home > mjuzik > diskografija 1977 - 1996

kontakt | search |

ULTRAVOX: diskografija 1977 - 1996 (2009)

I Ultravox najavljuju svoje ponovno okupljanje u onoj najpopularnijoj postavi iz vremena 1980-86 kako bi održali veliku britansku turneju, a možda i snimili povratnički album. Ovaj nekad znameniti sastav koji je od prgavog glam-rock, punk i new wave banda pokrenuo new romantics i synth electro-pop koncem '70-tih, a nakon toga potonuo u prosječnost, tokom karijere u dvije osnovne faze sa liderima John Foxxom (do 1979.) i Midge Ureom (od 1979.) ostvario je značajne i velike uspjehe etabliravši između ostalog dance-rock/pop kao prepoznatljivu zvučnu ikonu britanske scene '80-tih.

ULTRAVOX - My Sex


ULTRAVOX

Članovi: John Foxx (1947., Chorley), Midge Ure (10.10.1953, Glasgow), Chris Cross (14.7.1952., London), Billy Currie (1.4.1952., Huddersfield), Warren Cann (20.5.1952., Victoria, Kanada)
Žanr: glam-rock, punk, new-wave, electronica, synth-pop, new romantics, dance-rock, funky-pop

Utjecaji: David Bowie, Kraftwerk, Roxy Music, Gang Of Four, Suicide, Talking Heads, Peter Gabriel, Can, Neu!, Genesis, Yes

Utjecali na: Gary Newman, Classix Nouveaux, Visage, Spandau Ballet, Duran Duran, Yello, The B-52's, Thomas Dolby, Depeche Mode, Yazoo, Boa, ABC, A Flock Of Seagulls, Fashion, Lene Lovich, Idoli, Beograd, D'boys, Kozmetika, Zana, Film, Eurythmics, Gang Of Four, Tears For Fears, Trio, Falco, Berlin, Icehouse, Talk Talk, Nena, Level 42, Belouis Some
[  ]

ULTRAVOX! - Ultravox! (1977, Island Records)

Band je osnovan još 1973. pod imenom Tiger Lily i snažnim utjecajima Roxy Music, David Bowiea, New York Dolls, glam, sympho i kraut-rocka. U prvoj postavi bili su Chris Cross (bas), Stevie Shears (gitara), Warren Cann (bubnjevi) i Billy Currie (klavijature i violina), dok je sam band osnovan na inicijativu karizmatičnog Denis Leigha (vokal) koji se od 1976. naziva John Foxx. Kao Tiger Lily objavili su 1975. singl "Ain't misbehavin", obradu Fats Wallera iz 1929., a u nekoliko navrata su mijenjali imena u The Zops, Fire Of London, The Damned i London Soundtracks, no pod tim imenima ništa nisu objavili. Ime Ultravox! počeli su koristiti 1976., a prvi singl "Dangerous rhythm" pod novim imenom objavljuju 1977. Bio je to spoj reggae ritma i funkiranih bas dionica u umjerenom ritmu s kojim su najavili skori nastanak new romantics stilistike, no premda su se trudili da ga medijski proguraju, singl nije dospio na oficijelnu UK top ljestvicu singlova. Debi album "Ultravox!" objavljen je u proljeće 1977. pod produkcijskom palicom Brian Enoa koji je nakon odlaska iz Roxy Music i nekoliko neobičnih ekscentričnih solo albuma slovio kao najeksperimentalniji producent, a tu je surađivao i tada posve nepoznati Steve Lillywhite koji će kasnije biti zaslužan za uspjeh Peter Gabriela, Simple Minds i U2. Album je donio pregršt različitih stilova od glam-rocka (kompozicije "Saturday night in the city of the dead", "Life at rainbows end", "Wide boys"), natruha kraut-rocka, funka ("Slip away", "The lonely hunter"), sve do ostataka sympho rocka u 7 i pol minuta dugačkom broju "I want to be a machine" i kratkoj "My sex", a stilski se donekle može usporediti s također debi albumom skupine Japan koji je objavljen iste godine. Vokal John Foxxa je bio pod osjetnim utjecajima rockerskih glasovnih podrhtavanja Bryan Ferrya što će Foxx posve razviti u osebujan svojstven stil na idućim radovima, dok je u glazbenom pogledu naglasak stavljen na čvrste plesne ritmove, gitarske riffove i povremene melodije klavijatura.
[  ]

