3 A.M. su relativno novi bend osnovan 2021. od članova gomile poznatih sastava poput Doghouse, Hitman, Violent Chapter, 7th Army in the Kitchen..., a nakon prvog EP-ija "Time for Awakening" (2022) za frontmena je nakon nimalo lošeg Marka Zeko-a došao Miloš Marjanović iz spomenutih Violent Chapter. Nedavno sam imao prilike poslušati taj raniji materijal na bandcampu - odličan je, ima i RATM elemenata. Nikako za odbaciti, sjajna klasika. Vraćati se treba na njega. I obavezno poslušati za početak: 4 odlične pjesme su na njemu. Ovdje se na nešto više od pola sata kroz 10 komada jasno uočava sjajno uštimana sviračka i kompozitorska predanost oldschool hardcore izraza iz kasnih 80-ih i konstantno degustiranih 90-ih godina prošlog stoljeća s posve prirodnom genezom u modernije zvučne sfere, primjerice od NY stila Biohazard, Sick Of It All, Life Of Agony, preko rane Metallice, Bad Brainsa, Black Flag, Agnostic Front, Madball, D.O.A., Hatebreed, pa sve preko nezaobilaznih Discharge, The Varukers, Disfear ili Refused, a bome i The Exploited, te ranijih Converge. Ova četvorka se zaista svojski potrudila napraviti album na kome svi faktori moraju biti pedantni počevši od vrsne, fantastično uigrane ritam sekcije (Janko - bas, Mrki - bubnjevi) koja naprosto razara već od prve pjesme "Bloody order" ko' da će naprosto prsnuti Madball, ali ne. Ustvari, ovo je najdulja (5 minuta!), a i vrlo zapetljana, skoro progressive-hardcore kompozicija s kojom šaltaju najveću energiju u ispucavanje gromoglasnih krikova, te uranjaju u intrigantnu fabulošku raspravu o političkim i socijalnim prilikama u Srbiji, dakako na engleskom jeziku, malčice s Miloševim repanjem, ali ništa zato, nimalo ne smeta. Gitara Arefa je nevjerojatno složena i slojevita: čas je ambijentalno-noise referenci, pa math-rock/ core, zaraznih riffova i šuseva u melodičnom kaosu, te u središnjem dijelu ode u 'catchy' psihodeliju. Već u ovoj prvoj se osjeti koliko su koncizno radili na ama baš svakom detalju, a tako i treba biti na prvom albumu, premda kažem, niti spomenuti EP nimalo nije za zaobići. I EP i album slobodno mogu ući u svaku kolekciju ljubitelja ovakvog žanra.



Ne, ovo nikako nije zbog toga naporan ili zahtjevan album; štoviše, samo je vraški dotjeran s povremenim samplovima i konkretnim zvucima ex-terijera koji se pojavljuju na početku "Giant egos" insinuirajući naziv albuma o cvrkutu vrabaca po noći. Beograd je poznat po vrapcima kao Zagreb po golubovima i svrakama (sve zasrano), samo za razliku, vrapci cvrkutaju i noću da prikriju svašta loše na asfaltu, betonu, čeliku i staklu jedne od najvećih balkanskih metropola što bend vrsno koristi za simboliku ove thrash/ punk razarače s nekoliko ritmičkih breakova bluesa, hardcorea i himničnih refrena, no ovdje je korišten i snimak prave noćne 'tice - sove ušare. 'Posle dve godine stiže nam dugo očekivani novi singl, spremite se za dinamičnu mrežu novih vibracija' je primamljiv govorni ženski uvod poput kratke reklame za "Spider's web", a bome, ovakve najave rijetko pružaju bendovi i izvođači ovakvog kova. Stvarčina je u početku tromija poput Rollins Band i opet kompleksnija, kao i na samom koncu, no glavni dio je ispunjen topotima i razvaljenom D-beat energijom. Nažalost, mislio sam da je za ovo napravljen neki promotivni video na youtube, ali za sada nije.

"New down" žeže tim sjajnim metalic basom i Miloševim vokalizacijama, ha, pa možda i najupečatljivijim glasom s ovih područja, baš ono pravo metalski-punkerski s punim angažmanom u kome mu je potpuno stalo o čemu vrišti, te je strašno za čuti ovakvog lika za mikrofonom koji je svijesan opće nemoći unatoč svih ovih velikih prosvjeda. Samo što ne uzvikne 'Vučiću treba puć' u čelo'. Na žalost, tekstovi su nedostupni, barem za sada, a od vitalne su važnosti kod 3 A.M. koji čak niti na bandcamp stranici još nisu okačili ovo sjajno albumče vjerojatno za početak 'ispipavajući' puls pametnih glava medija i kritike, a onda će baciti komercijalnu udicu.

"WNBG" je poznata kratica (znate li čega?) s iznenađujućim electro/ techno početkom poput primjerice novog hita The Chemical Brothers, a onda odšeta u frenetično kratku himnu koja je sveskupa manje od dvije minute na razini grindcorea Napalm Death! "Quickshot" ima vrlo sličan riff početak Metallice "Creeping death", a tko to nije slušao (i uživao), sasvim sigurno niti ne može biti fan 3 A.M. koji ovdje pokazuje sjajnu nadogradnju kakvu Heftfield i ekipa nisu niti sanjali prije 4 dekade, a zna se, drugi album "Ride the Lighting" (1984) su samo u USA prodali u 7 miliona komada. Možda netko predmijenjeva i asocira da su 3 A.M. ovdje nešto neumjesno plagirali može biti oslobođen po zakonima svetog notnog pisma, dakako ako ovaj album jednog dana bude visoko plasiran na svjetskim top-listama (a zašto i ne bi bio?), pa nek' se sve te pametne glave suočavaju s odabirom i poretkom akorda u što, čisto sumnjam. Ne kažem da ovakvih bendova i izvođača ima napretek, u Srbiji su rijetki kao i na čitavom ex-Yu regionu, ponajmanje onih koji (polu)satirično u zadnjoj numeri kažu "We are 3AM" sukobivši se s tendencijom najstupidnijeg sloja nas ex-Yu Balkanaca koji, karikirano govoreći ne razlikujemo šabanizam dva najveća benda Bijelog Dugmeta od Riblje Čorbe. Došli su Thompson, S.A.R.S., Brkovi i još će doći vrlo slične multimilijunske furke sa zavodljivim štosevima u kojima, na sreću, 3 A.M. nisu u konkurenciji što je jako, jako dobro. Ali, kad počne ovaj album da se kotrlja, okretati će se u pozitivnom smjeru pravih slušatelja, mada, pretpostavljam da bend ništa ne bi imao protiv da skupe po nekoliko hiljada publike na koncertima.

Naslovi: 1.Bloody order, 2.Giant egos, 3.Spider's web, 4.New down, 5.WNBG, 6.Quickshot, 7.Jeopardy of sins, 8.Sober sequence, 9.Last goodbye, 10.We are 3AM

Ocjena (1-10): 9,5

horvi // 16/04/2025