home > mjuzik > diskografija 1970 - 2005

kontakt | search |

KRAFTWERK: diskografija 1970 - 2005 (Vertigo/EMI, 2009)

Nakon gotovo punih 40 godina karijere koja je bila ovijena sjajnom produktivnom fazom od 1970. do 1986., ovi začetnici kraut rocka, očevi techna, electro popa, synth popa, electronice (i još najmanje dvadesetak stilova), konačno dolaze u Zagreb. Naravno, na T-Mobile InMusic Festival. Ovo je idealna prilika da o njima saznate djelomično sve od A(kustike) do Z(ateliten). Mada, nažalost bez jednog od osnivača, Florian Schneidera. Spektakl ili ne, ovo se obavezno mora vidjeti i čuti pod obavezno.

Članovi: Ralf Hutter, Florian Schneider, Wolfang Flur, Klaus Roeder, Karl Bartos
Žanr: kraut-rock, psihodelija, avangarda, eksperimentalna glazba, electronica, electro-pop, techno-pop, techno
Utjecaji: Franz Schubert, Arnold Schoenberg, Karl Heinz Stockhausen, John Cage, Steve Reich, Can, Pink Floyd, Beach Boys, Tangerine Dream, David Bowie

Utjecali na: David Bowie, Can, Neu, Roxy Music, Suicide, Tangerine Dream, Cabaret Voltaire, Japan, Talking Heads, Joy Division, D.A.F., Gary Newman, Ultravox, Human League, Yellow Magic Orchestra, Ryuichi Sakamoto, Yello, Thomas Dolby, OMD, Soft Cell, John Foxx, The B-52's, Depeche Mode, Yazoo, Trio, ABC, Eurythmics, Lene Lovich, Toyah, D'Boys, Kozmetika, U škripcu, Zana, Laurie Anderson, Einsturzende Neubauten, Beograd, Denis & Denis, Tears For Fears, Bronski Beat, Blancmange, Siouxie And The Banshees, New Order, Labaratorija zvuka, Pet Shop Boys, Demolition Group, Eat Static, Aphex Twin, Moby, Bjork, Orbital, Underworld, Electric Music, Beastie Boys, Transglobal Underground, The Chemical Brothers, Abuse, Godpower, Darkwood Dub, Cerberus Shoal, Sven Vaith, Jeff Mills, Paul Van Dyke (i još tisuće i tisuće izvođača)...
[  ]

KRAFTWERK - Kraftwerk 1 & 2 (1972, Vertigo / Phonogram)

