Ne, nije demo rad mada je objavljen kao d.i.y. album u nekih (za sada) 200 komada i ne spada u kategoriju demo izvođača. Ovo je fantastičan punk album iz Crne Gore na domaćem jeziku. Genijalno, genijalno, genijalno! Bravo Crnogorci! Album godine!

Da bi svladali ovaj album morate ispuniti sljedeće uvjete:

1. Biti punker 100 posto u tikvi
2. Doživjeti neimaštinu i bijedu, biti sirotinja
3. Biti bijesan na vladu koja jebe nevin narod po svim mogućim aspektima
4. Obožavati rock-punk i riffove (prvenstveno punk)
5. Možete biti i metalac (black i death), crni darker, hip-hoper, post-industrial/elektroničar, neoptimistična osoba po bilo kojim pitanjima s velikom dozom rock anarhije i bijesa, ali se pri tome obožavati i dobro šegačiti

Izgleda da u Crnoj Gori nije biti poželjno rocker i punker koji pjeva odlične pjesme na domaćem jeziku (srpski, crnogorski, hrvatski, bosanski..., sve je to isto) uz jedinu crnogorsku izdavačku etiketu Goraton koja nije imala sluha da objavi ovaj album sjajnog punk banda iz Nikšića. Po interwievu kojeg je dao gitarist Mihailo Bulajić za jednu web-stranicu ideja je bila da se album objavi kao oficijelno izdanje, no znajući da Goraton to neće objaviti, obratili su se susjedima u Srbiji i Hrvatskoj koji su im odbrusili da imaju dosta svojih izvođača od kojih nemaju nikakve koristi. (Eh, ta komercijala... Baš su se dobro zeznuli, netko će ovo jako dobro naplatiti). I onda je band odlučio da album objavi kao d.i.y. izdanje koje će dijeliti besplatno svima koji nazovu broj (ili pošalju sms) +382 69 548 721. I obratili su se nama hoćemo li pisati recenziju.... Naravno, svaki izvođač iz Crne Gore ako je u rock smjeru bilo koje vrste dolazi do izražaja (hip-hop, soul, funk, metal, indie, demo...), može i jazz, world-music, avangarda, experimentalna i moderna klasična glazba (a ako ima i još novije glazbe, nitko neće zamjeriti, ju-hu-hu-hu!). Band Punkreas je počeo s radom u maju (svibnju) 2003. i nemaju nikakvu vezu sa italijanskim, moldavskim i hrvatskim bandovima koji imaju isto ime, te su do sada odsvirali cijelo brdo koncerata od Subotice, Banja Luke do, naravno Podgorice i Crne Gore gdje su odsvirali 'milion' koncerata. Oni su Goran Dabović (vokal), Petar Luburić (bas), Đorđe Njunjić (bubnjevi) i spomenuti Mihailo Bulajić (gitara).

