Impresivan debi album mladog zagrebačkog gothic-metal/rock sastava pun simbolike i sofisticiranih metafora.

Angel Of Fire su zagrebački band koji se kroz nepune tri godine rada nametnuo svojim koncertima, uglavnom po zagrebačkim klubovima gdje je najveće čuđenje izazvao bubnjar Vlad Vučeta koji bubnja još prije nego li je sjeo u klupu prvog razreda osnovne škole. Naprosto, vidjeti njega, onako sitnog i malenog za ogromnim setom bubnjeva bila je prava raritetna atrakcija, no daleko od toga da momčić nije imao relevantan pedigre. Za svoje godine je sjajno uvježban, a kako je vrijeme odmicalo, pokazivao je sve bolju koordinaciju i čvrste performanse koji su na svakom koncertu obilježeni solo točkom. A primjerice, za vrijeme koncerta u KD Željezničaru koncem 2009. sa požeškim duhačkim progressive metalcima We Come One mnogi su se iznenadili kada su nakon petnaestak minuta shvatili da na povišenom podiju iza ogromne artiljerije bubnjeva ne sjedi stari iskusni maestro, već dječak od nekih 8-9 godina... Održavši cijeli niz koncerata na kojima su detaljno ovladali tehnikom i profilirali kompozicije, band je osjetio da su skladbe dovoljno zrele, te su se odvažili ući u zagrebački studio 'Tajni svijet' gdje su tokom 2009. pod producentskom palicom dva iskusna veterana Enio Vučete (ex-Legija) i Adam Žvigača snimili materijal u trajanju od gotovo punih 60 minuta.

Specifičnost postave osim bubnjara Vlada je gothic-metal/rock atmosfera, bariton vokal gitariste i tekstopisca Igor Okičića, te ambijentalni 'laid-back' ugođaj klavijaturiste Emil Zuccona koji često poseže za upečatljivim orkestriranim detaljima i sitnim efektima s kojima obogaćuje cijelu nadogradnju glavne gitaristice Magdalene Loborec i mirnog basiste Vanje Pandžić. Tekstovi osim što su svi odreda na engleskom jeziku sadrže simbolička značenja čija su ishodišta neminovno u tradicijskoj suštini metala kao stila koji se u njihovom slučaju zasniva na poetičkim metaforama imaginarnih mitova. To su često bajkovitim mrakom obavijeni kraći stihovi iz različitih tematskih oblasti kao što su usamljenost, emocije, stihijski životni vrtlozi, metaforizirani unutarnji demoni, borbe, predrasude, razne individualne preokupacije..., a sve to svaki slušatelj može ponaosob tumačiti drugačije... To dovoljno govori da su Angel Of Fire pronašli već na debi albumu format s kojim podjednako mogu zadovoljiti niz kriterija, od onih čisto konzumentskih, sve do kritičarskih. Prvenstveno se to odnosi na kompaktnost glazbenog s lirskim materijalom; to prije svega jesu romantične pjesme, ali one nisu 'izgubljene' u frazama stihova koji su dovoljno jaki i duboki, ponekad i previše sofisticirani da se slušatelj s pravom zapita koji im je točan značaj. Uglavnom, većina njih se svodi na figurativna značenja koja, kao što je već rečeno, imaju višesmislene poruke, a to je, mora se priznati malo kojem domaćem debi albumu pošlo za rukom u posljednjih nekoliko sezona, pa i više od toga. Još pogotovo kada se uzme u obzir da su pjesme nastajale u relativno kraćem periodu od dvije-tri godine kada je većina članova banda tek završavala srednju školu. Elem, ovdje ispred nas je vrlo dobro djelo koje nagovještava veliki kreativni potencijal mladog sastava koji je zasigurno spreman podariti još brojna iznenađenja. Sama struktura albuma sastavljena je od 12 dotjeranih kompozicija u relativno lakšem metal-rock stilu sa suvremenim gothic šlihom koji ne bježi mnogo od klasičnog pop obrasca sa svim potrebnim parametrima od riffova, refrena, solaža, gitarskih međuigri i samih tehničkih finesa. Melodije već svojim prvim harmonijama obasipaju melankoličnim ugođajem, a može se slobodno primjetiti da im kroz aranžmane ne nedostaje niti smisla za komercijalnu etiku koja je vrlo pristupačna, ali nikako i banalna. Tako posebni pečat imaju neki refreni, poput uvodne "Angel of fire" i laganije "Black horseman" sa orkestralnim aranžmanom klavijatura nalik na gudače, te "Lost tiger" koji su očito skladani da postanu himnama albuma sa dionicama koje su dušu dale za clap-hands delirij i grlene ovacije. Odranije je znana popistična "Stoneflower" za koju je snimljen prvi video spot, a paralelno sa objavljivanjem albuma, snimljen je vrlo interesantan drugi spot za "My call", jednu od žešćih skladbi gdje su gitarski riffovi u spregi sa melodijom klavira najizraženiji. Onima sa dobrim pamćenjem svakako neće nikakva enigma biti balada "Save a prayer", obrada velikog hita Duran Duran iz 1982. kojeg su ovdje adaptirali u tromijem hard-rock okruženju uz pozadinske melodije klavijatura koje nisu toliko izražene poput originala sa Nick Rhodesom. Jedini je izuzetak gitarski solo koji je sasvim drugačije postavljen. Uz najveći dio klasičnih gothic-metal skladbi (čitaj: pop-shema), najautentičniji komadi albuma su naslovi "Mirrors of fate" i "The dawn" pred sam kraj koje traju 8-9 minuta i skladane su na vrlo zahtjevan progressive/sympho-rock način. Osim što su vrlo kompleksnih aranžmana za klavijature, ritmove, kraće breakove, prateće vokale (ima i samplova) i gitarske sekvence, u njima je povremeno Igor pružio osebujan vokalni tretman, te ne bi bilo nikakvo iznenađenje da će na konto ove dvije kompozicije band vrlo brzo zaploviti s obje noge u ovu, daleko kreativniju strukturu.

Vrlo lijepo i dotjerano debitantsko djelo u svim pogledima.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/05/2010

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s bendom, prvih troje koji se jave na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napišu "angel", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.