Najvažnija njemačka skupina 20. stoljeća počela je kasnih šezdesetih u Dusseldorfu. Pod pritiskom i utjecajima mašina, strojeva i industrije komponiraju vrlo čudnu eksperimentalnu i avangardnu glazbu. U početku su bili jedna od bezimenih skupina Connie Planka koja je snimala u njegovom studiju smještenom u rafineriji nafte. Kasnije je sastav nazvan Organization i 1970. je objavio album "Tone Float"; band je bio sastavljen od pet mladića među kojima su bili Ralf Hutter i Florian Schneider (među njima bili su još Basil Hammoudi, Butch Hauf i Alfred Monicks - Fred). "Tone Float" je bio album pun eksperimenata i dugačkih udaraljkaških dionica pod primjetnim utjecajima ranih radova Pink Floyd i Tangerine Dream, ali i obilja moderne klasične i avangardne glazbe.
Iz sastava Organization izdvajaju se Hutter i Schneider sa željom da nastave put u nepoznato. 1970. i 1971. godine objavljuju u Njemačkoj dva albuma koji se pod nazivom "Kraftwerk 1 & 2" pojavljuju i na američkom i na britanskom tržištu u obliku dvostrukog, prilično neprimjetnog albuma. Očigledno potaknuti novim shvaćanjem elektroakustičara i avangardista (Karl Heinz Stockhausen, John Cage, Steve Reich, Arvo Part, Terry Riley, Samuel Barber…), ali i značajnih klasičara 20. stoljeća (Arnold Schoenberg, Henrik Mikolaj Goretzky npr.), Kraftwerk se pojavljuje ovim dvostrukim albumom kao novi inovantan sastav koji najavljuje ogroman kreativni potencijal i radikalne promijene u shvaćanju rocka kao glazbe.
Kao instrumenti koriste se gitare, bubnjevi (Andreas Hohmann i Klaus Dinger), klavijature, duhački instrumenti, violine (nema vokala), ali i niz elektronskih pomagala, šumova, buke, snimljenih efekata, magnetofon za usporavanje i ubrzavanje zvukova… Biti će to početnica za iščitavanje prvih koraka eksperimentalnog rocka, ambijentalne glazbe, industriala, techno ritmova, electro- popa… premda daleke 1972. nitko nije obazirao pažnju na dva čudna i ekscentrična albuma i njihove autore.
Svaka kompozicija je rađena po drugačijim načelima, principima i aranžmanima tako da je vrlo teško zboriti o jedinstvenom dojmu. "Rucksack" je plesna pjesma u kojoj vodeću melodiju drži flauta, "Stratovarius" je dugačka tema s izmjenama psihodelije, različitih eksperimenata, dugačkih gitarističkih noise - solaža, ubrzavanja, usporavanja, u "Megahertz" su prisutni ambijentalni, mirniji sadržaji opisani klavijaturama i duhačkim instrumentima uz vrlo proračunat i školovan aranžman. Četvrti naslov "Vom himmel hoch" je ispunjen zvukovima aviona, bombardiranja i ratne katastrofe koji se iz elektronskih zvukova pretvaraju u kraut - rock pun beskompromisnog bubnjarskog ritma, različitih gitarskih i elektronskih efekata, nadopuna i asocijativnih tonova. "Kling klang" će biti naziv budućeg studija u kojem će Kraftwerk snimati naredne albume. To je prva elektronska Kraftwerk kompozicija u kojoj se koristi ogroman, jedan od prvih kompjutera, a korištene su i flaute, gitare i violine, te magnetofon za izobličenje zvuka i brzine. Kompozicija se sastoji od tri dijela i svaki je osim plesnog, obavijen i eksperimentalnim okružjem. "Atem" je eksperimentalna kompozicija napravljena isključivo od vokalnih samplova udisanja zraka, "Strom" je minimalistička igra gitare, klavijatura i flaute u pravilnim oktavama, "Spule 4" je vrlo čudna eksperimentalna gitarsko - elektronska seansa u kojoj se koristi delay, dok je "Wellenlange" nastavak ovog čudnog psihodeličnog vala. Album završava "Harmonika" u kojoj se koristi samo zvuk harmonike.
Ovim albumom su Kraftwerk pokazali kako razmišljaju o glazbi i u kojem će smjeru njihov rad krenuti.
[  ]

KRAFTWERK - Autobahn (1974, Vertigo / EMI - Klingklang)

Kao treći album Kraftwerk smatra se ploča objavljena pod nazivom "Ralf und Florian" 1973. premda se pod nazivnikom izvođača ne pojavljuje Kraftwerk već njihovi originalni članovi - Ralf Hutter i Florian Schneider. Ploča je prošla potpuno nezapaženo (imaju je samo rijetki kolekcionari), pa su odlučili nastaviti objavljivati diskografska izdanja isključivo pod nazivom banda. Inače, album je donio niz novina u produkcijskom, tehničkom i aranžerskom radu, te je spoj njihovog početnog eksperimentalnog rada i elektronskih zvukova u koje su zagazili. Sadrži 6 brojeva koje im je ponovno pomogao producirati i zvučno osmisliti Connie Plank.
Četvrti album "Autobahn" snimljen je u proširenoj postavi - uz Ralfa i Floriana, ovdje su bili Klaus Roeder (violina i gitara) i Wolfang Flur (elektronske udaraljke). Ovaj drugi će postati stalnim članom postave. Album sadrži samo pet pjesama koje su koncepcijski povezane impresijom putovanja kozmosom, noćnim i jutarnjim šetnjama, te vožnjom autoputem. "Autobahn" je potpuno profilirao orijentaciju sastava na kompjutere i kibernetiku, elektroniku i čistu laboratorijsku produkciju uz minimalnu pomoć klasičnih instrumenata - violine, duhačih instrumenata i gitare. Ne znam koliko je provjerena priča da su koristili ogroman kompjuter veličine jedne prosječne sobe (dnevni boravak, otprilike), a za jedan ton trebalo je ukucati 120.000 jedinica i nula...
"Kometen melodie 1" prikazuje Kraftwerk kao svjesne inovatore koji se baziraju na ostavštini gradacije melodije i ritmova klasične glazbe 20. stoljeća (minimalizam i impresionizam), "Kometen melodie 2" je impresionistički komad koji će poslužiti kao obrazac prvom valu electro- popa (ritam mašina, melodija i ogoljena struktura kompozicije - OMD, Suicide, Cabaret Voltaire, Human League…), dok su "Mitternacht" i "Morgenspaziergang" psihodelično- ambijentalne kompozicije koje svojom strukturom i izvedbom izlaze iz okvira rock i pop glazbe, te djeluju kao logičan nastavak klasične elektroakustike. Naslovna "Autobahn" traje 22 minute; to je plesno djelo electro- popa koje asocira na zvukove vožnje automobilom. Jedini je pjevani naslov i mada je tekst potpuno štur, taj način vokalne interpretacije postati će zaštitnim znakom Kraftwerka. Ta pjesma je u cijelosti objavljena kao singl i doživjela ogroman uspjeh u Americi (USA no.25) i Britaniji (UK no.11), vrtjela se u cijelosti na oficijelnim top listama i pop paradama, te omogućila izuzetno komercijalan uspjeh albuma. Jedini takav uspjeh poći će im za rukom sa singlom "The model".
"Autobahn" je prvo veliko kompletno koncepcijsko djelo sastava koji će potpuno promijeniti tokove suvremenog rocka, popa, disca, funka, elektronike i mnogih u to vrijeme još nepostojećih stilova.
[  ]

