home > njuz > Predstavljanje benda: Prženje.

kontakt | search |

Predstavljanje benda: Prženje.

E, ima neki bend, Prženje se zove. Ne znam jeste li ga čuli. Mi nismo.

Sve do sada.

Prva, samim time i najnovija pjesma ide nekako ovako:



Hvala na pažnji, a sada sljedi nešto poput autointervjua. Odgovore nismo kratili, jer nam se nije dalo, pa imate možda čak nedajbože i jedinstvenu priliku pročitati samopredstavljajući tekst u cijelosti.

Otkuda sve to:

PRŽENJE je projekt u kojem sudjeluju stari znanci od kojih svi imamo svoje živote, svoje interese i svoje karijere. Svi kreiramo glazbu iz gušta. Riječ je o tome da nam se opet zasviralo i da smo odlučili iskoristiti sav svoj potencijal za napraviti nešto što bi nam bilo zanimljivo izvoditi, ali da bude prilagođeno onome gdje smo u glazbenom smislu sada, ali i bliže onome gdje je svijet sada.

Zašto ime Prženje?

Ante i Marin osobito gaje simpatije prema riječima koje se koriste u zavičaju njihovih roditelja. Tamo se govori tvrdo i nekako smo znali da uz tvrđu muziku mora ići i tvrđe ime. Htjeli smo puno palatala i onih slova kojih nema na engleskoj tastaturi. Sviđala nam se i ideja gomilanja suglasnika u riječima poput "prst". Prošli smo kroz nekakvih 50-ak riječi uz salve smijeha, ali ništa nije zamirisalo 100%, jer smo mogli naći prigovor za svaku od tih 50 riječi. Na kraju je Marin jedno jutro ponavljao tekst u automobilu i samo mu je sinulo Prženje. Drago nam je što ima to rolajuće Rrrrr "Alen Islamović stila".

Koja je bila ideja u glazbenom smislu:

Po pitanju bubnja bio je naglasak na grooveu. Po pitanju ostalih instrumenata je bilo bitno da muzika "prži", pa makar bila u pitanju akustična gitara. Nije nam bila namjera zvučati kao neki bend, makar "Idem na more" zvuči slično Rage Against The Machineu, ali mislim da to ima veze sa instrumentima koje su se koristili pri snimanju ove pjesme s ovakvom tematikom gdje je netko nervozan jer oko podne stoji u prometnoj gužvi na paklenom suncu - vruće mu je i vidno je iritiran. Pa normalno je da će čovjeku biti dosta svega i da će biti ljut. Međutim, može se (i hoće se) dogoditi da neka pjesma radi tematike bude totalno drugačija i bude zahtijevala dodatne istrumente i stil pjevanja. Dovoljno je da se mjesto radnje u pjesmi prebaci u ponoć i u nekakav interijer i već će biti drugačiji pristup i drugačija atmosfera. Ovaj bend će se po nekim našim predviđanjima kretati od Stinga do Rammsteina.

Više o snimanju singla:

Svi iz benda znamo snimati - neki više, neki manje. Svi znamo napraviti pjesme i iskucati sve ovo što smo napravili na nekom programu. Vladamo studijskim tehnikama. Međutim, nismo htjeli previše vremena provoditi u tome da radimo sami jer imamo ljude koji to rade, pa smo odlučili da svatko radi svoje i da to snimimo kako treba. Drago nam je što su svi uključeni u projekt na jedan način bili srednjoškolski prijatelji. Bubanj nije programiran, nego je u pitanju stari Ludwigov set koji je snimljen u "Tonskom studiju Jura" uz Ivana Havidića. Havidići su stara glazbena obitelj, a Ivan, koji je ovog puta imao ulogu studijskog inženjera te miks i master inženjera, nam je prijatelj godinama. Ako nešto zapne, onda pomaže to što je vrhunski gitarist koji trenutno svira u Aerodromu, Bang Bangu, Producentu i bendu StrengtH (Pantera Tribute bend). Možemo otići u detalje sada - od toga da smo snimali preko Audientovog pulta do kombinacije mikrofona koja je korištena pri snimanju. Mogu u detalje pričati što je u lancu analogna oprema, a što su digitalni pluginovi, ali mislim da za to nema potrebe. Ako nekoga zanimaju detalji, neka nam se javi u inbox. Ante (bubnjar) je snimio to u tri pokušaja. U prvom je vidio što će odsvirati, u drugom je utvrdio što će odsvirati, u trećem je samo "muški" udario bubanj i to se čuje na snimci. Kratko snimanje je bilo i očekivano, obzirom na broj koncerata i snimanja koje je odsvirao u prošlosti. U istom studiju smo snimali i vokale. Za vokale je korištena kombinacija ribbon i kondezatorskog mikrofona. Gitaru i bass smo snimali kod Mihocija u njegovom "Soundbender" studiju. Mihoci nam je jedan od najboljih prijatelja i koji se tonom bavi uglavnom u svijetu filma, ali nam je kod njega ugodno stvarati jer je opuštena atmosfera i "ne kuca nam štoperica". Kasnije smo još Havidić kemijao sa DI trakama u svom studiju i dodao im malo mesa u reampanju. Gitara korištena je Vedranov stari Suhr jer u određenim kombinacijama magneta može izvući p90 zvuk, makar je gitara sama moderna shred-mašina. Za bas je korišten modificirani bas Precision stila. U pitanju su bile DI trake te sansamp RBI. Di trake smo također reampali.

