home > mjuzik > Jewy Sabatay

kontakt | search |

JEWY SABATAY: Jewy Sabatay (Chabanes Records, 2009)

SCH iz noise-faze, Viva Glorio, Infra-Red... niz odličnih i kvalitetnih suvremenih mračnih alternativnih/ indie-rock albuma s područja ex-Yu nastavlja se sa trojcem Jewy Sabatay.

Band Jewy Sabatay dolazi iz Pančeva, postoji još od početka 21. stoljeća i imaju 5 objavljenih albuma. Njihov vođa, gitarist i pjevač Velibor Nikolić paralelno radi i u oneman bandu Alvarez koji je početkom 2009. objavio album "Summer Monstrous" za Slušaj najglasnije/ Microphonia Records, te se može pohvaliti sa radoholičnim stažom od čak 16 realiziranih demo materijala. Također je prisutan na kompilaciji "Dark:Scene vol.5" (2008, Dark:Scene Records) sa kompozicijom "Morning blood".

Njegov matični band Jewy Sabatay se može ponositi s činjenicom da rade strpljivo i marljivo na zvučnoj konciznosti suvremenog indie-rocka s malim, tek neznatnim otklonima u retro ili eklekticizam. Prva stvar koja odmah upada u uho je nevjerojatna sličnost Veliborovog vokala sa Bajsom iz Infra-Red/ Claymore iz Bosanskog Novog/ Novog Grada (povremeno se može osjetiti i sličnost sa pjevačem nekadašnje zagrebačke sympho/ new-wave grupe Tora iz '80-tih godina), te sjajne pjesme koje protežu spregu mračnih emocija, uglavnom na relaciji muškarca i žene, mada se simbolička kontura može pretočiti i u društveno-socijalne/ političke krugove ('vreme je da prestaneš lagati, ja sam odavno otišao...' u laganoj "Lisac od želatina" sve dok se aranžman ne pretvori u slojeviti i nabrušeni indie-rock). Tekstovi koji su otpjevani na srpskom i engleskom jeziku uvode u duboki sofisticirani svijet individue koja na često metaforički i senzualan način progovara o svojim intimnim, pa čak i podsvjesnim strahovima, preokupacijama, zabludama i maštarijama kakve se nalaze primjerice kod Michael Stipea (R.E.M.), David Yorka (Radiohead) sa sitnim insinuacijama na Morrisseyevu zagriženu opsesiju iz vremena The Smiths, no glazba je posve drugačija. Radi se o vrsno nabijenom suvremenom indie-rocku punom gitarskih distorzija, psihodeličnih ambijenata, mračnim apstrakcijama i vrsnom tehničkom snagom sa samo tri instrumenta. Uz Velibora na gitari i vokalu, u bandu su samo Vladimir Dimitrijević (bas) i Slobodan Stanišić (bubnjevi), ali unatoč opskurnom instrumentariju zvuče fascinantno uvjerljivo, ponekad i progressive-rock orijentirano (osobito u kompozicijama "Hermes" i "Uspavanka za Vericu M."). Na myspace stranici su pobrojali neke od svojih utjecaja, poput Alice In Chains, Black Sabbath, Radiohead, Neurosis, Tool, Pink Floyd, Soundgarden, Portishead, Can, Mogwai, Type 0 Negative..., ali ubjedljivo ne zvuče kao niti jedan od njih. Imaju odličan zvučni performance kroz čitav album koji traje skoro punih sat vremena, pjesme im variraju od melankolično sumornih do posve mračnih impresija sa prodornim gitarskim linijama riffova i solaža, čistim i fino ugođenim basovima, te snažnim ritmovima koji variraju tempove od brzih, do gotovo tromih, na granici doom-rock/ metala ("Prevara") i osebujnih, vrlo turobnih rock balada ("Okean sreće"). 'Miris tvog zaboravljenog tela' i 'kada svi pomru, okean sreće bi će za mene'.