ULTRAVOX! - Ha!-Ha!-Ha! (1977, Island Records)

Potpuno razočarani tržišnim debaklom debi albuma, band već nakon svega nekoliko mjeseci, ujesen 1977. objavljuje tri posve nova singla. Prvi je bio "Your savage" s poleđinom "Slip away" koja je snimljena uživo prilikom nastupa sa mega zvijezdama The Rainbow, dok je drugi "ROckWrok" najavio njihov novi, drugi album i promijenu zvuka ka žešćem punk izrazu. Taj singl je po prvi puta ušao na UK top listu singlova, no tamo se zadržao svega tjedan dana bez obzira na vrlo interesantan punk refren 'come on, let's tangle in the dark, fuck like a dog, bite like a shark'. Treći singl u nešto blažoj punk varijanti "Frozen ones" je skinut s albuma uoči Nove godine, no niti on nije dosegnuo nikakav očekivani uspjeh u UK, ali se pojavio na top listama u Irskoj (no.14) i Njemačkoj (no.69). Čitav album odlikuje punkerskim ritmovima, nabijenim riffovima gitara ("Fear in the western world", "Artificial life"), elektronskim zvukovima violine i elektronskim eksperimentima ("Distant smile", "The man who dies every day"), a u završnoj electro-pop skladbi "Hiroshima mon amour" koriste ritam mašinu i ova skladba se smatra prvom kompozicijom u kojoj je neki britanski izvođač koristio elektronsku pratnju ritam mašine, te je istovremeno označila potpuno novi izraz banda. Od tada se zahvaljujući njima uvodi nova riječ u rock terminologiju - new-wave jer je njihov izraz bio nešto posve novo i do tada nepoznato u okvirima rock glazbe. Foxx je vokal orijentirao u pravom punkerskom maniru koji je ponekad nalikovao na Johnny Rottena i vrlo rijetko se vraćao na Ferryeve utjecaje. Međutim, premda je album bio odlično prihvaćen kod kritike, na tržištu je ponovno prošao bezuspješno, a tu lošu karmu donekle je popravilo prvo i jedino gostovanje na čuvenom John Peel Sessionu BBC Radio 1, 21.11.1977.
[  ]

ULTRAVOX - Systems Of Romance (1978, Island Records)