Miksano je hibridno uz analogni pult i analogne kompresore, ali su korišteni i pluginovi. Uz nekoliko verzija mastera, odlučili smo se za ovu jer je bila dovoljno stisnuta u kompresiji, a zvučala je razumljivo na raznim sistemima i na mobitelima. S jedne strane je tragično da se uopće testira zvuk na mobitelu, ali vremena su došla kada je to bitno jer se tako sluša dobar dio muzike.

O spotu:

Spot je sniman na dvije lokacije. Jedna lokacija je "u prometu" koja igrom slučaja nije bila snimana u prometu nego smo parkirali ispred kuće od našeg starog srednjškolskog prijatelja Luke Hrgovića. Luka je poznat u svijetu filma i surađivali smo u više navrata. On je sa svojim kolegom Dinom Juliusom i ostalim suradnicima napravio kratkometražni Slice Of Life koji je uz Kung Fury vjerojatno najveći uspjeh po pitanju SF filma na crowdfunding kampanjama odnosno kickstarteru. Sada je osvojio neke nagrade u Los Angelesu i Tokiju. To je glavni razlog zašto nismo ranije u ljetu izbacili spot. Morali smo čekati Luku da se vrati iz Tokija. Uz to, čovjek ima svog posla, a onda smo snimili sve samo dan prije nego što je Luka otišao u Los Angeles i osvojio nagradu na festivalu kratkometražnog filma. Definitivno potražite "Slice of Life" na internetu. Naš gitarist Vedran je također radio glazbu za film. Kako smo svi dobri, radi toga smo i bezobrazno promovirali film jer je Vedran nosio majicu sa logom spomenutog filma za vrijeme snimanja spota. Taj dio spota je sniman Blackmagic Design Cinema kamerom i Dedolight rasvjetom. Kod spotova je inače dosta lako otići u komplikacije pa uvijek valja razmišljati kako spot može biti efektan, a u isto vrijeme relativno jednostavan za realizirati.

Oprema je dovedena na dvorište i iluzija gužve u prometu nekako funkcionira pri brzoj montaži. Toliko toga se događa u kadru da se zapravo na to ni ne pridaje previše pažnje. Posudili smo Opel Corsu (hvala Lucija) i drvene ljestve za krečenje jer smo htjeli dobiti tu klaustrofobičnu atmosferu užarenog metalnog kaveza. Zato je bolje da je automobil bio manji. Valjke i kante smo imali. Kupili smo odore za snimanje, dobro se namazali bojom i krenuli snimati. Snimanje je bilo relativno neugodno i logistički se treba potruditi da ljestve i ljudstvo dođe na lokaciju na vrijeme, tako da snimanje protekne što prije. Problemi pri snimanju na žestokom suncu je što je teško vidjeti ekran s monitorom pa je teško izoštravati i zapravo vidjeti što se snima.

Drugi dio snimanja je obavljen u sobi koju je doista trebalo okrečiti. Imali smo sreće da je prijatelj Mihoci taman sređivao jedan dio prostora i da smo mogli taj dio snimati tamo. Donijeli smo bubanj i udarali smo neko vrijeme. Taj dio smo snimali s GoPro Hero 5 kamerom jer nismo imali previše prostora, a htjeli smo snimiti čitavu sobu. Kada smo donijeli bubanj soba je živnula i počela je izgledati kao set. Bubanj smo ostavili u sredini, tako da imamo okolo dovoljno manevarskog prostora za rad. U spotu glumimo da ne znamo krečiti, ali znamo, samo što to nije dovoljno atraktivno. Izolirali smo pod kartonom, makar nismo trebali. Osim vrućine i komaraca, najveći izazov je bila jeka. Zvučnik na kojem smo slušali matricu je bio van kadra. Mi smo radili buku jer je bubnjar udarao bubanj i činele, a kako je prostor ječio, bubnjar se nije mogao adekvatno čuti pa je bilo malo "hvatanja", ali "sredili smo sve u montaži". :)
[ Neka slika tek toliko da odmorite od čitanja ovog najdužeg odgovora, ako ste ga uopće pročitali do kraja. ]

Neka slika tek toliko da odmorite od čitanja ovog najdužeg odgovora, ako ste ga uopće pročitali do kraja.

