Lisa Gerrard i Brendan Perry kao DEAD CAN DANCE bili su jedan od perjanica 4AD etikete s kraja 80ih i početka 90ih, a svi znamo dobro što je tada ta izdavačka kuća značila. Cocteau Twins, Pixies, Pale Saints, This Mortal Coil… da nabrojim samo neke od bendova koji su objavljivali tada.

Dead Can Dance osnovani su 1981 u Australiji, nakon Brendanovih nekoliko godina po australskim punk bendovima, no ubrzo su se nezadovoljni scenom "down under" preselili u Englesku. Mračne podloge prošarane afričkim ritmovima, folkom, grčkim ili pak balkanskim melosom te specifični i upečatljivi vokali Perrya i Gerrardice bili su dovoljni da zainteresiraju Ivo Watts-Russela da im ponudi ugovor. Istoimeni debi album snimljen je 1984., a s pjesmama kao što su Frontier ili In Power We Entrust the Love Advocated, nije se moglo pogriješiti. Ostalo je povijest. Posljednji studijski album, "Spiritchaser" objavili su 1996. Bacili su se na solo karijere, a tu i tamo bi se okupili i odsvirali neku nostalgičnu turneju čiji bi svi datumi vrlo brzo postali rasprodani. Posljednju takvu turneju imali su prije sedam godina.

Vijest o ponovnom okupljanju Lise i Brendana došla je početkom godine, a nekako u to vrijeme na free download stavljena je i jedna nova pjesma, Opium. Ugodna i mistična pjesma, upravo onakva kakvu bi i čovjek očekivao od njih, iako malo preslična pjesmi utopia iz Perryevog solo opusa. Kao i većina pjesama u kojima Perry ima vodeći vokal, i ova je pjesma više nalik običnoj strukturi pjesme, nego one u kojima Lisa preuzima vokale. Te su pjesme prošarane raznim neobičnim ritmovima sa svih strana svijeta.

Da ne bi ostalo na samo jednoj pjesmi, odlučili su objaviti album, osmi studijski, pod nazivom Anastasis (znači uskrsnuće), a krenuli su i na veliku europsku i svjetsku turneju. Nama najbliže dolaze u Budimpeštu. I terapija.net biti će tamo.

Od osam pjesama na albumu, ugodno su se podijelili pola pola, pa osim Amnesie, Perry pjeva i mističnu pjesmu koja otvara album Children of the Sun, Amnesia, te All In Good Time, mirnu i završnu pjesmu na albumu.

Lisa je preuzela vokale na Anabasis, Agape, Kiko i Return of the She-king. Etno klavirska dionica vodi Anabasis i potpuno Vas preuzima, bliskoistočni gudači zvuci nose Agape, a afrički ritmovi prevladavaju na Kiku. Ipak, pjesma koja nosi cijeli album je Return oft he She-king. Započinje s keltskim gajdama, nastavlja zborskim pjevanjem uz zvončiće, da bi se Lisa ubacila sa svojim moćnim i predivnim vokalom i učinila pjesmu potpuno uzvišenom. Pred sam kraj ubacuje se i orkestar a i Perry te svojim vokalom daje pečat na ovu pjesmu i album općenito.

Iako sam pri početnim slušanjima ovog albuma imao dvojbe oko sintetike zvuka, što dalje i što više sam ga konzumirao to mi je bio bolji, a svaka zamjerka gubila se malo po malo. Ako se slažete sa mnom da su Aion i Into the Labyrinth najbolji albumi DCD-a, onda im ovaj stoji uz bok.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 15/10/2012