Prije trinaest godina bend su osnovali Glen Johnson, Dominic Chennell i Dick Rance, a zvuk im se karakterizira kao mješavina ambient-popa i dark-gothica. Dakle naslonjen je na tradiciju bendova s kraja osamdestih i početka devedestih koji su objavljivali za 4AD i srodne izdavače. Kroz bend je kroz godine prošlo petnaestak ljudi, a Glen je od početne trojice jedini ostao. To i nije čudo ako znamo da je on pokretačka snaga, textopisac i muzikopisac od samih početaka. Osim standardnih članova, na dosad objavljenih deset studijskih albuma imali su i mnogo utjecajnih ili manje utjecajnih godtiju, pa su se tu našli bivši ili sadašnji članovi bendova kao što su Cocteau Twins, The Czars, Tarwater ili u najnovijem slučaju Dead Can Dance.

Iako im je najplodnije razdoblje bilo početkom 2000ih, kada su pod okriljem 4AD-a, ostvarili i zapažene diskografske iskorake, a i snimili album s muzikom za film "Son de Mar" Bigasa Lune, ni nakon odlaska s "major" izdavača nisu posustali u objavljivanju odličnih albuma.

Već sam uvod u najnoviji album, kao i naslov pjesme (The Nightmare Goes on) daju naslutiti što nas čeka u narednih četrdesetpetminuta "Ovations"-a. Mrak, tuga, malo nepotrebne elektronike i ugodni duboki vokali. Brendan Perry je osim na početnoj zapjevao i na You Never Loved This City. Reći da su te dvije pjesme vrhunci albuma bilo bi nepravedno prema Glenu i ekipi, ali ako to nije istina, vrlo je blizu istine. March of the Atheists je nešto najbliže čemu će se ikad približiti zvukom oni koji bi željeli zvučati kao DeadC an Dance. U pozitivnom smislu. Tome je svakako pridonio Peter Ulrich iz Dead Can Dance, koji je svojim perkusijama muziku Piano Magica potpuno prilagodio zvuku DCD-a. Svoje usluge još je pružio na A Fond Farewell i La Cobardía de los Toreros.

Da se ne izvlače na svoje goste, Piano Magic pokazali su time što su On Edge, dark-elektro-veselicu odabrali za prvi singl s albuma. Ona se podosta razlikuje od ostatka materijala na albumu, pa je taj potez u najmanju ruku diskutabilan. The Blue Hour ili Recovery Position bile bi puno bolji izbor, no njih vjerojatno čuvaju za sljedeće singlove.



Za one koji su bili u Močvari na koncertu Petera Murphy-a i nostalgične darkere, ovo je album mjeseca, ako ne i šire.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 10/11/2009