Prva kuja u svemiru... Zgodan naslov za debi album uglavnom ženskog punk-rock banda. Dosjetljivi aranžmani i sasvim solidne pjesme od kojih će sigurno ostati barem dvije-tri u pjesmaricama hrvatskog punka. Stoga im treba dati šansu.

Debi album zagrebačko-labinske punk-pop/indie-rock skupine objavljen je koncem 2008. godine kao božićno izdanje mlade punk etikete Third Rocket Records (Dolibasija, Abnormal, Breaking The Fourth Wall...). Naziv banda je anagram od legendarne kuje Lajke koja je 3.XI 1957. lansirana u svemir kao pionirski eksperiment sovjetskih astronoma u vrijeme početka hladnog rata između USA i bivšeg SSSR-a. Stoga i sam naslov albuma dovoljno govori o uzajamnoj povezanosti s imenom banda.

Do početka 2007. band je djelovao pod imenom Rusvaj (negdje se navodi i Rusway), a naziv mijenjaju kad su im se pridružili bubnjar Maxe i pjevačica Eva. Jedno vrijeme su djelovali kao kvartet gdje osnovu tvori stalna postava - Željka Bartaković (bas, prateći vokal) i Jagoda (gitara, prateći vokal), a potom im se pridružuje gitarist Breza koji je nakon snimanja albuma napustio sastav pridruživši se mnogoljudnom ska-punk bandu Eskadron. Kajla je prvotno u postavi bez Breze snimila "Demo 2007" koji je nosio omjer skladbi 5-5 (engleski i hrvatski jezik), a ovaj manir nastavili su i na debi albumu koji, začudno, ima samo 8 pjesama (5 na hrvatskom i 3 na engleskom) i kraći je od demo materijala. No, spram demo materijala s kojeg nije prisutna niti jedna kompozicija, ovdje Kajla djeluje daleko žešće i stilski profiliranije. I dalje su zadržali svoj izvorni oblik u kojem istovremeno isprepliću punk sa pop melodijama, rock sa povremenim hardcore/ska ritmovima i čvrste grunge/punk prizvuke gitara, ali taj spoj je na konto njihovog minulog iskustva znalački i sasvim solidno realiziran na ovome albumu zahvaljujući bubnjaru Maxe-u koji je obavio većinu posla oko snimanja, produkcije i ostalih stvari vezanih uz studijski rad. Premda album nema koncept priče o 'prvoj kuji u svemiru', ipak znakovito ga otvaraju zvukovi režanja psa i lansiranja letjelice u svemir uz odbrojavanje od 5 do 1, ali, avaj omaške već na početku albuma - na engleskom jeziku. A Lajka je bila rusko pseto, lutalica pokupljena s moskovskih ulica koju su Rusi (odnosno Sovjeti) lansirali u svemir. Eh, ovakva greška već na startu albuma... No, dobže, dobže, kamarad... Ovaj kratki uvodnik samo je nes(p)retan ulazak u prvu skladbu albuma "Asfaltni blues (Zagreb)" koja je odriješiti punk-rock u čvrstom garažnom stilu sa vrlo dobrom primjenom pop melodije u refrenu i uobičajenih pratećih 'oooo' punkerskih vokala kakvih na albumu ima pregršt. No, za razliku od Lajke koja je ostala u svemiru i beživotno lutala svemirom punih pet mjeseci, tekst govori o povratku u lokalne zagrebačke okvire ispod Sljemena u Dubravu i na sparinu jarunskog asfalta. Zgodna pjesmica o povratku kući, samo da nije onog felera s odbrojavanjem. Završnica ima i blage elemente ska/reggae ritma. Najkraća "Kao da sanjam" (svega 1.34!) je vrlo dobar spoj klasičnog bazičnog indie-rocka (Pixies npr.) i punk-popa u hc ritmu sa simpatično lucidnim tekstom koji istovremeno prepliće imaginaciju i zbilju (san i stvarnost), dok je prva na engleskom jeziku "Another sky" dosta diskutabilna što se tiče samog izgovora i akcentualnog dijela pjevanja Eve. Djevojka ima simpatičan vokal, pokušava odriješito pjevati, ali se osjeti na