Vijest koja je tek nedavno obznanjena u medijima (6. svibnja) sa zakašnjenjem je došla do mene zbog općepoznatih razloga Covid-19 pandemije kada glavne stupce i sve moguće kolumne zauzimaju članci o epidemiji. Umro je Florian Schneider, utemeljitelj i suosnivač Kraftwerk u 73. godini na datum 21.IV 2020. Vrlo kratko se borio s karcinomom koji mu je prekasno otkriven i dijagnosticiran.
Florian Schneider 1971
Rođen je 7.IV 1947. pod punim imenom Florian Schneider - Esleben u južnom dijelu tadašnje Savezne Republike Njemačke pored jezera Bodensee (dio rijeke Rajne) u predjelu kojeg je tada nakon II Svjetskog rata kontrolirala Francuska. U dobi od 3 godine s roditeljima se seli u Düsseldorf gdje tokom 60-ih godina pohađa glazbenu akademiju Robert Schumann Hochschule specijaliziravši se za duhačke instrumente. U vrijeme studija s Eberhard Kranemannom svira flautu u grupi Pissoff, 1968. se na umjetničkoj akademiji u Remscheidu upoznaje s Ralf Hütterom koji im se nakratko pridružuje u postavi kao klavijaturist, no već 1969. se njih dvojica priključuju eksperimentalnom krautrock sastavu Organisation (pravo ime Organisation zur Verwirklichung gemeinsamer Musikkonzepte) koji 1970. objavljuje album "Tone Float" i nestaje sa scene. Već tada je Schneider imao napredne ideje usvojene s glazbene akademije: običnu flautu zamijenio je električnom, a kako je bio i maestro na violini, dodao joj je pick-up dobivši prodoran, tada posve netipičan elektronski zvuk.
Florian Schneider - Kraftwerk 1978
I onda, kada su 1970. osnovali Kraftwerk i počeli raditi čudnovate psihodelično-eksperimentalne albume koristeći najneobičnije tretmane s mnogo echo, delay, drone, pitch-voltage, harsh efekata moduliranih preko procesora zajedno s cijelom menažerijom instrumenata (bubnjevi, udaraljke, gitare, gudački & duhački instrumenti, klavijature, prvi synthovi, triangli, ksilofoni...) počela je jedna od najznačajnijih faza suvremene popularne glazbe za koju se tada smatralo, barem ono što su radili, da pripada rocku. Naravno, pokazalo se da je njihova glazba tek samo krajićkom u rocku jer je već treći album "Ralf und Florian" (1973) prikazao sasvim drugačiju konstrukciju koja je bila preteča industrial/ acid/ techno-trance revolucije.
Schneiderov glavni instrument bila je flauta koju je tretirao elektronskim procesorima u svojstvu basa, a kad su 1974. realizirali četvrti album "Autobahn", uloga akustike se stubokom potiskivala, da bi na narednom "Radio Activity" 1975. (na njemačkom "Radio Aktivität") gotovo kompletnu akustiku zamijenili elektronikom. O tom periodu, u rijetkim interviewima je znao govoriti da mu je flauta bila suviše ograničen instrument jer je proučavao zvuk do maksimalne ozbiljnosti shvativši nužnost napretka u promjenama i neprekidnim istraživanjima i eksperimentiranjima. Prvo je koristio mikrofon i zvučnike za dobivanje prostornog 'hala' efekta, pa echo, a zatim prvi synth koji je imao ograničenu tipkovnicu što ga nije zadovoljavala, da bi naposlijetku sam konstruirao sekvencere s kojima je dobivao iste zvukove na sintetičkom patentu. Također, on je bio majstor za inovacije neprekidno boravivši u malenom Kling-Klang studiju igrajući se glasovima implementirajući glas robota (Robovox) koji je njegov patent, prvi puta upotrebljen upravo na "Radio Activity" albumu. Njegova ideja jeste i da svaki novi album ima dvije verzije - na engleskom i njemačkom jeziku, a kasnije, na "Computer World" (1981) počeo je koristiti ruski, japanski, kineski, talijanski, francuski i španjolski jezik, a na "Electric Cafe" (1986) je čak rabio i hrvatsko-srpski.