KRAFTWERK - Radio Activity (1975, Capitol / EMI )

Budući da su još 1971. Kraftwerk prodali sva izdavačka prava Phonogramu i nisu imali gotovo nikakve financijske koristi od uspjeha albuma "Autobahn", odlučili su promijeniti diskografsku kuću tako da ovaj peti album objavljuju za Capitol.
Album je nastavak utemeljenog konceptualnog obrasca - 12 kompozicija govori o radio- vezama, radioaktivnosti, te oblicima zvučne komunikacije. Na ogoljeni kostur (ritam mašina i melodija) obilato su nafilani različiti zvučni eksperimenti te više vokalnih kompozicija. Klaus Roeder je zamijenjen Karl Bartosom tako da je oformljen konačni Kraftwerk kvartet koji će u neizmijenjenoj postavi raditi iduće albume. Iz upotrebe su potpuno izbačeni akustični instrumenti i koriste se samo elektronski (klavijature, ritam mašine i kompjuter) uz obilatu pomoć studijske produkcije - trake, samplovi, različiti zvukovi, eho, delay, mikrofonija, šumovi, buka…
Mnogi kritičari zamjerali su na hladnoći vokalne izvedbe (bez emocija), no vrijeme će pokazati da su Kraftwerk itekako proračunali taj efekt upravo zbog čistoće tehničkog savršenstva koji će ih pratiti čitavom karijerom. Osim toga, bilo je primjedbi na račun pretjeranih eksperimentalnih poteza kojima je album obilovao na uštrb relativno "golih" melodija. Biti će to posljednji takav pristup koji će se već na idućem albumu formirati u potpuno jasan glazbeni okvir. Singl "Radio activity" nije ponovio uspjeh "Autobahna", tako da je album ostao u komercijalnoj sjeni prethodnika, ali je zanimljivo spomenuti da je uvodni dio aranžiran sa tipkanjem Morseove abecede u kojoj se navodi da je 'radioaktivnost otkrila Maria Curie'.
[  ]

KRAFTWERK - Trans Europe Express (1977, Capitol / EMI Electrola)

