Generalizirati svirku i stil ovih Nizozemaca je nepotrebno; riječ je o čistom punk hardcore izrazu kojeg nazivaju glam crust punk, no prema slobodnoj želji može im se nadodati barem još nekoliko nazivnika koji su u principu usko vezani uz bazični punk/hc. D-beat je ipak nekako još i najbolja moguća definicija.

Premda je u najavi stajalo da će koncert početi u 21h, pa se dobar dio ekipe već okupio s prvim sumrakom donoseći litre piva i vina iz obližnje trgovine, band je tek tada stigao svojim kombijem sa sinoćnjeg koncerta u Beogradu. U sklopu dvotjedne turneje po Europi koja je počela 8.VIII u Berlinu te obuhvatila Češku, Austriju, Rumunjsku, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Švicarsku i Francusku sa završnim nastupom 22.VIII u Mullheimu (sjeverozapadna Njemačka), ovaj sekstet je predstavio svoj najnoviji studijski album "Aaaah.. Push It! Push It!" (uskoro recenzija) koji je objavljen netom uoči same turneje. Za vrijeme tonske probe samo dvorište Medike se solidno popunilo posjetiteljima, no izgleda da su mnogi odustali od koncerta budući da se naštimavanje zvuka otegnulo duboko do pred samu ponoć, pa je nastup promatralo nekih jedva 50-60 ljudi. Malo sam se raspitao među okupljenom gomilom o ovome bandu šta su i tko su, a informacije koje sam dobio bivale su mahom neujednačene; velika većina poput mene ih je samo ukapirala putem njihove web stranice, neki su tvrdili da je riječ o eksperimentalnom noise sastavu, a bilo je i onih koji su rekli da je u pitanju black metal s elektronskom podlogom. Po šturim informacijama koje se naziru iz više nego minorne biografije banda, tako nešto se ne može uopće niti naslutiti, međutim, činjenica je da su u svojoj karijeri nekoliko puta mijenjali gotovo kompletnu sviračku postavu od koje je u ovoj večerašnjoj formaciji više od polovine članova zajedno tek nešto više od 5-6 mjeseci. Ovaj koncert organizator je smjestio u prostor kojeg do tada barem ja nisam imao prilike vidjeti, a nalazi se u sklopu squata na prvom katu tik pored dvorane sa šankom. Radi se o poprilično prostranoj dvorani u koju može stati nekih dvjestotinjak ljudi, onako laički rečeno, nešto poput polovice Močvare. Prostor ima drvenu prenosivu improviziranu pozornicu na metalnoj konstrukciji gdje se ujedno nalazi i tonski pult, a zbog samog ograničenog kapaciteta na njoj večeras nije bilo monitora za band pa se kompletna sviračka ekipa izuzev bubnjara spustila u podnožje ispred bine što je stvorilo izuzetan domaći i prijateljski odnos sa audijencijom. Poprilično dugo su se namještali, te premda je publika pomalo već postajala nervozna, sa svirkom se krenulo tek u 23.45h.

U postavi glavnu riječ vode dva vokala - momak u najobičnijim sportskim hlačicama sa irokez frizurom i plavokosa djevojka sa dugačkim dredloksicama i tetovažom sastavljenom od lanca lubanja oko vrata do malčice dubljeg dekoltea. Nisam imao prilike točno saznati kako je kome od njih ime, no u postavi se još nalazi visoki tamnoputi gitarist koji je sav u tetovažama od glave do pete, mlađahni basist u vojničkim maskirnim hlačama, još jedan prilično neprimjetan i samozatajan gitarist, te lucidan tetralni bubnjar sa 'pustinjskom' kapom šiltericom. Svirka im je energična i britka, posve je jednostavna i bazična bez ikakvih eksperimenata u uskom okviru punk hardcore ritmike s ogoljenim riffovima i snažnim tempom, te je donekle bliska stilizaciji d-beat punkera poput Discharge ili Disfear, a tokom koncerta dodirivali su se i nekih temeljnih smjernica Napalm Death i Extinction Of Mankind, mada s metalom i nemaju nekih zajedničkih točaka izuzev kratkih harmoničnih distorzija. Sve skladbe su im vrlo kratke i niti jedna ne traje dulje od 2 minute, jedna drugoj nalikuju kao jaje jajetu, no bez obzira na to, ostvarili su odličan feedback i odmah odprve zapalili zaista oraspoloženu publiku. Plesalo se pogalo, naguravalo, valjalo i kuturalo po podu, upravo u doslovnom prijevodu rocking and rolling, a jedan od najluđih aktera večeri u publici bio je Njec Hranjec, pjevač, vođa i gitarist zagrebačkog punk banda Abergaz. Vokali su vrišteči i ciktavi, djevojka se dere i dere, a pjevač se u onom naguravanju i prisnom kontaktu s publikom kao pravi Nizozemac umalo odvažio i da zaigra nogomet samo da je netko u onu raspojasanu gomilu ubacio loptu. Sve to skupa je djelovalo vrlo komično i zabavno unatoč snažnim angažiranim socio-političkim lirskim temama koje Sangre proteže u svojoj teksturi, te premda sam naredni dan preslušavao album "Aaaah.. Push It! Push It!", apsolutno nisam mogao prepoznati niti jednu skladbu s večerašnjeg repertoara. Bez obzira na to, večeras su se apsolutno svi ludo i kvalitetno zabavili; band je otprašio svoje u skladu sa bazičnim punk/hc postulatima, publika se razvalila do daske i zaista se moglo nasmijati svim onim gegovima apsolutno slobodnog i neopterećenog neandertala ponašanja i manira od naguravanja do bacanja po podu koga je skoro polovina publike obrisala svojim tijelima. Samo je jedina šteta što su Sangre izveli tek nekih 40-tak minuta svirke... Kasnije sam u prijatnom razgovoru s njima doznao da im u principu toliko i iznose koncerti, te da dio postave ima pripremljen samo repertoar kojeg su večeras izveli, pa nisu htjeli izlaziti na bis jer bi morali ponovno svirati iste skladbe. Ova ekipa Nizozemaca iz Amsterdama i Alkmaara je vrlo simpatična i posve jednostavna, malo smo se zafrkavali o govornim jezičnim lingvističkim fonetskim cakama gdje su oni teškom mukom izgovorili 'Temišvar' (Timisoara) gdje su svirali u Rumunjskoj prije dva dana ili 'Ljubljana' kuda ih put vodi prema Ilirskoj Bistrici, dok su oni meni objašnjavali svoje grlene glasove poput oštrog 'hrrr' u nazivima gradova 'Nijmegen' ili 'Wijchen'. Popili smo pive, te se poslije cijelu noć sve do jutra družili s ostatkom dijela publike. Kako tko. Prvo u Mediki do fajrunta dok nas nisu istjerali van, a kasnije u obližnjem parku pored benzinske pumpe s hladnim pivama gdje je bilo svega. Možete si misliti kakvo lumpovanje i bećarenje se događalo kad sam brže-bolje kući stigao drugi dan u podne...

horvi // 18/08/2009

> vidi sve fotke // see all photos