Interesantna je malo poznata storija da su tijekom prvog, najaktivnijeg perioda od 1970. do 1986. s još dva pridružena člana Wolfgang Flüra (električne udaraljke) i Karl Bartosa (električne udaraljke, vokal, synth, vibrafon) svaki dan dolazili u studio točno u 8 sati ujutro i prije no što bi prionuli na sviranje i komponiranje, sjeli su na sportske bicikle i odvozili 50-60 km rutu oko Düsseldorfa zbog čistoće uma, kondicije i općenitog raspoloženja. A druženja u studiju su se svodila na neprestano pričanje, razmijenu ideja, razglabanja, diskusije, analize, tek u manjoj količini na samo sviranje i to onda kada su već imali neku pogodnu ideju o konceptu nizajući i sastavljajući dio po dio. Hütter je o Schneideru pričao da je perfekcionist koji nikada nije bio zadovoljan standardima; ono što su učinili na jednom albumu, to više nije htio ponavljati neprekidno tražeći nove sfere zvuka i izražavanja. Čak i u situaciji kada su imali UK no.1 hit "The Model/ Computer Love" (1.II 1982.), a album "Computer World" bio nominiran za Grammy 1982. u kategoriji najboljeg instrumentalnog performansa, striktno je odbijao nove kompozicije i materijale graditi na tom principu tražeći dobre 4 godine potpuno novi zvuk i drugačiju produkciju neprekidno se bazirajući na meditaciji s dalekom budućnošću. Prošlost i ostavština ga nimalo nisu zanimali.
Kraftwerk je napustio koncem 2008., pet godina nakon posljednjeg albuma "Tour De France Soundtrack" jer nije više bio zadovoljan elektronskim tretmanima, a i sporošću kojom se odvijala kreativna sprega benda, prije svega Ralf Hüttera koji je spram njega daleko flegmatičniji i ležerniji. Na onom čuvenom, jedinom nastupu u Zagrebu 24.VI 2009. u sklopu InMusic Festivala (tada se zvao T-Mobile InMusic) zamjenio ga je dotadašnji video tehničar Stefan Pfaffe. Od tada se gotovo i prestao zvanično baviti glazbom pojavivši se samo nakratko s elektronskom odom "Stop Plastic Pollution" koju je zajedno s belgijskim kompozitorom Dan Lacksmanom i njemačkim Uwe Schmidtom snimio 2015. za potrebe ekološke kampanje Parley for the Oceans.
Njegova uloga u kreativnosti i doprinosu elektronskoj glazbi je nesaglediva: bio je pionir žanra pokrenuvši i utjecavši na kompletnu kibernetičko-digitalnu scenu, na dobar dio industriala, new-wavea, dance-rocka, hip-hopa, disco, house, techno, trance i inih stilizacija koje su se rađale od kasnih 70-ih naovamo. Album "Trance Europe Express" je 1977. u najvećoj dominaciji punka proglašen najboljim albumom godine, "The Man Machine" 1978. je donio ključnu definiciju electro/ synth-popa promovirajući riječ robot, "Computer World" sažeo značaj kompjutera kao neizostavnog kućnog pomagala na kome se danas zasniva čitav svijet, a "Electric Cafe" otvorio nove horizonte kombinacijom klasične avangarde i suvremenog života dodavši još jedan novi termin - techno korišten u glavnom singlu "Music non stop (techno-pop)". David Bowie mu je još 1977. posvetio temu "V2 Schneider" na albumu "Heroes", a jedan od pionira hip-hopa, Afrika Baambaataa je još ranih 80-ih rekao da je Kraftwerk idealna glazba za sricanje njegovih stihova. Lista autora, bendova i izvođača koji su stvarali i još uvijek stvaraju nadahnuti njegovim radom je ogromna obuhvativši kompletno sve žanrove i stilove od rocka, punka, metala, noisea, popa, jazza sve do klasične, world music i folk glazbe.