svim pjesmama tipično slavenski loš izgovor engleskog ("Swear" i čvrsta grunge s gitarskim melodičnim metal riffovima "Undecideable"). Evi bolje stoji materinji jezik kojeg joj nitko ne može osporiti. U nastavku albuma, odnosno onih pjesama na hrvatskom jeziku protežu se vrlo dobre tematske pjesme koje djelomično govore o uobičajenom punk-angažmanu kojeg su ove djevojke okrenule u blagom feminiziranom smjeru. Snažan punk komad "Pivo" je uobičajena slika o ženskoj žudnji kada muškarac ima dvije opcije - kurva se ili pije pivo (upečatljiv refren 'ti piješ piiivooo, ti piješ piivooo, oho'), "Sami" u vrlo dobrom aranžmanu plesnog indie-rocka s blagim gitarskim grunge primjesama nosi priču o momku koji je po danu 'gud guy, po noći manijak', a posljednja "15 minuta" u početnom ska ritmu pretvara se u kombinaciju melodijski sporijih grunge manira sa čistom punk-rock završnicom gdje evo, opet underground greške, ali i dobrog komercijalnog štosa. Eva pjeva 'još samo 15 minuta da zatvorim oči pa ću onda opet biti čovjek svoj... /još samo 15 minuta da ja zatvorim oči pa ću onda biti što sam nekad bila, da se vratim u ono što sam nekad bila, pa ću onda biti čovjek svoj'. Inače, tekst skladbe je vrlo sofisticiran i prikazuje intelektualni punk svjetonazor na veoma zanimljiv način, ali u čemu je štos... Zbrkano je u pjesmi koju pjeva žena da se mješa gramatički muški rod 'čovjek'. Na primjer, mogao je tekst glasiti ovako '...onda ću opet biti žena svoja'. Čemu izostavljati taj naglasak na 'ženi' kad je već u pitanju band u kome se nalaze tri djevojke koje uglavnom vode glavnu melodijsko-harmonijsku i lirsku riječ? U globalu gledano, ovo je najduhovitija pjesma albuma (premda je Kajla duhovita isto ko i primjerice prvi album Boa, a jesam li ga usporedio...), ali tekst je krajnje čudnovat, ali ne i bizaran ili perverzan kakvi punk tekstovi znaju biti. Enigmatičan jest i o tome bi se mogla napisati dobra disertacija. Da ga se sada doslovce ne secira, tekst govori između ostalog slijedeće: 'još samo 15 minuta da uhvatim san, pa se vratim u korak svoj/... pa ću opet biti ono što sam nekad bila.../ ja napuštam vaš svijet/ nemam snage za taj preokret/... kako da se vratim kad ja to nisam odabrala, kako da zaustavim šaputanja - oni kažu budi se/ kako da pokrenem najezdu skakavaca, kako da prekinem zajebavanja, ja sad kažem - dosta je!'. Slušajući ovaj tekst kako ga je Eva upečatljivo i autoritativno izvela, ovo bi mogao biti najdugovječniji komad Kajle koji se može transformirati u neslućene varijante.

Gotovo svi refreni i riffovi na albumu su toliko upijajući da se već nakon 2-3 odslušane runde zabiju u glavu i ne izlaze van jer su vrlo laki za upamtiti. Kajla na ovih 22 minute albuma pruža pravo dostojanstvo ženskog punk-rocka na otprilike relaciji koja je donekle bliska paralelama 'muških kolega' Overflow-Debeli Precjednik-Dolibasija (koji završavaju svoju karijeru).

Za budućnost hrvatskog punka se uopće ne treba brinuti. Kajla nije jak band u ideologiji kao primjerice crnogorski Punkreas, nemaju humora i zafrkancije, štoviše, preozbiljan su i emotivno hladan sastav, ali na konto ženskog punk banda mogu napraviti mnogo.

Da je album odriješitiji, da frca sa snagom tekstova i da nema onih navedenih početničkih grešaka, ovo bi bio sasvim solidan punk-rock album. Simpatično, ali ne i dovoljno...

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/04/2009