Hard/heavy supergrupa iz Los Angelesa već punih godinu dana ne silazi sa Billboardove liste najprodavanijih albuma, a konačno se ušetala i u moj cd-player...

Dugo vremena sam odgađao preslušavanje ovog albuma jer sam bio prilično sumnjičav kada je dosegao USA no.7 misleći da se radi o nekom novom nu-metal hiru za tinejdžere kakvih ima na tone u zadnjih desetak godina (band je bio nominiran i za jednu od MTV nagrada), no kada sam ga konačno zavrtio, osvojio me odprve mada nisam pojma imao o bandu... S ogromnim zakašnjenjem skupih volje da ga poslušam jer se album ne miče s Billboardove liste najprodavanijih albuma već skoro godinu dana, a kad je tako, onda valjda nešto i vrijedi. Koliko mi se čini, nitko na ovim prostorima još mu nije posvetio pažnju, pa je ovo vjerojatno prva recenzija ovih odličnih hard/heavy rockera iz Los Angelesa.

Okupljeni su 2005., nazvali su se po filmskom kung-fu klasiku, a da ovim albumom osvajaju odprve valja navesti da su sastavljeni od muzičara koji su između ostalog radili u W.A.S.P. (bubnjar Jeremy Spencer i bivši gitarist Darrell Roberts) i svirali sa Alice Cooperom (gitarist Jason Cook koji je 2009. zamjenio Robertsa). Jezgro ekipe čini odličan pjevač Ivan Moody (ex-Motograter i Ghost Machine), gitarist Zoltan Bathory (ex-U.P.O.) i basist Matt Snell (ex-Anubis Rising i Dreadsett), a debi album "The Way Of The Fist" koji je objavljen 2007. premda je najvišlju poziciju na Billboardu zauzeo tek sa 107. mjestom, prodan je laganim tempom kroz protekle tri godine u skoro pola miliona primjeraka. Bandu sa ovakvim glazbenicima nije bilo teško da se probije u sam vrh američke scene. Nastupali su sa Korn, Fear Factory, Drowning Pool, Disturbed, Lamb Of God, Dimmu Borgir, Papa Roach, Deftones, Megadeath, Motorhead, Ozzy Osbourneom, Avenged Sevenfold, Rob Zombie, ponovno okupljenim RATM..., snimke im peglaju ljudi iz Motley Crue, Prong, Machine Head, Soulfly, a ovaj drugi album "War Is The Answer" realizirali su sa Kevin Churkom, suradnikom Ozzy Osbourneya i Randy Staubom, meštrom zvuka znanim po radu sa Metallicom i Nickelback. Već sami ovi tehnički podaci dovoljno pokazuju da je riječ o iznimnom bandu koji zna svoj posao, doduše umnogome nalik na 'uzmi pare i bježi', ali ostvariti dva uspješna albuma i stalno biti na turnejama nije nimalo lagan i bezbrižan poduhvat. Album je čisti bazični heavy-metal sa pregršt različitih supstanci nu-metala (naslovna "War is the answer" i singl "Dying breed"), thrasha i stonera ("Burn it out", "Bulletproof" i singl "No one gets left behind"), ali se drži svih osnovnih zakonitosti kompozicija sročenih od glave do pete sa odličnim riffovima, groove nabojima, vrsnim solažama, melodijama i zaista sjajnim vokalima Moodya koji ima fantastičan raspon glasa od grubo grčevitog deatha i crusta, do posve senzibilnih rockerskih falseta i hrapavih grlenih naracija poput najozbiljnijeg Iggy Popa. Svi njegovi vokali kako god da otpjevani su čisti, razumljivi i razgovjetni bez ikakvih mumljanja, zatezanja i gutanja riječi što je česti slučaj u metalu, a kada se čuje cijeli spektar njegovih glasovnih mogućnosti stiče se dojam da je album otpjevalo nekoliko različitih pjevača. Malo je reći da je Moody fenomenalan metal pjevač, a još skromnije da su gitarski riffovi fantastični i šibaju ogromnu dozu adrenalina. Ne znaš koji riff je bolji od kojega... Jednostavno, ovaj album treba staviti u cd-player i slušati ga od početka do kraja bez ikakvih predrasuda. Prava je škola visoko kvalificiranog metala gdje se može osjetiti sav sabrani fokus žanra od Metallice i Pantere do Slipknot i Tool, te se ravnomjerno odnosi prema starim stilizacijama kao i suvremenom hard/heavyiju. Kompozicije su uglavnom u mid-tempovima ("Falling in hate", prvi singl "Hard to see"), a nisu niti mimoiđene klasične balade ("Crossing over", "Far from home" i singl "Walk away"), jedan odličan instrumental ("Canto 34"), te jedna obrada kojom pokazuju svoju veličinu i njome mogu doslovce 'kupiti' i onu publiku koja nije sklona klasičnom HM izrazu, već hard-rocku ("Bad company", naravno od Bad Company koja je skinuta i kao singl). Skriveni biser albuma je "My own hell" ('I'm prisoner of my own hell') koja u potpunosti zaokružuje cijelu tematsku priču "War is the answer". U jednom interviewu Bathoryija su pitali 'ako je rat odgovor, šta je onda pitanje', a on je odgovorio 'koje je značenje života? Život je rat. Rat je odgovor'.

Jako dobro djelo.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 27/08/2010