Nakon dvogodišnje diskografske pauze vratili su se njemački punkeri V-Punk (pravim imenom Viva Punk) iz Kiela predvođeni frontmenom i gitaristom Željkom Topićem. Ovo im je vrlo kratki EP sa 6 kompozicija koji traje jedva 11 minuta, te je moguća najava njihovog novog, 7. studijskog albuma.

Nakon recenzije kompilacije "10 Songs" (2007, Keller Records/ Spona) dobio sam niz e-mailova o tome kako je ovaj band predstavnik nazi-punka, no premda su se mogli pronaći po određenim desničarski nastrojenim punk web-stranicama, ipak se radi samo o simpatijama kakve primjerice među oi! i skins ekipom na ovim prostorima imaju KUD Idijoti, Six Pack, Atheist Rap ili Debeli Precjednik za koje je pouzdano da nemaju ništa od supkulturnog rasističkog pokreta. Za ovaj EP V-Punk jedino što bi moglo uz uzburkati nemirne duhove jest drsko protestan tekstualni naboj sa lumpenproleterskim ciktovima, no oni su ionako miljama udaljeni od ovozemne stvarnosti o kojoj je u punku ionako već sve manje-više rečeno kroz mnoštvo globalnih struktura koje se ionako same po sebi nameću u medijima. A i osim toga, gotovo svi tekstovi su na njemačkom jeziku, pa se čisto normalno nekome tko ga ne razumije u potpunosti može učiniti da je Topić nazi ili desničarski orijentirani punker kao što se svojevremeno smatralo početkom '80-tih za Jello Biafru iz vremena Dead Kennedys. No, ništa od svega toga. Čovjek radi i živi u Njemačkoj, te je normalno da govori o tome što proživljava bez obzira šta god tko mislio o njemu.

Kroz ovih vrlo kratkih 6 pjesama može se samo čuti uobičajeno punkersko agresivno negodovanje i nezadovoljstvo sa politikom, fanatizmom, medijima, društvenim uređenjem i općenitim imperijalističkim izrabljivanjem kapitala po sistemu Superhika koji je pljačkao siromašne da bi dao bogatima. Ako je to desničarski oblik izraza, onda bi 'pod navodnicima' 3/4 svijeta trebalo biti proglašeno rasistima samo zato jer su potlačena klasa koja ima drskosti da se usprotivi režimu. Da se ne zaglibi u bespotrebne rasprave oko svjetonazora tko-što-zašto, ovdje se nalazi sve ono po čemu je band poznat - kratke, jezgrovite, troakordne oldschool punk/hc kompozicije sa riffovima skoro bez ikakvih solo dionica, te sve ono zbog čega je punk ostao i dalje kamen-temeljac svakog bunta protiv pisanih i nepisanih načela. Nije anarhija, ali nije niti daleko od toga. Prve tri rasturačke stvari "Frauen", "Alles nur illusionen" i "Cool as hell" (sa refrenom na engleskom) luče veliku količinu adrenalina, naslovna "Traum" je klasično umjereni new-wave/punk, dok su "Land" u h/c tempu, te završna "B.A.C.K." (na engleskom jeziku) još i ponajbolji komadi ovog kratkog izdanja. Ova potonja aludira na čuvene Exploited vokalne parole.

Nazi-punk? Ma nemojte mi pričati bedastoće.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 22/11/2009