E, sad muzika i rad... Sve skladbe (njih 10) su tipični punk komadi kao da su izvađeni iz vremena 1977-1985 s naglaskom na oi! punk i prvu hardcore struju poput Exploited, Dead Kennedys, Black Flag, Bad Religion i Minor Threat, te im je vjerojatno Henry Rollins i Ian McCaye jedan od glavnih uzora (tko zna, možda su bili na onim sjajnim koncertima Fugazi 1995. u Ljubljani i Rollinsa negdje 2000-te, čini mi se). Tekstovi su odlični (za punk-rock fantastični): 'ona je prodana duša i seljačku muziku sluša' ("Drolja"). Prva skladba "Intro" uvodi u sjajan punk s nogometnom himnom navijača iz '80-tih godina, kada sam ja ustvari i prestao ići na nogometne utakmice (točno se sjećam moje posljednje, koncem 1986. utakmice 'Hajduk - Dundee United' u kupu UEFA). Šalu na stranu, ovi Crnogorci su odlični od prve sekunde i već dugo se ne sjećam da me neki punk-band tako dobro opalio 'odprve' s tako zajebantskim tekstom kao 'ja sam iz Nikšića, iz grada luđaka, živim u parku, na klupi spavam ja/ naše su djevojke sve same klošarke, sjede u baru, puše nam karu i ispijaju vinjake'. (Uh, pa imaju lovu za vinjake u birtiji? Ha-ha-ha!). Taj "Intro" je jednostavan, melodičan i punkerski nabrijan onako kako Bog zapovijeda i ako ne uđe 'odprve' u uho, onda definitivno niste punker i nemate šta tražiti na ovome albumu koji je čisti i nepatvoreni punk bez ikakvih dodatnih sufixa i prefixa. Punk. Punk. Punk, do jaja! (Punk s velikim slovom, molim poštovanje stilu, ovi su crnogorski punkeri bolji od bilo kakvih domaćih kopija Sham 69). Tekstovi su otkačeni do daske (pijanstvo, marginalnost, jeftina prostitucija, beznađe...), jasno i jednostavno odpjevani i neke vrijedi spomenuti jer se radi o himnama koje bi mogle zavladati ne samo među punk škvadrom, već i među audijencijom koja prati indie-rock, post-punk, metal, hip-hop, klasičan mainstream rock... Prate univerzalni tok teške i primitivne današnjice Balkana, a toliko su punkerski da punkerskiji u svojem svjetonazoru ne mogu biti. Tako druga skladba "Atentat" ima tekst 'prazan frižider, umirem od gladi dok se neka stoka večerom sladi/ svake noći sanjam pečenicu i vrat, zbog svog apetita spremam atentat/ aaaaaaaten-taaat", treća "Mi smo kao ti" (s laganim primjesama grind-hc metala) 'mi smo kao ti, živimo za jedan dan, mi smo kao ti, sanjamo isti san', a četvrta "Adios amigos" 'hej živote, ko te jebe'. Kad imate u rukama ovakvo sjajno punkersko djelo puno bijesa, ali i gomile cinizma i sarkazma, dolazite do činjenice da na ovakav način punk definitivno ne može biti mrtav. Imaju po starom punkerskom običaju i lakšu kompoziciju na albumu, to je "My story" koja počinje sa reggae/ska ritmovima, čak ima i pop-melodiju a'la koprivnički Don't/ Overflow i otpjevana je na engleskom čisto zbog štosa koji se savršeno dobro uklapa u koncept čitavog albuma. No, kada počne "Drakula" sa orguljama melodije Johann Sebastian Bacha i pretvori se u čistu punkerijadu (posuđena od Pennywise teme "Bro hymn tribute") sa tekstom 'Drakula, drakula, ja sam grof Drakula, kad se dobro napalim, grizem kao ajkula... Biblija u ruke' (ha-ha-ha-ha). Ovi Crnogorci su fenomenalni! I istovremeno potpuno jednostavni. Sjajan, sjajan, sjajan album!¨

Kad-tad biti će velike zvijezde jer imaju fantastične pjesme u okviru, za ne vjerovati samo 26 minuta! Ma fućkaš produkciju i tamo neke priglupe promotivne gluposti oko novinara-kritičara koji će ovo djelo secirati poput labaratorijskog jadnog zamorca, ovo što su napravili Punkreas je bolje od bilo kojeg rada vrlo bliskog im, pokojnog, Satan Panonskog. Bio je genijalac, ali pojavili su se dečki iz Nikšića koji su još bolji. Sjajni i fantastični. To je punk!

I definitivno prijedlog za no.1 ex-Yu albuma 2009. godine, sviđalo se kome to ili ne. Feee-no-meeeeee-nalno! Ovakav punk su nekad Prljavo kazalište, Pankrti, Termiti, Parafi... (pa i Sex Pistols) samo mogli sanjati. Genijalni momci iz Nikšća, skidam kapu, skinuo bih i kosu, ali odavno je više nemam.

Zaista ne pamtim da me neki punk band ovako oduševio svojom jednostavnom kreativnošću i tako bezazlenim, naoko priglupim tekstovima koji govore o užasnoj stvarnosti na sarkastičan i crn humorističan način. Kud Idijoti? Ne, sigurno. Ima puno sličnosti sa njima, ali ovi Nikšićani su toliko zajebantski okrenuti da ih je milina slušati. Nemaju ništa ozbiljno, ali način interpretacije i stvari o kojima govore su fantastične. Jebu mater/kevu svima koji su im stali na žulj i to će im se debelo isplatiti jer su iskren i istovremeno fenomenalan (samo i ništa drugo) punk band.

Opasna su prijetnja Hladnom pivu, KUD Idijotima, Six Pack, Debelom Precjedniku, Overflow, Kamo sutra i Valungarima. Kad dođu u Zagreb, to će biti ludilo. Garantirano jer ta publika postoji i samo čeka nove zvijezde, ovu novu snagu iz Crne Gore!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/03/2009