Na trećem studijskom albumu američkih metalaca prikazana je solidna instrumentalna snaga kroz spoj doom i melodičnog death metala. Spori, umjereni ritmovi i obilje harmonija u mračnoj atmosferi.

Iza ovog neoptimističnog imena nalazi se doom/ death metal kvartet iz Raleigha (Sjeverna Karolina, USA) koji je startao s radom 1996. Osnovali su ga Barre Gambling (gitara) i Jesse Half (bubnjevi) potaknuti melodičnim death metal sastavom Circle, te su kao dvojac snimili demo materijal "The Long Forgotten Demo" 1999. Naredne 2000. godine pridružuje im se pjevač Guthrie Iddings, te realiziraju i drugi demo "Idle" kojeg objavljuje Tribunal Records. Basist Egan O'Rourke pridružuje se sastavu 2001. kada se potpisuje kratkotrajan ugovor s Relapse Records, objavljuje prvi zvanični album "No Reply" (2002.) i kreće na prvu turneju po Europi (s Katatoniom, ali ne onim poznatim brit-pop sastavom iz Welsa, već metalcima iz Švedske) i Americi (s Lacuna Coil). Odmah nakon završetka turneje napušta ih pjevač Iddings, a umjesto njega dolazi Nathan Ellis, te sastav uzima još jednog gitaristu - Charley Shackelforda. Nakon hibernacije od pune 4 godine gdje su u međuvremenu objavili koncertni zapis "Live At Contamination Festival" (2005, Relapse Records), potpisali ugovor s Candlelight Records, band u proljeće 2006. objavljuje drugi album "Dismantling Devotion". Zahvaljujući spotu "Lies that bind" i očiglednom napretku, bivaju pozvani da nastupe kao predgrupa Emperor, a ujesen 2006. održavaju i drugu turneju po Americi s Moonspell iz Portugala i svojim starim poznanicima Katatonia.

Treći album "Lost To The Living" počinju snimati koncem 2007., a nakon višemjesečnog rada (mix i master je radio Jens Bogren), album se objavljuje sredinom 2008. s najavnim singlom "A portrait in white". U press materijalu povodom izlaska albuma navode da je album poveznica cijelokupnog dosadašnjeg rada gdje su saželi sve bitne karakteristike - melodične gitare, umjeren ritam, akustične dionice i kombinaciju crust i čistih vokala. Za razliku od tipičnih doom izvođača koji su mahom skloni usporenim ritmovima do granica dosade ili s death metalom koji ima opako nabijene brze ritmove i teatralno naglašene metaforičke tekstove, Daylight Dies su točno na razmeđi tih stilova, te su napravili gotovo mainstream strukturu u rangu "Black Albuma" Metallice. U aranžmanima prevlače sve bitne osobine death stila s čestim ritmičkim izmjenama i brojnim kompozitorskim promjenama uz veliko prisustvo melankolije koja albumu daje pečat melodičnog gothic izraza. Uz umjereno brze skladbe "Cathedral", "A subtle violence", "At a loss", "Descending", završnu "The morning light" i navedeni singl "A portrait in white", album sadrži vrlo letargične i lagane "And a slow surrender", "Woke up lost" i "Last alone" obogaćene gudačkim aranžmanima koje potpisuje Matthew Golombisky & Tomorrow Music Orchestra. Ove dvije posljednje su otpjevane čistim vokalom basiste Egan O'Rourka i svojim netipičnim metal stilom izvedbe mogle bi se uvrstiti u pjesmaricu post-grunge i indie-rocka. Premda donekle sve ovo skupa djeluje kao transžanrovski križanac, Daylight Dies se ipak striktno drže glavnih stilskih odrednica (naglašeni riffovi, melodičnost i harmonije) koje su spram ostatka pripadajuće scene bitno usporili dobivši time jedan vrlo pristupačan i jednostavan stilski album pun mračne atmosfere. Svi važniji metal mediji su im zbog toga dali zavidno viskoke ocijene.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/09/2008