Eh, evo jedne recenzije koju bi vjerojatno trebao prepustiti nekome drugome al dobro. David Byrne-a da iskreno kazem nikad nisam previse volio ni u solo, ni u Talking Heads izdanju a Brian Eno-a cjenim al prvenstveno iza producentske pozicije jer su mi njegovi albumi u danasnje doba nazalost neslusljivi. I promet koji cujem s ceste bude glasniji od njih. Al eto, ipak, njih dva u kombinaciji su mi zvucali intrigantno pa rekoh ajde da to poslusam, i bome, ugodno iznenadenje! Skroz fin album! Album otvara meni predivna i sjetna "Home" za koju moja Ivana kaze da joj zvuci ko pjesma koja izasla sa Splitskog festivala ali meni je strasna i predobra. Nekakvo gospel poluklapsko pjevanje u refrenu, normalni Byrne i fina Eno-ova podloga je dobitna kombinacija koju su iskoristili jos i u Life is Long koja se ravnopravno s "Home" natjece za najbolju pjesmu na albumu. Ostatak, izuzevsi predugu i pomalo experimentalnu "I feel My Stuff" te predzadnju "Poor Boy", je u slicnom stilu - sve jedna do druge uhu ugodne pjesme koje vas cine pomalo sjetnim i starijim nego sto u stvari jeste. Super album za kisnu jesen te za one trenutke kad ste zapeli na poslu, morate raditi neki bezvezan projekt a ustvari bi radije bili negdje daleko.

Album mozete poslusati i naruciti sa http://www.everythingthathappens.com/

ocjena albuma [1-10]: 8

kris // 17/09/2008