Bez obzira na komercijalni učinak albuma "Autobahn", ovo je do tada bio najznačajniji rad Kraftwerka. Potpuno oslobođen eksperimenata, album je sastavljen od šest kompozicija koje su po prvi puta otpjevane na engleskom jeziku i postale su idealnim prototipom electro- pop scene. Naslovna kompozicija je sastavljena od još dva dijela ("Metal on metal" i "Abzug"), te je postala manjim hitom (USA no.67), dok su "The hall of mirrors" i "Showroom dummies" zacementirale obrasce ambijentalne i electro- body, odnosno EBM struje. Pod utjecajima Kraftwerk tih godina su počeli raditi Jean Michel Jarre, Suicide, D.A.F., Ultravox, Human League…, a uskoro će se pojaviti i Soft Cell, Blancmange, Depeche Mode, Yazoo, Eurythmics, Yello, Heaven 17, Thomas Dolby, Yellow Magic Orchestra, OMD, Cabaret Voltaire… Čak je i David Bowie zahvalio Kraftwerku na neprocjenjivom utjecaju na glazbenu scenu posvetivši Florianu instrumental "V-2 Schneider" na svojem 'Berlinskom' albumu "Heroes" 1977. godine. Kraftwerk su mu odgovorili tekstom naslovne pjesme "Trans Europe express" (impresionirani njegovim singlom "Station To Station" iz 1975.) u kojoj se spominju Bowie i Iggy Pop kao "slučajni" putnici na jednoj od željezničkih postaja. Na albumu se nalazi i kompozicija "Franz Schubert" koju su posvetili svojem osnovnom melodijskom uzoru.
Album je proglašen najboljim albumom godine u Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Objavljene su dvije verzije - za englesko i za njemačko govorno područje.
[  ]

KRAFTWERK - The Man Machine (1978, Capitol / EMI)

Inspirirani likovnim geometrijskim apstrakcijama ruskog emigranta Eliezer Lissitzkyija (1890 - 1941) Kraftwerk samo nepunih godinu dana nakon "Trans Europe Express" stvaraju novo savršeno remek djelo. Ovdje su se također iskristalizirale vizije Bauhausa (škole za arhitekturu i oblikovanje) u praktičnom pogledu; Kraftwerk su se poslužili njezinom osnovnom idejom - jedinstvom umjetnosti i povezivanjem umjetnika s praktičnim životnim potrebama, te suradnjom umjetnika i industrije, što je ovdje iskorišteno kao osnovni svjetonazor albuma. Industrija, svemirski laboratorij, metropolis, neonska svijetla, roboti, modeli… u funkciji čovjeka. Čovjek barata životom, civilizacijom i umjetnošću. Ovdje su se Kraftwerk postavili kao tvorci koji postavljaju nove vizije; a ne kao tvorci koji služe umjetnosti. Premda su mnogi gluhi kritičari bili zasljepljeni njihovom hladnoćom uspoređujući je s robotikom i automatikom smatrajući da su dobar dio albuma "odsvirale" mašine, što je u stvarnosti besmislica, vrlo brzo se na evropskoj turneji pokazalo da su Kraftwerk prvorazredni glazbenici. Svaki ton na albumu ima svoje mjesto, ulogu, funkciju i značenje, te nema niti jednog suvišnog zvuka ili šupljine. Vrijeme će pokazati da se dugo vremena neće pojaviti nitko jednostavniji i savršeniji u glazbenom electro / techno izrazu. Singl "The model" će postati njihovim prvim i jedinim britanskim hitom no. 1, ali za to će mu biti potrebno 3 godine! Uz ovu, pjesme "Neon lights" (UK no.53), "The man machine" i "The robots" su obrađivane od najrazličitijih glazbenika iz oblasti jazza, klasične glazbe, rocka, techna, hip- hopa…
Ovaj album je ultimativno otvorio eru electro-popa (techna) i spada u sam vrh najsavršenijih ostvarenja koja je dala glazbena produkcija u drugoj polovici 20. stoljeća.
[  ]

KRAFTWERK - Computer World (1981, EMI)

