Da li se netko još sjeća kultnog velškog benda legendarnog imena GORKY'S ZYGOTIC MYNCI?! Za one slabijeg pamćenja treba istaknuti da su objavili osam albuma, od toga dva odlična, nekoliko slušljivih i par neslušljivih. Imali su i pokoji hitić koji je doživio rotaciju na radiju. Krajem 2003. objavili su ultračudnu i neslušljivu kompilaciju "20: Singles & EPs 94-96" i nakon toga im se gubi svaki trag.

Sve do prije par mjeseci, dok nije objavljeno da je njihov (bivši?!) pjevač čudnog imena, Euros Childs, objavio solo album. Preslušavajući album, a s obzirom da je njegov specifičan vokal, bio i zaštitni znak zvuka GZM, može se reći da je uslijedio nastavak nečeg gdje su GZM stali. No, dok su mi u GZM inkarnaciji puno višđe ležale pjesme otpjevane na velškom, ovdje je obrnuta situacija. Billy the Seagull, Costa Rita ili Donkey Island kao da su uzete s boljim GZM albuma, dok većina od snimljenih 14 pjesama zvuči kao da su dio neke nedovršene pjesme. Kao da su tu da se ideja ne zagubi, pa je sad još treba doraditi, izremixirati i ko zna što. Nažalost, jer time se narušava konkretnost spomenutih pjesama, a i cjelokupni dojam je slabiji. Stoga, ako ste ljubitelj GZMa, posvetite više pažnje cijelom albumu. Naći ćete još dobrih momenata. Ukoliko to niste, snimite spomenute tri pjesme na svoj mp3 plejer, iPod ili na neku dobru cd kompilaciju.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 02/05/2006