Prije nego što su početkom 1978. krenuli na snimanje trećeg albuma u Njemačku kod Konrad Planka, producenta legendarnih albuma Kraftwerk i Neu!, band napušta gitarist Stevie Shears koji osniva svoj potpuno bezuspješan sastav Faith Global. Zamijenio ga je Robin Simon, a sredinom ljeta 1978. prvi rezultat u novoj postavi bio je vidljiv preko čvrstog electro-rock najavnog singla "Slow motion" koji unatoč svemu nije polučio nikakav uspjeh. Album je donio veliku promijenu zvuka u obliku elektronskog zvuka u kojemu su prevladavale melodije synthesisera, naglašeni debeli elektronski basovi i plesni ritmovi ("Can't stay long", "Someone else's clothes", "Maximum acceleration") koji će za sezonu-dvije biti glavnim pomodarnim hirom new romanticsa, a i dobrog dijela new wave scene. Nekoliko pjesama je ostalo na težištu punk/new wave dinamike ("Blue light", "Some of them", "When you walk through me") s naglašenim gitarama i žešćim ritmovima, a pojavili su se i posve lagani electro taktovi s kojima su Ultravox potpuno ušli u oblast electro-popa kojem su uz Kraftwerk debelo kumovali ("Dislocation", "Just for a moment"). Nakon jednomjesečne turneje po Britaniji s dva rasprodana koncerta u legendarnom londonskom klubu Marquee, band napušta Robin Simon koji se priključuje grupi Magazine, a Ultravox početkom 1979. po prvi puta održava turneju po USA. Unatoč odličnim kritikama, vrlo dobrom drugom singlu "Quiet men" skinutom s albuma i upečatljivim koncertima, te velikim utjecajem na novu glazbenu scenu poniklu u punk i new wave eksploziji (Magazine, Human League, Simple Minds, A Certain Ratio, P.I.L., Classics Nouveaux, Yello, Tuxedomoon, Gary Newman...), album je bio veliki tržišni fijasko nakon kojeg su usljedile brojne trzavice i nesuglasice u bandu. Prvo je Island Records zbog potpunog neuspjeha raskinuo ugovor sa Ultravox nakon čega je band napustio i sam osnivač John Foxx koji se otisnuo u solo vode. Foxx je u kasnijim intervjuima tokom ranih '80-tih često s ogorčenjem pričao o petogodišnjoj neuspješnoj karijeri sa Ultravox nadajući se uspjehu vlastite solo karijere. Njemu je karijera prilično dobro započela pokretanjem vlastite etikete Metal Beat koja se specijalizirala za studijsku produkciju. 1980. objavio je debi album "Metamatic" koji je dosegao fantastičan UK no.18 sa čak 4 vrlo uspjela singla "Underpass", "No-one driving", "Burning car" i "Miles away" koja su se pronašla na UK top-50. Drugi album "The Garden" (1981) dospio je do UK no.24, treći "The Golden Section" (1983) do UK no.27, a četvrti "In Mysterious Ways" (1985) na UK no.85. 1982. je osnovao vlastiti studio The Garden gdje su snimali mnogi veliki izvođači svoje znamenite albume - Tuxedomoon, Depeche Mode, The Cure, Nick Cave And The Bad Seeds, Siouxsie And The Banshees, Tina Turner... Nakon 1985. Foxx se lagano povlači sa scene prodavši studio i otisnuvši se u svoju profesionalnu struku kao grafički dizajner radeći omote za knjige i literaturu. U glazbu se nakratko vraća početkom '90-tih s grupom Nation 12, te povremeno objavljuje solo albume. Kroz karijeru objavio je 10 solo albuma, 11 izdanja s Louis Gordonom, nekoliko kolaboracijskih djela i 30-tak sniglova od kojih su mnogi reizdanja iz '80-tih godina.
Nakon svega dva mjeseca od odlaska John Foxxa iz sastava, Ultravox su vođeni svojom upornom idejom da kad-tad moraju uspjeti dovode u proljeće 1979. novu osobu. Bio je to Midge Ure koji se priključio sastavu kao vodeći pjevač, gitarist i klavijaturist, a došao je iz uspješnog teen glam-rock sastava Silk koji je 1976. imao UK no.1 singlom "Forever and ever". Interesantno je da je počeo još kasnih '60-tih u bandu Stumble, jedno vrijeme je boravio u The Rich Kids, bandu kojeg je 1979. osnovao bivši član Sex Pistols, Glen Matlock, te da je kao zamijena za Brian Robertsona u Thin Lizzy svirao na njihovoj američkoj turneji odradivši i tri koncerta s tada novim punk sastavom Misfits koji će kasnije postati legendama punk-rocka.
[  ]

ULTRAVOX - Vienna (1980, Chrysalis)

Planetarni, megamilijunski lagani electro-pop hit "Vienna" (UK no.2) plasirao je ovaj album Ultravoxa kao jednog od glavnih pokretača new romanticsa. Album je ponovno sniman u studiju Connie Planka u Njemačkoj pa djelo odiše elektronskom produkcijom i raskošnim sympho aranžmanima koji ovdje pokazuju novu sklonost banda ka zahtjevnijim kompozitorskim potezima. Prisutna je kombinacija distorziranih gitara i elektronskih zvukova, naglih pauza i breakova, no unatoč zanimljivom zvuku, album ne sadrži dovoljnu količinu snažne kreativnosti kakva je bila prisutna u vrijeme John Foxxa. Tekstovi su bazirani na pokušaju zagovaranja nekog novog kozmopolitanskog svjetonazora, a bili su bolnom točkom (izgubljenim sadržajem) gotovo svih novih romantičara, tako da se o koncepcijskoj nutrini ovog albuma ne može govoriti. Najizrazitiji dio albuma čine synthesyzerske boje i violinske dionice Billy Curriea koji je zajedno s pjevačem, gitaristom i kompozitorom Midge Ureom radio u projektu Visage, te pjesme "Vienna", uvodni instrumental "Astradyne" i kraftwerkovski instrumentalni electro pop "Mr. X". Sam album najavljen je odličnim i brzim elektronskim singlom "Sleepwalk" u ljeto 1980. koji postaje prvim singlom Ultravox koji je razbio tu magičnu dogmu neuspjeha došavši na UK no.29, a slijedili su ga rockerski new romantics singlovi "Passing strangers" (UK no.57), "All stood still" (UK no.8) i "New Europeans".