Kada je objavljen ovaj album, Kraftwerk je po prvi puta imao britanski broj 1 - singl "The model" skinut s prethodnog albuma. Nikad nije kasno!
Era započeta s (konfuznim) eksperimentalnim prvim radovima Kraftwerk konačno je krenula; top liste su bile preplavljene različitim izvođačima koji su ponešto prigrabili od njihovog modela - bilo dio zvuka, korištenje ritam mašine, način vokalne interpretacije, robotiku, image, minimalističke obrasce, plesne ritmove, svjetonazor ili cjelokupni stil.
"Computer World" je album kojim su kročili u binarni svijet jedinica i nula opisujući ga kroz šest pjesama - "Computer world", "Pocket calculator" (UK no.39), "Numbers", "Computer love" (UK no.36), "Home computer" i "It's more fun to computer". Sve pjesme su izrazito plesne, diskoidne i postale su česta meta kasnijih obrada, prerada i sampliranja. "Numbers" (s odbrojavanjem na engleskom, njemačkom, japanskom, kineskom, ruskom i italijanskom jeziku) će direktno utjecati na Afrika Baambaatu i njegov cijelokupni rad u domeni hip-hopa. "Computer love" je prva (od dvije) ljubavna pjesma iz opusa Kraftwerk, a govori o odnosu čovjeka i kompjutera. U "Home computer" se koristi beskrajni zvuk napajanja kompjutera informacijama u datotekama.
Čitav album je ozvučen kao "duša" kompjutera kojoj su Kraftwerk dali život i osobni pečat. Sve do praktične i široke primjene kompjutera mnogi kritičari nisu shvatili smisao ovog albuma i osporavali su mu vrijednosti.
Bio je to drugi njihov album na kome su sve skladbe i vokalno obrađene (otpjevane). Također kao i u slučaju "Trans Europe Express" i "The Man Machine", album je objavljen i na njemačkom i na engleskom jeziku.
[  ]

KRAFTWERK - Electric Cafe (1986, EMI)

Ovaj album je sniman i produciran nekoliko godina i njegovo objavljivanje je odgađano nekoliko puta. Prethodio mu je singl "Tour De France" (1983., UK no.22) koji se ne nalazi na albumu. "Electric Cafe" je album čiji koncept povezuje popularnu glazbu sa mjestima (diskoteka, kafić), svrhom (seks) i načinom komunikacije (telefon) ljudi u osamdesetim godinama 20. stoljeća. Ovdje je izraz "techno" potpuno oblikovan (prvi puta je izraz "techno" upotrebljen kod Yellow Magic Orchestra ), dato mu je pravo značenje kroz ritam i korištenje vokalnih samplova (pjesme "Boing boom tschak", "Techno pop" i "Musique non stop", UK no.82, na A strani albuma). Ta prva strana ploče je tehničke prirode - uglavnom je to predodžba Kraftwerka kako će izgledati pop glazba u budućnosti (ritmovi, samplovi, minimalizam…), dok je B strana "klasičnija". "Telephone call" (UK no.89) je poznati zvuk s "Computer World" uz igru baziranu na zvuku telefonske sekretarice, te različitih telefonskih zvukova (zvono, potraga, uključenje, prekid veze…). "Sex object" je druga njihova ljubavna kompozicija koja na prilično oštar i hladan način govori o iskorištavanju partnera, dok je "Electric cafe" estetski zbir komercijalne komunikacije - muzika, elektronika, figura, arter, kritika, politika… (čak se spominju ovi izrazi i na srpsko-hrvatskom jeziku.)
"Electric Cafe" je njihov posljednji rad u 20. stoljeću. Još jedino je objavljena dvostruka kompilacija "The Mix" (1991., EMI) s njihovih osam najvažnijih radova: "The robots" (UK no.20), "Computer love", "Pocket calculator", "Autobahn", "Radioactivity" (UK no.43), "Trans Europe express", "Home computer" i "Music non stop". Pjesme su remiksirane i objavljene u nešto "sviježijem" izdanju, a posebnost "The Mix" albuma leži u tome što su iz upotrebe izbacili standardne trake u studiju i po prvi puta radne materijale snimali isključivo na cd.
2000. su objavili EP "Expo 2000" (UK no.27) s četiri istoimene pjesme koje su sastavljene od dijelova reklamnog spota za izložbu Expo 2000 u Hamburgu.
Sredinom mjeseca srpnja 2003. objavljeno je remiksirano izdanje starog singla "Tour De France" (original iz 1983.) za reklamne potrebe istoimene tradicionalne biciklističke trke. Pjesma je prilagođena mekanom obliku trancea, techna i electro popa, te je uz njihov najveći hit "The Model" jedina komercijalno koncipirana skladba u cjelokupnom opusu
1994. Ralf i Florian su snimili album "Esperanto" pod imenom Electric Music.
[  ]

KRAFTWERK - Tour De France Soundtrack (2003)

