Prijatno iznenađenje elektronskog projekta iz Beograda. Ljubitelji klupskog elektronskog euro-popa i trip-hopa ne bi smjeli zaobići ovaj EP.

Iza ovog imena stoji elektronski projekt Dimitrije Cvetkovića iz Beograda, producenta i glazbenika sklonom eksperimentalnim izletima u spajanje nekolicine kurentnih žanrova. Iz njegove šture biografije ne može se ništa konkretnije saznati, no evidentno je da iza sebe ima vjerojatno dulji dosje budući da mu produkcija leži u malom prstu, a može se primjetiti i da umije vrlo profesionalno baratati synthom, klavijaturama i elektronskim pomagalima. Također nema nikakvih informacija o tome da li je riječ ovdje o njegovom prvom diskografskom radu, ali pretpostavka je da jest debi pod imenom Plavo tkivo i kao takav je više nego prijatno iznenađenje ovozemne elektronske scene.

Da mi je netko ovo 'proturio' na prženoj mp3-ici sa hrpom albuma, pomislio bih komotno da se radi o nekom britanskom artistu, ako ne i imenu sa berlinske K7! etikete specijalizirane za elektroniku i trip-hop jer po svemu ovaj dvadestominutni EP odgovara svjetskim standardima trenutne klupske scene uokvirene između popa, acid-jazza, glitcha, d'n'b-ija i trip-hopa. S blagim psihodelično-ambijentalnim akcentom, letargičnom plesnom atmosferom i prozračnim synth melodijama u minimalističkom maniru, lepršavo se provlači 5 uhu ugodnih skladbi pogodnih za radiofriendly tretmane u bilo koje doba dana ili noći. Prva dva broja su instrumentali - naslovna "Heart sound simulator" sa vokalnom najavom koja umjesto impressuma govori sve o produkciji i zvuku uvodi u blagi acid-d'n'b/jungle ambijent s lebdeće razvučenim repetativnim melodijskim nadogradnjama nekoliko različitih zvukova, no stiče se dojam da je prekratka i da se na nju moglo još ponešto nadograditi. "Floor no.4" je plesni melodijski logički sljedbenik potkrijepljen otkucajima srca i electro/acid-jazz atmosferom u house-funky ritmu, a najprijatnije iznenađenje se nalazi u "In december", trip-hop baladi s prekrasnim glasom Sofije Mihajlović koji može zavarati da se sticajem okolnosti pojavila Skye Edwards iz Morcheebe. I onda opet još jedna mana - pjesma je jednostavno prekratka, taman kada uvuče u emotivnu priču o ljubavi na prvi pogled, već završi. No, Dimitrije odmah uskače u narednoj, vrlo laganoj ambijentalki "Love" sa vlastitim narativnim i prilično mračno hrapavim vokalom, te sa dramatičnom glazbenom dinamikom punoj tenzija i fino ukomponiranih jazzy-pop melodija. Ove dvije skladbe su međusobno povezane, te funkcioniraju vrlo skladno u obostranim emotivnostima. Posljednja "Left" je mračnija electro-pop elegija na pragovima Depeche Mode o nesretnim rastancima koji uzdrmaju kardiogram, no bez obzira na patetičnu priču, čitav EP je vrlo kompaktno povezan emotivnim konceptom i samplovima otkucaja srca.

Veoma fine melodije, uravnoteženi tonalitet atmosfere i odlična produkcija sa bazično jednostavno osmišljenom emotivnom pričom otvaraju velike mogućnosti Plavom tkivu za daljnje poduhvate. Može se slobodno reći - fantastičan početak.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/10/2010