ULTRAVOX - HYMN


Kasnije će se pokazati da Ultravox više nikada neće ponoviti ovaj (ipak zavidan) nivo produkcijske i zvučne kulise uz konačan uspjeh albuma koji je došao na UK no.3. Neki članovi Ultravoxa su paralelno radili sa projekt-bandom Visage kojeg je predvodio pjevač Steve Strange.
[  ]

ULTRAVOX - Rage In Eden (1981, Chrysalis)

Nakon planetarnog i sasvim zasluženog, dugoočekivanog uspjeha s albumom "Vienna", band ponovno odlazi kod Planka i radi svoj najkreativniji i vrlo mračan elektronski album u karijeri. Jedina dva singla skinuta s albuma dosežu zavidne pozicije - sjajni plesni electro pop komadi "The thin wall" (UK no.14) i "The voice" (UK no.16), tako da album gotovo ponavlja milijunski uspjeh prethodnika zauzimanjem UK no.4 pojavivši se i po prvi puta na američkoj Billboard listi albuma kao no.144. Čitav album nastavlja elektronsku epopeju albuma "Vienna" s naglaskom na plesne skladbe, gitare se gotovo izbacuju i prvenstvo se daje klavijaturama, synthesiserima, elektronskim bubnjevima i naglašenim basovima koji su podjednako tretirani na analogni način preko obične bas gitare ili su odsvirani preko syntha. Ovime albumom Ultravox su došli do svojeg vrhunca elektronske čistoće zvuka (izbačene su i uobičajene činele, a korištena je elektronska zamijena), a i same kompozicije su aranžirali u visokom electro-pop new romantics izdanju koje je u nekim segmentima još uvijek imalo svoju korijensku povezanost sa rockom i new waveom. Od skladbi posebno se izdvajaju mračna i lagana naslovna "Rage in Eden", plesna "I remember (death in the afternoon)" (na čijem će prototipu tri godine kasnije komponirati veliki hit "Dancing with tears in my eyes"), zatim 7 minuta dugačka electro-pop "Stranger within" s brojnim psihodeličnim melodijama koja se savršeno uklopila u trend kojeg su svjetskim uspjehom obilježili Human League (album "Dare", 1981), dok je ostatak albuma uz zavidnu dozu ideja, eksperimenata i obilja plesnih ritmova najavio da njihova stvaralačka energija vrlo brzo nestaje i pretvara se u repeticije.
[  ]

ULTRAVOX - Quartet (1982, Chrysalis)

Uspjeh i značaj megahita "Vienna", Ultravox su godinama naplaćivali visokim nakladama svojih sve blijeđih i blijeđih albuma na kojima je dominirala savršena elektronska produkcija. Ovaj album je producirao George Martin i potpuni je stilski nastavak new romantics / funky / electro popa kakav su tih godina isporučivali Visage, Duran Duran, Spandau Ballet i Classics Nouveaux s povremenim izletima u nešto sofisticiraniji i daleko kvalitetniji aranžmanski pristup Human League. "Quartet" je egocentričan album sastavljen od devet pjesama koje su očigledno bile namijenjene instantnoj hit produkciji, tako da je objavljeno čak pola materijala na singlovima kao A i B strane - "Reap the wild wind" (UK no.12, USA no.71), "Hymn" (UK no.11), "Visions in blue" (UK no.15), "We came to dance" (UK no.18)…, no niti jedan nije dosegao ne samo uspjeh već i kreativan značaj hita "Vienna" ili barem poletnih plesnih himna "The thin wall" ili "The voice". Glazbeno premazani brojnim lepršavim i prozračnim zvukovima elektronike i plesnim ritmovima, ali i potpuno bezazlenim sympho-rock harmonijama koje se još mogu i probaviti, ovaj album je bio daleko od ičega što bi moglo uzbuditi.
Zvjezdani položaj Ultravoxa tih godina naglasili su njihovi pretenciozni tekstovi koji bi, kao trebali, govoriti o nekim oštroumnim komentarima - "…prst je uperen na scenu / drugo lice na mjestu gdje je bilo moje / nečiji korak tamo gdje sam koračao/ … čovjek gricka vrijeme i misli da u životu mora biti nešto više od ovoga…" Album je prilikom izlaska dobio loše kritike, a New Musical Express ga čak nije niti recenzirao, dok su ga britanski novinari komentirali kao "trijumf bez koristi jer se lagane pobjede vrlo lako zaboravljaju" (Melody Maker), "upravo onako kako se očekivalo" (Sounds), "futuristička supermarket glazba bez cilja" (Record Mirror)… I zaista, već nakon nekoliko mjeseci, ovaj album osim što je dosegao vrtoglavu svjetsku nakladu (UK no.6, USA no.61), postao je vrlo brzo zaboravljen i osim nekih nevažnih utjecaja na jeftine hibridne pop radove A Flock Of Seagulls, Depeche Mode, Nene, Falca… nije značio apsolutno ništa.
Midge Ure je sredinom 1983. nakratko surađivao sa bandom Japan i u kolaboraciji sa basistom Mick Karnom objavljuje singl "After the fashion" koji doseže UK no.39.
[  ]

