Š-š-š-šta je o-o-o-ovo?

Šuškalo se u posljednjih godinu-dvije da su Kolodvor nova velika stvar hrvatskog rocka. Tko tu kome priča bajke?

Nevjerojatno je da uz ovako bogatu demo scenu koju ima Hrvatska, dobijemo ovakvu banalnost od banda koji je totalno patetičan upravo za potištene tinejdžerske šminkere koji su izgleda svoje prvo pravo glazbeno iskustvo prošli gledajući reality-show programe, 'Hrvatski idol' i neku Euroviziju. Boli me srce kad znam da postoji stotinjak daleko savršenijih bandova kojima nitko ne želi objaviti album....

Parni valjak je imao finih, generacijski značajnih albuma ("Gradske priče", "Vruće igre", "Uhvati ritam"...), sa obiljem lijepih pjesama koje se i dan danas pjevaju, sviraju i emitiraju na radio programima, ali ovaj Kolodvor je najblaže rečeno retro katastrofa Balaševića, Crvene jabuke, Plavog orkestra, Letećeg odreda, Đavola, ITD Banda i Daleke obale s patetičnom potencijom na treću. Nekad, sjećam se točno, prije 25 godina, Vlatko Stefanovski je izjavio 'mogu da zamislim kako će izgledati bandovi kojima će uzor biti Plavi orkestar'. Ma, bio je u pravu. Ovo je najblaže rečeno na nivou radijskog festivala s blagim rock prizvukom. Živi patetični užas. O ovome albumu i bandu ništa nisam rekao jer nemam srca mrcvariti njihovu šlagerašku pop-rock patetiku. Jednom sam ga preslušao i došao mi je mrak na oči. Vokal koji se kao pijan plota drži simpatičnog, ali posve bezopasnog Loše iz Plavog orkestra, tekstovi su puni zdušnih, 'emotivno gorućih' impresija i posve izgubljenih, nabacanih tematskih fraza bez pokrića... I što više reći o bandu s albumom ograničenih restoransko - zabavnjačkih kapaciteta kome je plafon Crvena jabuka, a možda i nekadašnji Valentino? Jedino mi nije jasno kako se u ovakvu plitku poeziju upustio Ivan Piko Stančić kao producent... Možda zbog biografske priče o frontmenu i gitaristi Martin Puliću koji kao nadimak besramno nosi second name čuvene gitarističke The Smiths legende koju u ovom kontekstu zbog časti ne mogu spomenuti. Momak je navodno četiri godine sakupljao inspiraciju po Londonu, Liverpoolu i Brightonu, gledao je svojim očima punk-rock revival Libertinesa, Franz Ferdinanda, The Strokes... i usput svirao po pubovima i ulicama. Nema šta, ali sa inspiracijama, ovih 11 objavljenih pjesama jedno s drugim nema nikakve veze.

Nikada do sada nisam dao niti jednom domaćem albumu najnižu ocijenu, ali konačno moram. U svakom slučaju, ovo nikada više neću slušati.

Naslovi: 1.Sat, 2.Sjena, 3.Put kroz boje, 4.Kosjenka, 5.Dolazi ljeto, 6.Potraži me, 7.Lorraine, 8.Djevojka plavog ljeta, 9.San, 10.Noći crvenog neba, 11.Povratak

ocjena albuma [1-10]: 1

horvi // 14/06/2009