Austrijski duet sastav kojeg čine samo klavijaturist i bubnjar (Bernd Supper i Hannes Moser) je veoma ugodno otkriće psihodelično-progresivnog i eksperimentalnog indie-rocka u posljednjih nekoliko sezona.

Po šturim biografskim podacima može se zaključiti da su počeli s radom negdje u prvoj polovici prve dekade 21. stoljeća, te su samozatajan band koji radi i snima za sebe i svoj gušt. Imaju tri izdanja koja su objavili u d.i.y. formatu, sve dok im posljednji album "Sample Your Heartbeat To Stay Alive" nije odlučila objaviti mala independent etiketa Wire Globe Recordings iz Graza u obliku vinila.

Prije svega riječ je o veoma kreativnoj glazbi koja je svedena na svirku samo bubnjeva, udaraljki i klavijatura uz korištenje vokala. U ovakvoj minimalističkoj strukturi ovaj dvojac je uspio napraviti album koji punih 50 minuta zadržava koncentraciju slušatelja i u nekim trenucima djeluje kao da ga je radio band s najmanje 4-5 glazbenika. Glazba je najkraće rečeno smjesa indie, noise, post-rocka i klasike, a obilato je uvijena psihodelijom i eksperimentima s mnogo suprotnosti u aranžmanima koji kombiniraju glasne, bučne dionice sa onima koji su tihi i nošeni na šapatima uz mnoštvo izobličenih zvukova, obilja reverba i čudnovate lo-fi produkcije. Pri tome glazba je veoma melodična, ritmična i harmonična, a svojim sadržajem je zatvorena u zaokruženu lirsku fabulu koja govori o putovanju kroz pustinju. Vokali variraju od distorziranih Sonic Youth neuroza do posve nježnih i patetičnih brit-pop varijacija. Uvodna skladba "Break in June" je odlična kombinacija minimalističke piano melodije na pragovima Steve Reicha i Philip Glassa s nabijenim rock i noise bubnjarskim ritmovima, a čitav aranžman je u pojačanim dionicama ozvučen tonovima koji djeluju kao da su tu prisutne distorzirane gitare i bas. Ujedno, ovo je i najjednostavnija skladba, te završava ambijentalnim zvukovima u kojima se osjeća atmosfera pustinje i daleki prizvuk imaginarnih beduina. "Amaro" je najdulji komad albuma (10 minuta) gdje su aranžman sveli na sklop bučnih i tihih dijelova u kojima glavnu riječ vodi klavirska melodija praćena odmjerenim ritmovima (jedan dio melodički zazvuči poput U2 "Gloria"), te se nastavlja kroz gotovo lagani minimalistički electro-pop koji je sjajno uvršten u ovaj pothvat. Kompozicija sadrži i niz eksperimenata, a neki od njih pred samu završnicu imaju electro post noise-industrial naboj. "Strollerstore" uz početnu klavirsku minimalističku melodiju i brzi dobošarski ritam kao da se korača u ljuti boj, kroz samu fabulu se pretvara u vrlo senzibilan brit-pop s nadogradnjom nalik na sympho-rock u kome se može osjetiti dašak Yes, Genesis, pa i ELP sekvenci. Svi ti djelovi su veoma vješte rukotvorine klaviriste koji ima dinamiku melodije i drži na okupu svu strukturu ove kompozicije (pa i albuma), da bi se sve okončalo agresivnim nabojem nalik na At The Drive-In.

Druga strana ploče je daleko mirnija, atmosferičnija i laganija, a otvara je posve lagana "Nimesis out of senses", nekako najprihvatljivija za moguću radio i medijsku difuziju. Pred samu završnicu ubačena je nadogradnja - noise orkestracija koju su sami proizveli i po svojim karakteristikama ovo je jedan od mogućih prijedloga za pop budućnosti. "Somewhen she told me" zbog samog vokala uvelike asocira na miks laganih i eksperimentalnih The Stone Roses i Radiohead pri čemu The Scarabeusdream nisu izostavili svoje oružje zvano noise i avantura u ekspresiju. "Dark shelves" počinje ritmovima trip-hopa i vokalnim mantrama koje dolaze iz duboke pozadine, te su se ovdje posebno pozabavili elektronikom, ambijentima i psihodelijom pustinjske praznine koju nakon četvrte minute pretvaraju u nabrušenu distorziranu plesnu noise skladbu koju završavaju sasvim laganom i sporom klavirskom šaputavom melodijom. Album završava "Everything's gone", jedna od najduljih skladbi, te svojom minimalističko mirnom klavirskom melodijom iz pozadine donosi nekolicinu sitnih lo-fi eksperimenata uz završnicu u kojoj se koristi jedva čujan 'nijemi' brum. Posljednjih tridesetak sekundi je posve neočekivani hardcore electro noise-industrial a'la Alec Empire i Aphex Twin.

Bez obzira kako nazvati stil ovog ekspresivnog konceptualnog albuma, The Scarabeusdream su na najbolji mogući način prikazali svoj kreativni svijet koji iz nekih sukladnih kuteva ima bliskosti s izvođačima poput Sigur Ros, The Flaming Lips, The Liars, pa i eksperimentalnim Radiohead. Album "Sample Your Heartbeat To Stay Alive" je dostojan predstavnik glazbe koja u svojim referencama ima nazivnike eksperiment, psihodelija i progresive, te otvara jedan sasvim novi pogled na duet indie-rock bandove koji su se nakotili nakon svjetske popularnosti The White Strips.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 09/12/2008