ULTRAVOX - Lament (1984, Chrysalis)

Svoj komercijalni uspjeh Ultravox su okrunili kompilacijom "Collection" na kojoj su ponovno ponudili sve svoje uspješne singlove i za divno čudo kompilacija je dosegla UK no.2 i milijunski svjetski tiraž. Samo godinu prije, 1983. objavljen je live album "Monument" koji je dosegnuo UK no.9 i ostvario novi financijski trijumf. Istovremeno su objavili i studijski album "Lament" koji je ostao u sjeni kompilacije, ali je zahvaljujući velikom hitu "Dancing with tears in my eyes" (UK no.3) i album do proljeća 1985. osigurao vrlo dobru prodaju jer su lukavo proigrali svoju publiku. Gotovo crni omot albuma na kome još tamnijim slovima stoji otisnut naziv banda i albuma bio je gotovo neprimjećen u izlozima i prodavaonicama (ovako dizajnirano izdanje je objavljeno i u ex-Yu). Publika je kupovala kompilaciju, a na UK top-5 nalazio se hit "Dancing with tears in my eyes" kojeg nije bilo na kompilaciji, tako da su začuđeni obožavatelji tražili i singl, da bi naknadno otkrivali i "crni" Ultravox album koji je u drugom otisku dizajniran u sivoj boji s razgovjetnim crnim i bijelim slovima i fotografijom kamena iz Stonheadgea. Inače, "Lament" je sasvim uobičajeni album sastava koji je uz Duran Duran i Spandau Ballet bio posljednji preživjeli new romantics sastav i tvrdoglavo nastavio stilizirati vlastite suhoparne obrasce s albuma "Vienna". Tek poneki blijesak (ali i kopija) u inventivnijim kompozicijama, singlu "Lament" (UK no.22) koja se naslanja na ritmiku Japan albuma "Tin Drum" i elektronski šablon novih zvijezda popa Tears For Fears, "White China" na natruhama kultnog hita "Blue monday" New Order i sveprisutnog tadašnjeg trenda italo-disca ili interesantna boja i zvuk synth orkestracija u neuspješnom singlu "Heart of the country" koji se čak nije niti pojavio na oficijelnoj UK listi singlova. Kao singl još je jedino uspio zabljesnuti "One small day" (UK no.27). No, daleko od toga da Ultravox nisu bili majstori vještog spajanja tradicijskih zvukova klasične glazbe i sympho rocka u blještavo upakirani plesni pop osamdesetih godina prošaranog distorziranim solažama gitara, tako da kompozicija "Man of two world" zvuči upravo kao Moby 2002. godine!

Ultravox Live Aid


Komercijalni efekt ovog albuma pospješio je i sam medijski značaj Midge Ura koji je s Bob Geldofom u jesen 1984. okupio Band Aid - projekt sastavljen od britanskih pop i rock zvijezda koji su snimili jedan od najprodavanijih singlova svih vremena "Do they know it's Christmas?" za pomoć ogromnim sušama i gladi koja je vladala u Etiopiji, te su organizirali Live Aid koncert na Wembleyu 1985. gdje su Ultravox trijumfalno izveli nisku svojih velikih hitova. Nakon ovog uspjeha Midge Ure kreće u solo karijeru koju je okrunio britanskim top 5 hitom "If I was" i solo albumom "The Gift" početkom 1986.
[  ]

ULTRAVOX - U-Vox (1986, Chrysalis)

