U prvi moment sam se vidjevši nešto od Hallucinationa ponadao da je noiserski crust punk bend izdao nešto novo, iako sam bio malo zbunjen jer po izgledu omota nije djelovalo kao da se radi o istom bendu, i nije. Ovaj Hallucination dolazi iz bratskog nam Čilea, i ono što prezentiraju su 4 pjesme koje zvuče kao da su se Nick Holmes i Greg Mackintosh pojavili na nekom bootlegu ekstra djevičanskog Cathedrala (mislim na In Memoriam i Forest of Equilibrium), a sve producirao Fenriz iz Darkthronea paralelno dok je radio prvi demo Isengarda. Eto tako nekako. Dojam proizlazi uglavnom iz činjenice da je ovo snimka sa probe, ali je dovoljno dobro da nisu čak to morali ni naglašavati. Otvarajuća 'Human decay' odmah počinje mid-tempo doom riffom iz kojeg se razvija ta zanimljiva kohezija death dooma provučenog kroz primitivni mastering kao sa Darkthrone bootleg probe snimljene negdje oko albuma Under a Funeral Moon. Vokali variraju od sirovih growlova do mučnoga vriska, brži dijelovi služe samo da popune prostor, a solo gitare imaju neodoljivi štih ranog Paradise Losta. Malo prije treće minute pjesma odlazi u jedan allegro riff iz kojeg upada u dubinu teškog dooma u kojem gitara vrši funkciju minimalističkih klavijatura u ranoj fazi black/death hibrida tipa francuskog Catacomba, da bi se vratila u prominentniju ulogu opet sa solažom ala Gothic faza Paradise Losta. Malo za reći da sam si jizznuo u pantse.

Full album:



'Heavy Desolation' je šestosminski homage kasnijem Cathedralu, ali ipak čvrsto prikovan za primitivniju inkarnaciju žanra, dok vokali na blagom reverbu dodaju još jedan sloj primitivizma kao da već nije dovoljno krljavo. Death doom koji je i težak i zao. Kvlt. Stvar ima tih bržih šestosminskih uleta koji unose malo dinamike u cijeli paket jer istini za volju bilo bi monotono da je samo učmali i teški death doom, a koji se izmjenjuju sa tim nekim miksom Cathedralovih riffova i Paradise Lost solaža i bridgeva koji kao da su uzeti sa Gothic albuma, odnosno pjesme Dead Emotion ako ćemo biti baš precizni. Govorite što hoćete o generičnosti ali ovaj bend si je uzeo dobre uzore i odradio to na način da se osjeti utjecaj- ali nije čista kopija, već tim krljavim garažnim zvukom i black metal mid-range growlovima ipak dodaje nešto svoje.

Treća stvar 'Misanthrope' je podulji instrumental jam session najvjerojatnije ubačen kao filler jer vrti od dooma do stonera u pogledu tempa, i ne pridonosi previše samom izdanju, ali s druge strane ništa bitno ni ne oduzima. Ovaj ljupki demo zatvara najmračnija 'In the night' gdje nisam siguran jesu li koristili klavijature ili su ovu jezivu atmosferu stvorili vokalnom izvedbom (čitaj - transično zavijanje). Sama pjesma udara kao čekić o nakovanj dok ti sablasni doom dijelovi upotpunjuju vrhunski dojam lo-fi savršenstva.

Nebitno ako volite death doom, stoner, sludge ili bilo šta srodno, mislim da bi ovo moglo zadovoljiti dovoljno širokoumne fanove dijapazona od Cathedrala do Dopethronea.

Tracklista: 1. Human Decay, 2. Heavy Desolation, 3. Misanthrope, 4. In The Night

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 19/12/2024