Pogrešno je mišljenje da najbolji albumi dolaze samo sa Zapada. Ovo je jedan od najboljih albuma 2009., a dolazi sa Istoka, iz Bjelorusije. Nešto zaista sjajno.

S ovim bandom sam se sasvim slučajno susreo prilikom kompilacije "Captain Woof Woofs' Guitar" (2009, Bearsuit Records) gdje su predstavljeni sa pjesmom "River" koja me neobično iznenadila. Potražio sam njihov kontakt i oni su mi objeručke odgovorili ponudivši mi svoj album prvijenac kojeg su taman završavali... Bez istraživača David Hillarya iz Bearsuit Records i njegovog kontakta u Hrvatskoj, Peđe, glavnog i odgovornog urednika Terapije, možda nikada ne bih saznao za ovaj izuzetan band preko 'treće' ruke. Album je službeno objavljen 1.X 2009. i ovo je, kako mi se čini, prva recenzija njihovog djela.

Radi se o triju koji je 2005. osnovan u Minsku (Bjelorusija) samo s idejom da nastupa na koncertima, te da se povremeno bazira na skladanje glazbe za filmove i kazališne predstave, a prema dobivenim podacima radi na trokutu Minsk-Moskva-Istanbul. Članovi sastava su Aleksey Vorsoba (harmonika), Sergej Kravčenko (udaraljke) i Aleksey Vančuk (bas gitara). Za svoju glazbu kažu da je teško usporediva s nekakvim stilskim obrascima (što odgovara istini) jer je mješavina ambijenta, noisea, eksperimentalne i klasične glazbe, natruha folka, pa zato krenimo redom...



Toplina jednostavnosti kojom opčinjava ovaj trio je jedna sasvim nova pojava u ovoj prenatrpanoj glazbi pomješanoj sa svime i svačime; Port Mone se ne trude biti avangardni jer to svakako jesu, oni su napravili izuzetan sklop instrumentalnih skladbi koje povezuju cijelu partituru moderne klasične glazbe, preko rocka, ambijentalne, psihodelične i ekstravagantne eksperimentalne glazbe sve do popa. Sa samo tri instrumenta ovaj trojac je uspio spojiti suštinu cijele baštine moderne glazbene kulture u jedan posve novi stilski obrazac koji uz temelje nasljeđa znane kulture donosi nešto potpuno novo, sjajno i istinski genijalno ispolirano, a da ne može biti dosadno. U 14 relativno vrlo kratkih instrumentala (od 2 do 4 minute) ispleli su cijelo čudo bravura, počevši sa žestokim noise-rock/industrial uvodnim komadima "Horse" i "River" (na kompilaciji "Captain Woof Woofs' Guitar") sve do posljednje "Youth". Između toga se nalaze fantastični komadi koji povezuju psycho post-rock ("Cold water"), post-punk/blues (sjajna plesna trip-hop "Tuna" s bogatim gradacijama harmonike Aleksej Vorsobe), te fantastična plesna "Trout" koja opčinjava svojim šlageraško-ruskim melodijama u sasvim neuobičajenom minimalističkom stilu. Sjajno!!! I originalno, bez ikakve sumnje, jedan je od najvećih zanemarenih hitova 2009. godine. Naredna "Underwater cavern" dolazi kao kec na desetku sa svojim trance-ambijental/industrial plesnim lelujavućim ritmom, a onda cijeli album odlazi u vrlo finu spiritualnu seansu "Catfish" (snimljen je i video-spot) koja u svojim minimalističkim (pa i harmonikaškim) sekvencama debelo podsjeća na štošta toga, uglavnom vrlo kvalitetnog, ali nikako se čovjek ne može sjetiti na što bi ga točno to podsjetilo. Fantastičan broj. "Crossing" je čudnovati komad na albumu; prvi dio djeluje kao da je izvađen iz najboljeg arsenala Meredith Monk, dok drugi dio skladbe kao da je kao križan sa najboljim gothic post-punkom, sjajno. Imao sam osjećaj kao da slušam veliku Merdedith u adaptaciji nikad prežaljenih Dali's Car (Peter Murphy ex-Bauhaus & Mick Karn ex-Japan). "Sea" je daleko staloženija tema u kojoj Vorsoba imitira s harmonikom zvukove syntha, a potom prelazi u uobičajenu harmonikašku zvučnu konstituciju pretvarajući cijelu skladbu u sjajan ambijentalni prizor mora. Riječi ne mogu opisati snagu ovih majstora relativno jednostavne glazbe. To morate čuti. Po mojem skromnom mišljenju, ovo je jedan od najoriginalnijih svjetskih albuma 2009. godine.

Obavezno provjerite!

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 04/10/2009