Do nas je putem interneta i zahvaljujući mnogim recenzijama underground metal bandova dolutao prvi rad metal kvarteta iz Chicaga. Očigledno je da Amerikanci vrlo pomno prate što se događa u Europi što se za naše domaće metal bandove baš i ne bi moglo reći jer se manje-više moraju 'hvatati' po internetu.

Ovako, These Are They su band koji su orijentirani na death-metal klasiku s uplivima u melodični drone i down-tempo, agresivni su, ali istovremeno isprepliću i vrlo usporene harmonije. Sastavljeni su od bivših članova ne pretjerano znanih metal bandova u Europi (Novembers Doom, Disinter i Earthen), a kao interesantno poglavlje u radu banda spominje se stanoviti snimatelj, mikser i master-maestro Chris Wisco - Đuričić, vjerojatno od neke naše gore list. Oni su Paul Kuhr (vokal), Stephen Nicholson (gitare), Wiley Wells (bas) i Sasha Horn (bubnjevi).

Glazba i pjesme... Ovdje su samo tri komada (svi skupa iznose 20 minuta) i moglo bi se naslutiti da je još jedan proizvod nečega na temeljima zakonitosti supergrupe. Na svu sreću, to nije u igri, ovdje su samo četiri mladića koji sviraju ono što vole, a to što vole i sviraju razdvaja ih od gomile sličnih bandova koji su ufurani u Bolt Thrower, Obituary ili Entombed (sjetite se barem onog odličnog psihodeličnog albuma "Unreal Estate" iz 2004). Dobro, da ne trabunjam previše, These Are They nisu tako moćan i snažan kreativan band, ali imaju nekih predispozicija za budućnost. Nemaju slojevito snažne strukture (uostalom Entotombed još uvijek nisu dovoljno otkriveni i poznati široj publici), no imaju crtu jednostavnog kompozicijskog pasaža gdje im aranžman ide u pravocrtnom smjeru s dvojakim raspletom; prvi je agresivan i nabijen jednostavnom bazičnom melodijom (pjesme "The indweller" i "In the halls of waverly"), dok u drugom prikazuju svojeg blizanca u sasvim drugačijem izdanju. Ono je tromo i drugačije, atmosferično i pomalo psihodelično s posve jednostavnom harmonijom. U tom laganom dijelu u drugonavedenoj kompoziciji čak se pojavljuje standardan lagani metal stereotip sa finom i letargičnom solažom. Posljednja "Birthright of the sunshine" je nešto zahtjevniji komad u kojem na svoj teški i umjereno tromi down-tempo filaju brojne detalje i gitarske interludije prošarane melodijama i ritmičkim prijelazima s naglaskom na harmoniju.

These Are They na ovom prvom izdanju nisu otišli u pretjerano zvrzlanu aranžmansku strukturu kao što to noviji bandovi pod utjecajima deatha znaju biti. Uputili su se u sasvim jednostavne linije koje na račun podužih kompozicija (u prosjeku oko 6 i pol minuta) umiju graditi sa kreativnim odmacima ka minimalističkoj perfekciji u kojoj djelomično vole koketirati s monotonijom pri čemu postižu dinamiku. Za prvo ostvarenje, ovo je sasvim solidan početak kojim najavljuju svoj debi album negdje za jesen 2009.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/05/2009