Grupa The Prodigy nastala je početkom devedesetih, kad je britanskom underground scenom vladao agresivni acid-house, kasnije popularni rave. Glazba se puštala na masivnim, cjelonoćnim partyima u ilegalnim skladištima diljem Britanije. Plesnog karaktera i sa pozitivnim vibrama,uvelike se razlikovala od agresivne hip-hop scene u to doba.

DJ i tekstopisac grupe Liam Howlett iz mjesta Braintree u pokrajini Essex, počeo je svoju karijeru u hip-hopu, kao drugi DJ u bandu "Cut To Kill". U trenutku potpisivanja ugovora za izdavačku kuću Tam Tam Records, Liam je isključen iz banda pod izgovorom da se ne uklapa (bio je jedini bijeli član); unatoč činjenici da je band koristio jedan od njegovih uradaka da bi uspio. Ubrzo nakon toga napustio je hip-hop scenu i postao house DJ u Essexu. Svirajući jedne noći u klubu "The Barn", Liam je upoznao bivše ravere Keitha Flinta i Leeroya Thornhilla, kojima se vrlo svidjela njegova glazba. Keith Flint, također iz Essexa bio je slobodnjak, napustio je školu ranije da bi se bavio raznim poslovima i putovao. Bio je poklonik bikerske kulture, slušao Led Zeppeline i Pink Floyde, a 1988., kad se rave pojavio na sceni, putovao je po Bliskom Istoku i Africi. Na proljeće 1989. vratio se u Englesku i počeo izlaziti na partye, na jednom od kojih je upoznao Leeroya, neobično visokog plesača brzih pokreta. Ubrzo, njih dvojica počeli su se družiti i postali su poznata lica na lokalnoj sceni. Nakon što su upoznali Liama i čuli njegovu glazbu, zamolili su ga da im napravi demo-vrpcu.

Liam je napravio miješanu vrpcu: sa jedne strane glazba koju je puštao u klubu, a s druge njegove vlastite pjesme. Vrativši se kući sa jednog od cjelonoćnih partya, njih dvojica su preslušali vrpcu i bili oduševljeni.Zamolili su ga da pušta svoju vlastitu glazba, a oni da plešu na to. Liam je pristao i nastao je The Prodigy. Njihov prvi nastup bio je u klubu "The Labyrinth", u istočnom Londonu. Grupa je u početku uključivala četvorku: Liam Howlett, Keith Flinth, Leeroy Thornhill i ženskog člana pod pseudonimom "Sharky". Međutim, nedostajao im je MC pa su preko zajedničkih prijatelja stupili u kontakt sa Maximom Realityem (pravog imena Keety Palmer), reggae MC-jem iz Peterborougha, koji je živio u Nottinghamu. Maxim je počeo kao MC sa četrnaest godina, gledajući i oponašajući svog starijeg brata (MC Starkey). Iza njega bila je neuspješna suradnja sa prijateljem Ianom Sherwoodom, sa kojim se upustio u glazbeni eksperiment neortodoksne dance glazbe, koji je nakon trogodišnje suradnje propao i rezultirao raspadom dvojca. Nakon kratkog upoznavanja MC-a sa grupom, petorka se našla na pozornici i počela izvoditi svoj show: Liam na klavijaturama, rasplesani trio i Maxim Reality sa ponekim stihom iz pozadine. Reakcija publike bila je vrlo pozitivna i grupa je odlučila ponovo nastupiti, a Maxim je postao stalan član. Neki od njihovih prvih koncerata bili su slabo posjećeni, no preokret se dogodio na dvanaestom nastupu na Raindance festivalu, pred golemih 12 000 ljudi. Ono što ih je činilo drugačijim bio je improvizirani i vrlo energičan live nastup. Na Božić 1990. Liam je objavio članovima grupe da je potajno potpisao ugovor sa izdavačkom kućom XL. Tada je ženski član Sharky odlučila napustiti grupu. Preostala četvorka nastavlja svoje nastupe, ubrzo popraćene izdavanjem demo-a od 12 pjesama pod nazivom "What Evil Lurks" (veljača 1991), sa najranijom verzijom singla "Everybody In The Place".