Ultravox se posljednji put okuplja u jesen 1986. i objavljuje svoj posljednji album "U-vox" u klasičnoj formaciji kojim su si nanijeli djelomičnu štetu na ugled više nego očigledno aludirajući na U2 i Bono Voxa. Album je pretenciozno najavljivan kao njihov povratak u staru formu, no već nakon prvog singla "Same old story" (UK no.31) u već znanom plesnom formatu koji se nešto više naslanjao na pomodarni dance-rock stil sredine '80-tih sa pratećim ženskim vokalima Carol Keynon i potporom duhačke sekcije, bilo je jasno da su pretjerali sa gromoglasnim najavama. Koncem 1986. objavljuju drugi singl s albuma, "All fall down" (UK no.30) sa učešćem gostiju The Chieftains koji su unjeli djelomični šarm svojim folk instrumentalizacijama u ritmu koračnice, a treći singl, laganu epopeju prošaranu elementima klasične glazbe "All in one day" kada je već bilo jasno da je njihova popularnost neumitna prošlost izdaju u ljeto 1987. zauzevši tek UK no.88. Ipak, album je po običaju dosegnuo visoke pozicije (UK no.9), no vrlo brzo se izgubio iz vidokruga top-50 gdje su nekad znali boraviti mjesecima. Sama ploča po običaju ponovno donosi 9 pjesama koje su snimane u Kolnu kod Planka, no band se upustio u posve letargičan i plitak srednjestrujaški pop s izletima u funky ("Sweet surrender", "The prize", "Time to kill", "Follow your heart") koji je tih godina daleko bolje pristajao izvođačima poput Duran Duran, Level 42, China Crisis, Go West, Paul Youngu i Pet Shop Boys.

Band se pred jesen 1987. razilazi i kratkotrajno pojavljuje u dva navrata. Prvo Ure i Currie ponovno pokreću band objavivši deveti album "Revelation" 1993. koji je prošao sasvim neprimjetno, a potom koncem 1995. u vrijeme dvomjesečnog londonskog pomodarnog sjetnog prisjećanja na new romantics kada su u žižu zbivanja medijskim putem ponovno izbačeni Spandau Ballet, ABC, Duran Duran, David Sylvian, Soft Cell, Human League, Adam Ant i Bryan Ferry. Rezultat nove Ureove obnove Ultravoxa u posve promijenjenoj postavi bez ijednog originalnog člana bio je više nego blijedi album "Ingenuity" nakon kojeg Ure definitivno raspušta sastav. Uz Midge Urea koji je ostao konstantno prisutan na sceni objavivši 7 solo albuma i niz singlova koji su ponekad znali zabljesnuti uspjehom (poput primjerice "Cold, cold heart", UK no.17, 1991. ili "Breathe", 1996. koji je korišten u reklami za Swatch), jedini član banda koji se nastavio baviti glazbom je Billy Currie koji je objavio 8 prilično nezamjetnih solo albuma. Ure se povremeno bavio i humanitarnim radom organiziranjem i nastupima na dobrotvornim koncertima poput Scotland For Kosovo (1999.), Live 8 (2005.) kojeg je organizirao ponovno s Bob Geldofom na 20. godišnjicu Live Aida ili primjerice One Generation 4 Another (2006). Dobitnik je niza priznanja i nagrada za humanitarni rad i doprinos britanskoj i škotskoj kulturi, te je autor opsežne autobiografije "If I Was" (2004).
Svi Ultravox albumi iz faze sa Midge Ureom su naknadno remasterirani i reizdani kao cd sa mnogo neobjavljenih snimaka, te je u '90-tim sve do 2004. objavljeno 9 kompilacija na kojima je podjednako prikazana najranija faza za John Foxxom i ona druga, daleko uspješnija sa Midge Ureom.

horvi // 06/03/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Operation: Underground

VARIOUS ARTISTS: Operation: Underground (2014)

| 25/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: 2 + 2

HANDPUPPETEUPHORIA: 2 + 2 (2014)

| 24/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Kad je bal, nek' je kanibal

BEZBELI APSTRAKLIJE: Kad je bal, nek' je kanibal (2014)

| 23/10/2014 | jura |

>> opširnije


cover: Wild

PORD: Wild (2014)

| 23/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Commoner, Peers, Drunks and Thieves

THE TALKS: Commoner, Peers, Drunks and Thieves (2014)

| 22/10/2014 | ujak stanley |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: diskografija 1977 - 1996
  • Ultravox! (1977)
  • Ha!-Ha!-Ha! (1977)
  • Systems Of Romance (1978)
  • Vienna (1980)
  • Rage In Eden (1981)
  • Quartet (1982)
  • Lament (1984)
  • U-Vox (1986)
  • Revelation (1993)
  • Ingenuity (1996)

> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*