O tome tko je tko u okvirima povijesti popularne glazbe 20. stoljeća imao najviše zasluga za kreiranje mnogih pravaca i subkulturnih glazbenih žanrova tijekom pedesetogodišnje prošlosti sukobljavali su se mnogi glazbeni kritičari i veliki dio publike, a mnogi su bezrezervno isticali ulogu Kraftwerka kao jednog od raritetnih imena koje je prema svim mjerilima i kriterijima kumovalo stvaranju najmanje dvadesetak striktno omeđenih žanrovskih pretinaca. Premda je bespotrebno razglabati o ogromnoj i nezamjenjivoj ulozi Kraftwerka u povijesti plesne glazbene scene, njihov utjecaj koji su izvršili na plejadu gotovo svih izvođača koji su u svojoj pokretačkoj ideji imali sintesajzer i kompjutor je ravan utjecajima koje je izvršio Hendrix na gitariste, Iggy Pop na neandertalski rock/punk izraz ili sami Beatlesi i Stonesi na klasični rock stil. No, unatoč tome što su Kraftwerk definitivno osmislili elektronski techno-pop stil i obilježili modernu plesnu glazbu prošlog stoljeća, svojim povratničkim albumom "Tour De France" su definitivno zastali u vremenima osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sama činjenica da se na novi album čekalo punih 17 godina, stvorila je nevjericu prilikom izlaska novog remixa istoimenog hit singla iz 1983. godine. Naime, sredinom srpnja 2003. Kraftwerk su iznenadili publiku singlom "Tour De France" (UK no.20) povodom obljetnice 100 godina održavanja najpoznatije biciklističke utrke u svijetu u mekanom trance-dance pop izdanju poput osrednjih dj-a koji jednostavno ne znaju što bi sa banalnim plesnim melodijama pa ih spuštaju i dižu po sistemu "peglanja" i "uvrtanja" jedne te iste melodije uz pratnju prigušenog zvuka bas pedale. U sam tekst je ubačeno nekoliko novih izraza poput "transmission, television, reportage…itd.", dok je stari tekst potpuno zaobiđen. Mlohavo ili ostarjelo, nedovoljno ili poražavajuće za njihovu reputaciju? Na temelju ovakvog remixa malo tko bi od nove publike mogao zaključiti zbog čega je Kraftwerk toliko značajno ime i zašto su njihovi akreditivi bez premca. No, najveću nevjericu izazvala je njihova izjava da spremaju novi album. Nekoliko puta od vremena izlaska njihovog remix albuma "The Mix" (1991.) najavljivali su raspad i ponovno okupljanje, da bi svoj rad jedino dokazali kao frakciju pod nazivom Electric Music 1994. kada je objavljen album "Esperanto". Potom je 1997. slijedila vijest da se Kraftwerk ponovno okupljaju, da su u studiju i pripremaju taj album, da im je neki multimiljarder i vatreni obožavatelj ponudio milijun dolara ako snime album, no od svega toga nije bilo ništa. Pa čak niti kada su objavili singl "Expo 2000" i ponovno izjavili da je to uvertira u novi album, opet se desilo ništa. I tko bi im više vjerovao? A pogotovo i zato jer njihov studio Kling - Klang u Dusseldorfu u kome su nastajala sva njihova epohalna dijela nije imao niti e-mail, telefon, telefaks, pa čak niti poštanski sandučić. Informacije koje su stizale od Huttera i Schneidera bile su toliko šture da je malo tko više mogao očekivati da će ova dva kreatora glazbene budućnosti išta više snimati i objavljivati.
No, bilo kako bilo, Kraftwerk su konačno objavili album 1. listopada 2003. I koliko god to nevjerojatno zvučalo, u njihovom konceptu se apsolutno ništa nije promijenilo. No, krenimo redom… Album otvara taj problematičan singl "Tour De France" koji je ovdje protegnut na čak pet dijelova u trajanju od gotovo dvadeset minuta - prolog, tri etape i posljednji dio nazvan "Chrono". S glazbenog aspekta, radi se o sasvim novim melodijskim minijaturama minimalizma (za razliku od istoimenog originala), no one se neprekidno ponavljaju da bi svoju jedinu drukčiju varijantu dosegle u četvrtom dijelu. Nakon ovakvog uvoda koji je već trećina albuma slijedi klasičan electro-pop komad "Vitamin" sa jednostavnim melodijskim rješenjima ukalupljenim u potpuno prepoznatljiv Kraftwerk obrazac. Jedino što u cijeloj pjesmi odskače jest minimalistički tekst "…kalzium, magnezium, mineral, biotin, zinc, selen, adrenalin…". Slijedeći komad "Aero dynamik" (UK no.33) je konačno jedan pravi dio albuma koji je uokviren u odličan plesni electro-funk sa stiliziranim elektronskim vokalima i kreativnim solo dionicama koje prizivaju neke od ponajboljih trenutaka albuma "Computer World". Najveću inovantnu snagu prikazuje kompozicija "Elektro kardiogramm" u kojoj se pojavljuju zvukovi otkucaja srca i ubrzanog disanja uz odlična melodijska i ritmička rješenja. U ovom naslovu Kraftwerk su potpuno zadržali svoj nekadašnji svjetonazor ljudi-robota uz učestalo korištenje sjajnih vokoder-vokala "…minimum, maximum, beats per minute…". Ostatak albuma čini blijeda i nedovoljno snažna tema "La forme" (UK no.78) u kojoj se ponavljaju neke dionice iz "Vitamin", te vrlo mlaka verzija "Tour De France" odsvirana upravo kao stari original iz 1983., ali na posve novom instrumentariju, tako da u ovoj varijanti zvuči kao da je neki gotovo kompjuterski amater samoinicijativno promijenio odnos onih starih ambijentalno - plesnih zvukova. Kada se sve sabere, ovaj album je nedovoljno jak da bi prikazao sav značaj koji Kraftwerk imaju u povijesti pop glazbe. Iskoristili su sve dobro znane kompozitorske forme koje su rabili još prije gotovo trideset godina na epohalnom albumu "Autobahn" ili nešto mlađem "Trans Europe Express" (1977.), pomiješali ih sa improvizacijama koje su se godinama stvarale u detroitskom technu, no ništa važno niti novo nisu rekli. Kada bi ovo bio nečiji album prvijenac, sasvim sigurno bi doživio ogromne hvalospjeve, no od tako značajnih majstora kao što su Kraftwerk navikli smo na daleko značajnija ostvarenja. Jedino što je ostalo upitno u njihovome radu jest pitanje imaju li uopće više snage, volje i ideje. Po ovome albumu zaključak je samo jedan - definitivno su potonuli u vlastitom retrogradnom stilu.
Opaska: neki magazini i manje značajni mediji (poput DOP-a) su ovaj album proglasili najboljim plesnim techno albumom 2003. godine. Mislim, prekasno... gdje ste bili 1977?