Demo je prodan u sedam tisuća primjeraka i postao vrlo zapažen na underground sceni, osiguravajući bandu mnogo prostora u eteru. Slijedeći singl "Charlie" (kolovoz 1991.) postigao je golem uspjeh: broj 3. na nacionalnoj top-listi, spot za pjesmu je puštan na "Top of the Pops" i "The Chart Show" glazbenim emisijama., a grupa je svirala pred masivnih 30 000 ljudi na slijedećem rave festivalu. Ubrzo nakon toga Liam je napustio svoj redovni posao.
Usporedno sa velikim uspjehom, singl je povukao sa sobom i cijeli niz kritika na račun sadržaja pjesme, koji je uključivao remix rečenice iz neke dječje emisije. Jedan dance magazin je grupi zamjerao da je otvorila vrata cijelom nizu jeftinih, ("trashy") pjesmica koje su učinile rave smiješnim, tzv. "kiddie rave". Kritike su ih nakratko izbacile iz takta, no Liam nastavlja naporno raditi i nakon četvrtog singla "Fire" koji je kao i prethodni postigao visoku poziciju na ljestvicama, napokon izdaju dugo očekivani album "Experience". Bio je to bez sumnje najbolji album proizašao iz rave scene. Slijedili su brojni koncerti koji su poduprli izdavanje i prodaju albuma. Broj 12 na ljestvici albuma i 6 mjeseci među prvih 40 osigurali su im platinastu nakladu. The Prodigy nastupaju po Europi, Americi, Australiji i Japanu, no zbog loše organiziranosti i promocije koncerata (posebno u Americi) nisu postigli očekivani uspjeh. Nakon turneje zapadaju u dugove i slijedi kriza, grupa je na rubu raspada. Unatoč neuspjehu, posljednja dva singla sa albuma: "Out of Space" i "Wind it Up" kao i prethodni ušla su među prvih 20 singlova na ljestvicama. Kritičari su se okomili na bend, zamjerali su im da su se rasprodali i krivili ih za propast rave scene. Liam se bojao da će ih već ionako umirujuća rave scena povući sa sobom na dno, stoga grupa vrlo oprezno, u ljeti 1993. pod pseudonimom "Earthbound" izdaje idući singl "One Love". Posve nov zvuk sa manje breakbeatova više je zvučao kao house nego kao rave i označio je prekretnicu u glazbi kakvu će The Prodigy stvarati u budućnosti. Nakon pozitivne reakcije publike, singl je re-izdan pod pravim imenom grupe, a ono što slijedi jest njihov najbolji i najprodavaniji album dotad : "The Music For The Jilted Generation" (srpanj 1994.). Izdavanju je prethodio visoko pozicionirani (4.mjesto), tvrdi tehno singl "No Good (Start the Dance)", praćen mračnim underground spotom koji im je osigurao gledanost na MTV-u. Album je sjeo na prvo mjesto ljestvice,zadržao se 4 mjeseca među top 20, prodan je u preko milijun primjeraka, a nominiran je i za Mercury nagradu. Ovaj je album mnogo mračniji od prvijenca, kompleksniji, sa više breakbeatova, jazz-funk elemenata, sa elementima dance-a i prvi puta sa pojavom zvuka gitara ("Their Law"), te eksperimentiranje sa hip-hopom ("Poison").

Slijedi singl "Poison" sa visokim 3. mjestom, a grupa krajem 1994. i početkom 1995. kreće na dugotrajnu svjetsku turneju koja uključuje Ameriku, Australiju i Europu.U tom razdoblju bend je osigurao poziciju jednog od vodećih na festivalima u zemlji, a sva četiri singla ušla su među prvih 15 na ljestvicama singlova.No Američko tržište nije još uvijek prihvatilo The Prodigy. Nakon turneje uzimaju kraću stanku, a Liam se zatvara u studio i radi na novom materijalu. U ožujku 1996. izdaju svoj najbolji singl "Firestarter" koji sjeda na prva mjesta ljestvica u brojnim europskim zemljama, uključujući Veliku Britaniju, gdje ostaje na vrhu 3 tjedna, a u Americi ulazi među prvih 10. Prodan je u više od milijun primjeraka. Konačno The Prodigy osvaja američko tržište.U pjesmi se prvi puta pojavljuje Keith Flint kao vokal i frontmen grupe, a spot izaziva burnu reakciju javnosti zbog svoje surovosti , iako nije nema ni jedne psovke u tekstu , niti je prikazano nasilje. Bend mijenja vizualni nastup ,što se uskoro i potvrđuje sa izlaskom singla "Breathe", koji također zauzima vodeću poziciju u Britaniji i biva prodan u više od 700 000 primjeraka. Početkom 1997. pušten je u prodaju "The Fat of the Land". Album zauzima prvo mjesto u Velikoj Britaniji (gdje se zadržava tri tjedna), te u još 22 zemlje, uključujući i SAD. Prodan je u 7 milijuna primjeraka i postaje dvostruko-platinasti. Nakon izdavanja albuma slijedi singl "Smack My Bitch Up", te kontraverzni prateći spot zabranjivan u većini zemalja u dnevnom terminu zbog svog ekspicitnog sadržaja. Mnoštvo negativnih kritika nije smetalo da zauzme visoko 8.mjesto na singles ljestvici.

Nakon trećeg albuma grupa uzima dugu stanku u kojoj članovi rade na samostalnim projektima. U 1999. izdan je "Dirtchamber Sessions Volume 1.", svojevrsni solo uradak, remix album Liama Howletta. U 2000. godini Leeroy Thornhill napušta grupu pod izgovorom da ne dolazi dovoljno do izražaja kao član grupe, te kreće u samostalnu karijeru. Nakon više od pet godina od posljednjeg pravog Prodigy albuma izlazi singl "Baby's Got a Temper" (lipanj 2002). Loše ocijenjen od strane kritičara, iako pozicioniran kao br.5. na britanskoj ljestvici. Slijede "Girls" (kolovoz 2004.), "Hotride" (studeni 2004.) i "Spitfire" (travanj 2005.), prema kritici i odazivu publike svi vrlo osrednji uradci, koji potvrđuju činjenicu da su najbolja vremena grupe The Prodigy iza njih. 2005. izdan je svojevrsni The Best Of pod nazivom "Their Law - Singles 1990-2005", dvostruki album sa 31 singlom, popraćen europskom turnejom, koja prvi puta uključuje i Hrvatsku. Vjerojatno jedna od posljednjih šansi za Prodigy fanove da pogledaju stare majstore scenskog nastupa i pionire elektronske glazbe. Prilika koja se ne propušta.

Diskografija:

experience (1992)
The Music For The Jilted Generation (1995)
the fat of the land (1997)
the dirtcahmbers sessions vol.1 (1999)
always outnumbered, never outgunned (2004)
their law - singles 1990-2005 (2005)

marko // 03/10/2005