Po podacima koji stoje na omotu albuma, sastav dolazi iz Hollabrunna, gradića udaljenog 30-tak km sjeverno od Beča. Materijal je snimljen u studiju Old Slaughterhouse tokom proljeća 2003. i sadrži 6 jezgrovitih kompozicija kojima je osnova crta post-grunge zvuk uz lagano prisustvo indie-rocka 21. stoljeća. No, nisu to pretjerano kvalitetne pjesme, već uobičajeni prosjek kakav se može pronaći kod npr. slovenskih MTV Adria zvijezda Tide i cijelog vala sličnih izvođača kojima je prije svega primat pop-forma s uobičajenim post-tinejdžerskim sintagmama. Kod Once Tasted Life to je prvenstveno naglasak na emotivnije i atmosferične, laganije kompozicije u kojima se pjevač Chris Magerl (gitara, piano) služi tendencijom skidanja Eddie Weddera uz mješavinu Michael Stipea. Jezik kojim se služi je engleski. Od laganijih skladbi vrijedi izdvojiti uvodnu "My blackest song", vrlo zanimljivu "The night we spent dumpster diving" i završnu Neil Youngovsku "Brother of sleep", dok je od bržih nekako najbolji ideal ostvaren u kratkoj dvominutnoj "Anthem to my idols" poput power-popa Blink 182. Cijeli materijal je vrlo komercijalnog potencijala i opčinjava svojom jednostavnošću i pristupačnošću gdje osim uobičajenih gitarskih riffova ima i dionica za melodične piano zahvate i violinu. Jednostavno i nepretenciozno.

Ovo im je bio prvi rad, a pravi album uslijedio je 2006. pod naslovom "A Thousand Moments We Let Pass" gdje su promijenili izdavača (Acute Music).

Naslovi: 1.My blackest song, 2.Searching for a ghost, 3.Service station south Wales, 4.The night we spent dumpster diving, 5.Anthem to my idols, 6.Brother of sleep

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 20/11/2008