home > mjuzik > Rheingold

kontakt | search |

KLAUS SCHULZE & LISA GERRARD: Rheingold (Synthetic Symphony, 2008)

Dvostruki album uživo (47. po redu!) njemačkog nepopravljivog elektronskog space romantičara sa gošćom Lisom Gerrard iz nekadašnjih kultnih mračnjaka Dead Can Dance.

Radišni i neumorni magičar elektronske, space, trance, kraut-rock i new age glazbe Klaus Schulze je nakon studijskog albuma "Farscape" sa Lisom Gerrard (ex-Dead Can Dance) koncem 2008. objavio i dvostruki album uživo u istoj postavi. Njega se stare generacije kraut-rocka sjećaju kao originalnog bubnjara iz prve postave Tangerine Dream s kojima je 1970. snimio debi album "Electronic Meditation". Godinu kasnije, 1971. napušta band, sa Manuel Goottschingom osniva sastav Ash Ra Tempel, da bi se već 1972. uputio u iznimno bogatu solo karijeru. Prvi solo album "Irrlicht" (1972) snimio je sviravši orgulje uz potporu živog orkestra kojeg je zvučno filtrirao gotovo do neprepoznatljivosti. Gotovo sve naredne albume, njih ukupno skoro 50 (točnije 47) bazirao je prvenstveno na različitim tipovima synthesizera, klavijatura i mini-moogova uz poneka gostovanja Gottschinga (gitara) i prateći sastav kojeg je često mijenjao. Tako su se neko vrijeme između dvadesetak 'letećih' glazbenika u postavi nalazili otkačeni Arthur Brown (vokal 1979-1981), Michael Shrieve iz pratećeg sastava Santane (bubnjevi 1979-1985) i Steve Jolliffe iz Tangerine Dream (flauta 1986-1987), a 8 vlastitih albuma je napravio u kolaboraciji sa gostujućim gitaristom Richard Wahnfriedom. Od njegovih brojnih izdanja, postoji cijeli serijal od 11 albuma nazvanih "The Dark Side Of The Moog" koje je napravio u kolaboraciji sa ambijentalnim techno freakom Pete Namlookom uz dva gostovanja Bill Laswella, a riječ je o duhovitim obradama albuma Pink Floyd. Još ima 20 posebnih kolaboracijskih albuma koji nisu potpisani njegovim imenom, već između ostalih spadaju u zvanične opuse Tangerine Dream, Ash Ra Tempel (4 albuma), Walter Wegmullera, Sergius Golowina, The Cosmic Jokers (5 albuma), Stomu Yamash'ta (3 albuma), Rainer Blossa (2 albuma), Michael i Kevin Shrieveja, Andreas Grossera i Schillera. U 21. stoljeću prestao je klasičan rad sa pratećim sastavom i radi isključivo samostalno koristeći brojne mogućnosti elektronske tehnike (synth, ritam mašina, kompjuter, samplovi, programi...).

Album "Rheingold" je još jedan Schulzeov 'klasični' elektronski rad kojeg je ovaj puta adaptirao kao verziju uživo. Snimljen je na open-air koncertu u sklopu Night Of The Prog III festivala u St. Goarshausenu (Njemačka), 18.VII 2008., a miksan je u čuvenom studiju Real World Peter Gabriela. Sadrži dva cd-a (svaki u prosjeku iznosi nešto više od 60 minuta), a paralelno s audio izdanjem objavljen je i dvostruki video DVD na kome osim filmskog zapisa čitavog koncerta ima i dokumentarnih detalja iz studija Peter Gabriela, kao i vrlo opširan interview kojeg je radio Steve Wilson iz Porcupine Tree.