Album ima nedvojbeno snažnu rockersku mračnu crtu kojoj apsolutno ništa ne manjka; pjesme su na mjestu, nemaju patetiku i gnjecavost kakvu često upriliče bandovi s indie, da ne kažem brit-pop etiketom, a zvuk je da se smrzneš! Kad sam prvi puta stavio cd u player, pomislio sam da se moguće radi o zabuni, o nekom novom snimku RATM ili barem Audioslave, pa i Soundgarden negdje iz vremena "Badmotorfinger" albuma, no kada Velibor počne pjevati tekst "Nevena" na srpskom jeziku, odmah mi se kardiogram stišao nakon odlične, uvjetno rečeno 'brže' kompozicije "94 januar" gdje je prisutan vrlo morbidan stih 'zašto ne uriniraš po mojim svežim ranama' koji se pretvara u simbiozu psihodelije s naglašenim dvoslojnim, završnim aranžmanom. Otprilike ovako su Majke zazvučale u onom psihodeličnom komadu "Nikada te neću zaboraviti" s prvijenca "Razum i bezumlje". Jednostavno, neke albume, poput primjerice ovog, prihvaćam vrlo senzibilno jer mi se uvlači pod kožu poput Viva Glorio ili Infra-Red s kojima u glazbenom pogledu postoji dosta sličnosti. Svi oni su na granicama koje odvajaju noise/indie stilizacije s natruhama hard-rocka, grunge, post-punka (pa i metala), no u niti jedan teritorij nisu ušli striktno s obje noge. Čista produkcija, reducirani zvuk na kristalno jasne dionice i kompaktna, tehnički vrlo dobro odrađena svirka koja se provlači kroz ovaj konglomerat vješto osmišljenih aranžmana u kojima ne manjka čak niti wah-wah ili dub-tehnike u kombinaciji sa violončelom i nadosnimljenim gitarama (primjerice u skladbama "29:10" ili nešto jednostavnijim "Hitler Satanist" ili "Black dagger"), pa i eksperimenata ("Troll's birthday") dovode ovaj album na vrhunac savršenog i blistavog suvremenog indie-rock albuma na području ex-Yu. Da ne seciram skladbu po skladbu, koje su odreda napravljene jezgrovito široko i raskošno, ovdje se nalazi odlično ostvarenje kome samo zadrti rock-komunisti mogu predbaciti da to nije rock onakav kakav poznajemo iz vremena The Rolling Stones, Led Zeppelin, U2, Nirvane, Pearl Jam, QOTSA i njihove mnogobrojne horde klaunova. Ovo je zbilja novi i savršeno ogoljeni rock zvuk u vrlo mračnom, psihodeličnom i emotivno nabijenom raspoloženju koje po svojim osobinama u mnogim pogledima nadomještava izostanak rockerskog Infra-Red šliha. Uglavnom, hrvatski, pa i srpski suvremeni indie-rock bandovi, osobito oni iz edicije 'nova srpska scena' koje vrlo dobro poznajem, mogu se sakriti pred ovim djelom. Posebno izuzetna kompozicija je već spomenuta "29:10".

Samo za kraj spomenimo da su album objavili za francusku etiketu Chabanes Records nakon iznevjerenih očekivanja s beogradskim Insurrection/ Dark Revolution. Ne bih ulazio u kompromise, ali ovdje se beogradski izdavač dobro zeznuo. Ovakva kvaliteta se ne propušta, pa makar i tačke pune cigle morao gurati u brdo jer Jewy Sabatay adrenalin luče preko emocija, a ne putem ustaljenih, uglavnom zabavnih troakordnih r'n'r šablona. Ovo je mrak u kojem treba tražiti svjetlo i izlaz, a baš je upravo to situacija u kojoj se nalazi ova cijela ex-Yu regija. Nema zabave i razbibrige. No fun. Samo tegoba prepuna laži, pokvarenosti morala i izvitoperenih emocija.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/01/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: II

WIZARD OF STONE MOUNTAIN: II (2018)

| 04/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Anatomia de la Vacuidad

LUCAS ALVARADO: Anatomia de la Vacuidad (2018)

| 03/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Tihi dogovor

MATEJ KRAJNC: Tihi dogovor (2018)

| 30/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Yoga, EP

SCHLAASSS: Yoga, EP (2018)

| 27/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Бинарни ОМ

ИСИДОР ИГИЋ & ЏОНИ ПРОМИС: Бинарни ОМ (2018)

| 22/11/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*