12.VI 2005. Kraftwerk su po prvi puta objavili službeni 'live' album u obliku video-DVD-a naslovljen "Minimum - Maximum" sa zapisima iz Pariza, Berlina, Ljubljane, Waršave, Rige, Moskve, Budimpešte, Londona, Tallinna, Tokya i San Francisca s kojim su dospjeli do no.29 u Velikoj Britaniji.

7.I 2009., neočekivano i bez ikakvih jasnih obrazloženja, jedan od osnivača, Florian Schneider je na oficijelnoj web-stranici Kraftwerk objavio da više ne želi raditi sa bandom.

horvi // 08/06/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: VD-i1

SAŠA 21: VD-i1 (2014)

| 31/10/2014 | jura |

>> opširnije


cover: Blood In, Blood Out

EXODUS: Blood In, Blood Out (2014)

| 31/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Povijest bolesti EP

DEBELI PRECJEDNIK: Povijest bolesti EP (2014)

| 30/10/2014 | fichonm |

>> opširnije


cover: SEASPLASH RITAM

Razni izvođači: SEASPLASH RITAM (2014)

| 30/10/2014 | mario m. |

>> opširnije


cover: Hozier

HOZIER: Hozier (2014)

| 30/10/2014 | pedja |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: diskografija 1970 - 2005
  • Tone Float - Organisation band (1970)
  • Kraftwerk (1970)
  • Kraftwerk 2 (1972)
  • Ralf Und Florian (1973)
  • Autobahn (1974)
  • Radio Activity - Radio Aktivitat (1975)
  • Trans-Europe Express (1977)
  • Man Machine (1978)
  • Computer World (1981)
  • Electric Cafe (1986)
  • The Mix (1991)
  • Tour De France (2003)
  • The Catalouge (2004)
  • Minimum - Maximum (2005)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*