Tražite slovenski album godine, pa i desetljeća? Imate ga ovdje. Tražite li pravog nasljednika "Bistriji ili tuplji čovek biva kad...", opet ga imate ovdje. Nakon ovog albuma više ne treba tražiti prošlost, ŽŽW su napravili album za budućnost koja će se razmatrati ponovno poput nekolicine genijalaca a'la Šarlo idućih 20-30 godina. Fenomenalno je preskromna riječ...

Žambo Žoet Workestrao još uvijek rade. To je zaista lijepa vijest. I objavili su svoj četvrti album. Unikat, nema šta drugo da se kaže, a ako trebate pobliže - Šarlo Akrobata, Franci Blašković & Gori Ussi Winnetou, Frank Zappa, John Zorn, Captain Beefheart, Marko Brecelj, Mamojebac, rani Don Caballero, Trio Tri... uglavnom glazba i svjetonazor koja je esencija otkačenog rocka na najsvijetliji mogući način koja izlazi iz skupine izvođača koji su u svojem stvaralaštvu bili i ostali lišeni trendova. Ovo je skroz šašavi i fenomenalni, iskonski album istovremeno. Moram priznati da sam ostao začuđen da je od ovih svih silnih kritičara album prvo dostavljen upravo meni na preslušavanje i recenziju. I to baš na koncertu Don Caballero u KSET-u, 28.X 2008. kada sam očekivao čudo, a dobio sam frišku figu. A uostalom baš niti ne vidim tko bi to osim mene, Juraj Šiftara, Cvrleta s muzike hr., možda Jurkasa koji je danas u nekim drugim vodama mogao odslušati i doživjeti ovaj album 'od prve'... Moraš biti lud, blesav, otkačen i pun zajebancije u sebi da bi ovaj album doživio 'na prvu žogu'. Kažem vam ljudi, ovo je album ne samo godine, već i desetljeća o kojem će se prepričavati sudbine i zbilje naroda u ex-Yu, intelektualno djelo glazbenika iz Slovenije koji su jasno dali do znanja da rock ex-Jugoslavije nije propao i da sve današnje države imaju važnih suvremenh umjetnika koji se izražavaju na sličan način samo ih nitko ne primjećuje. Šarlo Akrobata je bio jedinstveni band, ali Žoambo Žoet Workestrao je još unikatniji jer koriste slovenski jezik i daleko kompleksnije glazbene strukture. Onaj tko nije shvatio Šarla (a i Kičmu), teško da će na ovome albumu nešto uspjeti savladati... Prvi korak k tome je shvaćanje legendarnog Šarla, zatim Andrije iz Livna, pa Slobodan Kajkuta iz Banja Luke, a tek onda korak po korak... dok se ne dođe do fantazije zvana Žoambo Žoet Workestrao.

Prvi puta za ovu bizarnu rock skupinu iz Slovenije saznao sam putem Marka Brecelja negdje u zimu 1993. kada nam ih je preporučio kao koncertno i kreativno najbolji i naoriginalniji slovenski mladi band koji je tada postojao tek nešto više od godinu dana. Samo ime je nastalo kao parodija na Jumbo Jet i mnogobrojne TV sapunice koje su u to vrijeme počele pristizati u Europu iz latino američkih zemalja. Potom smo im organizirali koncert u legendarnom klubu "Podravac" u Virju, te se vrlo dobro sjećam tog neobičnog nastupa gdje su sve prisutne ostavili bez riječi. Nastupili su kao trio (sjećam se da je bubnjar Uroš imao mrcinu od bubnjeva za to ratno sirotinjsko vrijeme), te su svirali sve samo ne ono što je bilo u okvirima nekakvog trenda grungea, noisea, hardcorea, punka i sličnih pripadajućih žanrova zbog kojih je publika dolazila u klub. To nisu bile čak niti provokacije poput otkačenjaka Butthole Surfers ili John Zornovog Naked City, već nešto što je u nekim sasvim drugačijim paralelama bilo povezano s djelićem kaleidoskopa odavno upokojenih Šarlo Akrobate i Pop Group (a i Zappa se osjetio). Tada su bili maleni i sasvim nepoznati underground sastav koji je taj svoj rejting zadržao do današnjih dana. Uz četiri zvanično objavljena albuma pojavljivali su se na nekolicini kompilacija (četiri slovenske i tri hrvatske), te su ostvarili i nekoliko turneja po inozemstvu gdje se posebno izdvajaju one po Nizozemskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Češkoj 1997., kao i nastup u Rimu na Bijenalu mladih umjetnika Mediterana i Europe 1999. Kroz karijeru imali su samo personalne promjene bubnjara, tako da je nakon odlaska Uroš Srpčiča 1995. postava ŽŽW ostala nepromijenjena u sastavu Gregor Belušić (gitara, vokal), Ivo Poderžaj (bas, vokal), Marijan Stanič (bubnjevi), a njima se povremeno pridružuje Andrej Fon (saksofon, klarinet). Svi su mahom intelektualci koji su zaposleni u svojim profesijama (Andrej je još student), a Gregor i Ivo aktivni su i kao klupski djelatnici u sklopu Menze pri koritu u Metelkovoj u Ljubljani. Treba napomenuti da je sastav, kako su to lijepo objasnili, lišen 'Želje i Sarajeva', dok u istu ruku svojom simpatičnom iracionalnošću ostaje distanciran od intelektualističkog pristupa. U tome su fenomenalni, to nema govora, odmah ih uzmam kao moj naj-veri best band prve decenije 21.stoljeća što ne mora biti i vaš izbor.