Tko smo mi:

Mi smo kolektiv prijatelja i poznanika koji se svi bavimo glazbom na razne načine i trenutno su nam se posložile kockice da napravimo skupa neke pjesme. Alen je godinama svirao bas gitaru u više bendova, a kasnije je s Antom i još nekim suradnicima stvarao elektronsku glazbu. Stalno šarafi po tim programima i praktički konstatno nešto radi. Vedran Bazdulj nenormalno dobro svira gitaru. U širem društvu, njegove sviračke egzibicije se zovu Bazduljiranja. Prsti mu samo putuju po hvataljci i ideje mu se samo cijede iz gitare što je vrlo zahvalno za stvaranje pjesama. Inače je instruktor sviranja gitare i osnivač Gitarskog Kutka Ante i Marin su ranije svirali širom Europe u metal bendu Free Ride. Ante je bubnjar s dugogodišnjim iskustvom i pod kapom ima više snimki, turneja i kilometara nego što bi to čovjek pomislio na prvi pogled. Ima sponzorstvo za činele od tvrtke Bosphorus. Marin je u starom bendu bio odgovoran za mnogo toga, ali je najviše zapažen u području kreacije pjesama i pisanju tekstova. To je uostalom radio i za druge pjesme, dok je u starom bendu bio odgovoran i za klavijature. Kako je iskusan u stvaranju pjesama, preuzeti vokalne dužnosti nije bilo teško. Ionako pri pisanju zna kako bi se tekst trebao adekvatno interpretirati, pa ga onda samo treba realizirati.

Koji su planovi:

Planovi su ambiciozni, ali izvedivi. U planu nam je nastupati uživo, ali nam za to treba minimalno pola sata repertoara, odnosno nekakvih 8 pjesama. Ne planiramo svirati obrade jer nemamo za to potrebe budući da imamo više svog materijala u pripremi. Kreiranje pjesama i spotova je dugotrajan proces, ali kada se približimo toj brojci, onda možemo krenuti u smjeru koncerata. Smatramo da je bitno uložiti u sistem monitoringa, mikrofone i simulatore pojačala koji dobro zvuče, a ne zauzimaju previše mjesta. Onako, da svi koji nastupaju mogu stati u prosječni karavan. Zašto ovo sve govorimo? Pa zato što imamo iskustva s time. Previše puta se dogodilo da se bend međusobno ne čuje. Ako se članovi na bini međusobno ne čuju, onda ne mogu uživati i ne mogu se usredotočiti na davanje publici maksimuma u sviračkom i scenskom smislu, već se nespretno trude zaobići jednu tehničku anomaliju koja je rješiva pravodobnim planiranjem i pravilnim investiranjem u opremu. Na kraju, uvijek nastupaš radi publike, koja u većini slučajeva ne zna da netko ima problema na bini, niti kako se svirači čuju individualno i međusobno. Međutim, znaju prepoznati da li im je bilo dobro ili im nije bilo dobro i radi te publike, publike koja je platila ulaznicu, smatramo da je potrebno bendu omogućiti iste uvjete na probama i uživo.
U planu nam je izgraditi mobilnu scenografiju koja bi također stala u gepek od automobila, ali to nas čeka negdje u budućnosti. U svakom slučaju, nadamo se da nakon 5-6 singlova i spotova budemo dovoljno zapaženi da možemo svirati i pjevati s našom publikom. Posebno se nadam da će pjevati sljedeću pjesmu koja slavi naporno fizičko treniranje i mješovitu borbu (MMA).

promo guy // 29/08/2019

Share    

> njuz [last wanz]

cover:

"Slijepi duh" u akustičnoj izvedbi bjelovarskog kantautora Fyu

| 27/03/2024 | promo guy |

>> opširnije


cover: Riječki Jonathan objavili dugoočekivani album

Riječki Jonathan objavili dugoočekivani album "Everyone Else Is OK"

| 27/03/2024 | promo guy |

>> opširnije


cover:

"Supercluster" novi singl i video THOT

| 25/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover:

"Broken Beauties" improvizirani dark-jazz dueta LIL

| 24/03/2024 | mr x. |

>> opširnije


cover:

"Kad imamo mirne glave" novi album TIDAL PULL

| 22/03/2024 | promo guy |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*