Zbog vrlo obimnog i dugačkog materijala koji sadrži svega 5 veoma dugačkih kompozicija u vremenu od 10 do 40 minuta, album iziskuje predanog i strpljivog slušatelja. Prvi cd ima samo dvije kompozicije - "Alberich" i "Loreley". Prva je posve mirna ambijentalna instrumentalna elektronska simfonija u kojoj na stanoviti način Schulze synthom priziva duh gregorijanskih napjeva i zborova uz korištenje filtriranih zvukova violine, da bi se ritmički počela zatjeravati tek negdje od 15-te minute s laganim fade-in elektronskim vodilicama uz stepenastu nadogradnju mic-po mic s dodavanjima doboša i bas pedale. Posljednjih pet minuta skladba je donekle plesnog, ali vrlo laganog i umjerenog tempa, onako za uvod u relaksirajući electro-space zvuk sasvim solidna za pustiti mozak na pašu. Sudeći ne baš po prevelikom aplauzu nakon gotovo 25 minuta uglavnom instrumentalne minimalizacije može se zaključiti da se publika ugodno dosađivala. Druga skladba "Loreley" je najdulja i traje punih 40 minuta. Ovdje Schulze počinje sa također tromim albijentalnim sferama syntha koje na čitavom albumu vuku na tipične manire Tangerine Dream i kreativnijih trenutaka Jean Michel Jarrea, pa i Vangelisa, a također je i neizbježna synth imitacija glasova, ovaj puta 'nijemog' zbora. Tek nakon 10 minuta ambijentalnog uvodnika izlazi Lisa Gerrard i počinje pjevati svojim unikatnim glasom vrlo razlivenu melodiju na gotovo operni način u sakralnoj atmosferi. Da li su to određeni tekstovi ne bih se mogao kladiti (možda na latinskom) jer je Lisin glas više u funkciji ambijentalnog dekora. Kao i u prethodnoj skladbi, elektronski ritam počinje gotovo oko 20-te minute (na polovici skladbe), Schulze ga drži dobrih 7-8 minuta, te nakon relativno plesnog dijela dolazi ponovno dugački tromi ambijentalni dio sve do kraja gdje je uz turobne gregorijanske synth zvukove u prvom planu Lisin vokal, no šta pjeva, zaista nisam uspio odgonetnuti. Drugi cd počinje daleko dramatičnije sa blagim horror efektima koji uvode u najkraću skladbu albuma "Wotan" u kojoj su očiti sympho i kraut-rock utjecaji (a i techno trance elementi), te je pjesma vrlo plesna. Naredni korak je ponovno namijenjen za Lisu koja uvodi u najlaganiju i najmirniju ambijentalku "Wellgunde" u kojoj pjeva punih 14 minuta čime završava njezino učešće na albumu. Kao posljednji komad koncerta Schulze je priredio svojevrsni techno trance u obliku najplesnijeg broja "Nothung" u stilu Laibach sa plesnog dijela albuma "Laibach Kunst der Fuge". A za one koji izdrže dobrih sat i pol Schulzove minimalističke svirke, nalazi se kao bonus ambijentalni instrumental "Nibelungen", svojevrsni chill-out sa slowdown tempom u trajanju od punih 30 minuta.

U početku je izgledalo da je ovo neka od dobitnih kombinacija Klaus Schulza što je po drugi put ugostio Lisu Gerrard, međutim sve skupa djeluje kao pretjerano artističko suhoparno elektronsko minimaliziranje na razmeđi ambijentalne glazbe i chill-out standarda. Nije komorno, ali je predugačko i ugodno zamorno. Tko voli, nek' izvoli...
[ klaus & lisa ]

klaus & lisa

Diskografija:

Irrlicht (1972)
Cyborg (1973)
Blackdance (1974)
Picture Music (1975)
Timewind (1975)
Moondawn (1976)
Body Love - soundtrack (1977)
Mirage (1977)
Body Love vol.2 (1977)
X (1978)
Dune (1979)
…Live… (1980)
Dig It (1980)
Trancefer (1981)
Audentity (1983)
Dziekuje Poland Live '83 (1983)
Angst - soundtrack (1984)
Inter Face (1985)
Dreams (1986)
En=Trance (1988)
Miditerrenean Pads (1990)
The Dresden Performance Live (1990)
Beyond Recall (1991)
Royal Festival 1&2 Live (1992)
The Dome Event Live (1993)
Le Moulin De Daudet - soundtrack (1994)
Goes Classic (1994)
Totentag (1994)
Das Wagner Desaster Live (1994)
In Blue (1995)
Are You Sequenced? (1996)
Dosburg Online (1997)
Live @ KlangArt 1&2 Live (2001)
Moonlake (2005)
Vanity Of Sounds - box set (2005)
The Crime Of Suspense - box set (2006)
Ballet 1&2 - box set (2006)
Ballet 3 - box set (2007)
Kontinuum (2007)
Ballet 4 - box set (2007)
Virtual Outback - box set (2008)
Farscape with Lisa Gerrard (2008)
Rheingold Live with Lisa Gerrard (2008)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 19/03/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Operation: Underground

VARIOUS ARTISTS: Operation: Underground (2014)

| 25/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: 2 + 2

HANDPUPPETEUPHORIA: 2 + 2 (2014)

| 24/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Kad je bal, nek' je kanibal

BEZBELI APSTRAKLIJE: Kad je bal, nek' je kanibal (2014)

| 23/10/2014 | jura |

>> opširnije


cover: Wild

PORD: Wild (2014)

| 23/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Commoner, Peers, Drunks and Thieves

THE TALKS: Commoner, Peers, Drunks and Thieves (2014)

| 22/10/2014 | ujak stanley |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*