Album slikovitog sarkastičnog naslova "Lahko je s polno ritjo celibati/ Cum rectum plenum celibatare facile est" je prije svega bazični underground math-rock u kojeg su prema svojim osobnim afinitetima i sklonostima za eskapade različite vrste uklopili mnoštvo kombinacija i tehnika koje nisu striktni pojmovi vezani uz suštinu r'n'r-a. Prije svega na albumu je kao što je to korijenski običaj ŽŽW izbjegnuta pop-shema kompozicija (nema klasičnog uvoda, strofa, refrena i sl.), a glazba se koncipira na sirovoj, odvaljenoj svirci uvrštenoj u različite neočekivane kontekste od same opozicije rocku, preko jazz elemenata, slobodnih i neobaveznih improvizacija, do laganih odjeka moderne klasične i avangardne glazbe. Reklo bi se čudna glazba, no po načinu izvedbe hoćeš-nećeš spada u rock one generacije koja je odrasla na razmatranju umjetničkih tekovina 20. stoljeća i underground kulture koja je najslobodnija za upijanje bizarnih ideja (naravno i r'n'r, punku, grunge i noiseu). A i činjenica da je album odsviran na bazičnom rock instrumentariju (gitara, bubnjevi, bas, vokal), ovaj album neminovno nosi atribut rock s mnoštvom odličnih sufixa i prefixa. Za one koji ne mogu pojmiti što je to novi rock, vjerojatno nikada neće shvatiti njegovo značnje. ŽŽW su pojam novog rocka i usko su vezani za njega.

Album traje 39 i pol minuta, ima 11 naslova od čega su četiri osebujna instrumentala ("Iz dnevnika Fronte za osvoboditev vrtnih palčkov", otkačeni math-rock "Četrti steber pokojninske reforme" i završni posve šašavi "Kozja driska"), dok se u pjevanim naslovima prema tekstu odnose kao prema elementu kojim uzvikuju parole, nabacane nadrealistične slike, pokušaje skidanja ironičnih opernih glasova ili ih prikazuju kao ogoljene teksture koje daju velikog prostora za njihove neobične zavrzlane sviračke kombinacije. Ipak, kroz tekstove se nazire jasna sarkastično-cinična atmosfera ovih intelektualaca kojima band služi kao jedan od ispušnih ventila za oblikovanje svojih opozicijskih stavova ka 'noblesu' i kovitlavo brzim rock trendovima gdje su tekstovi pretežito angažirani i govore o nekoj od 'svjetskih bolnih točaka'. Pojednostavljeno, ŽŽW se u tom pogledu dobro šegače, primjerice 'Kaj je ptič? Sonce ti umira' (uvodna "Svega će bit, samo neće bit ljubavi"), 'Invalid, invalid/ ti si krpelj, ti si žid, ti si družbeno breme, jalovo seme... bodi srečen, da si sit, o, šit' (40 sekundi kratak folk naslov "Sproščena Slovenija" odsviran samo na brač) ili skladba "Jebeš papež" s prizme gramatičko-lingvističkog paradoksa - 'jebeš papež gramatični ma feler, ker če bit/ nalik na stavek-sliko jaz, srce/ in zraven tisto, kar razglašavam, da mam rad.' Osim vrlo interesantnih tekstova koji često graniče s apstrakcijom i bizarnošću, najdulji od svih njih je sofisticirani "Sveti Simeon Stilit" (ujedno i najdulja pjesma na albumu, cca 6 i pol minuta) čije se samo značenje otvoreno prezentira slušatelju na razmatranje. U ovoj skladbi ŽŽW su dosegnuli fokus albuma isprepličući uvodni lagani post-rock, neobičan smisao za ritam valcera, kombinacije hc ritmike, ali i suptilnog osjećaja za dramatizaciju klasične rock melodije s laganim natruhama Frank Zappe, eskapada John Zorna i završnih eksperimentalnih de-kompozicijskih struktura. A album skriva i jedan zanimljiv spoj s vragolastim vokalnim ekspresijama i tehnički zahtjevnim eksperimentalnim math-rock uporištima u broju "Kategorični komunikativ" gdje je produkcija čuvenog Babe (Bojan Babič) došla do punog izražaja (a i u posve pomjerenom naslovu "Tik-tak" o sličici koja govori o TV prodaji digitalnih satova). Jedina skladba koja posve odudara od cjelokupnog materijala je "Brniku v spomin" akustični instrumental za gitaru gdje se Gregor prikazuje kao vrstan poznavatelj suvremene klasike.

Ovim albumom ŽŽW su ponovno dokazali da su i dalje jedan od najunikatnijih slovenskih izvođača kojima se apsolutno nikuda ne žuri jer su izvan takoreći svih trendova. No, sudeći po djelomičnom sve popularnijem math-rocku u raznim oblicima kojeg se ovi Slovenci drže još od najranijih dana, izgleda da ovim albumom počinje njihovo doba koje ima dobre temelje za širu ekspanziju. Neznam koliko bi ta ekspanzija morala biti, ali po meni, ovo bi trebalo biti ravno barem Šarlo Akrobati. Ludi album, otkačen, šašav, originalan i jedinstven. Meni se čini da je ovo fantastično djelo, zajebancija napravljena iz 'jaja' i mozga. Fantastičan i genijalan album novog rocka 21.stoljeća.

Bravissimo Slovenci! Tako se to radi! I ne vidim tko bi sljedeći bio tako uporan, lud, blesav, otkačen i kreativan istovremeno da ovako nešto napravi. Sarkastično, lucidno, ironično, šaljivo...

Genijalno!!!

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 06/11/2008