Tko je uopće Richard Hawley? E, pa to je čovjek koji je svirao s Robbie Williamsom i Finlay Quayleom. Stalni je koncertni član grupe Pulp. Matični bend zvao mu se Longpigs, a bili su prilično dobar bend, ali u vrijeme brit-popa jednostavno nisu imali nikakve šanse za uspjeh.

Slušajući njegov glas na pamet padaju Edwyn Collins, Anthony iz benda Jack ili Elliot Smith. Što se glazbe tiče ona je moderna vizura glazbe pedesetih, Roy Orbisona ili pak Everly Brothersa, s primjesama Morriconeovih špageti vesterna.
Ako ovo nekome nešto znači, nek čita dalje, ako ne... E, da, čovjek je iz Sheffielda!

Prvi album (trajanje: 23 min) nazvan jednostavno "Richard Hawley", spojio je spomenute Roy Orbisona ("Coming Home") i melodiju Everly Brothersa ("Bang To Rights") s njegovim Longpigsima ("Caravan" i "Sunlight"). A kad bi me netko uvjeravao da pjesme "Naked In Pitsmor" i "Happy Families" ne pjeva Richard Hawley, nego Edwyn Collins (ili Iggy Pop, za one koji su mislili da "A Girl Like You" pjeva dotični), ne znam dal bi se od prve kladio na Richarda.

Ovaj album, izdan nekoliko mjeseci kasnije, nastavlja u istom smjeru i u mnogočemu čini drugu polovicu prvijenca. Cijeli je materijal, nekako nostalgičan i elegičan, ali što drugo očekivati od čovjeka koji snima za Setantu uz Divine Comedy, Edwyna Collinsa, Jacques, Guya Chadwicka i druge. Album čine lagane, nježne i melankolične pjesme u kojima se, čak i kad pjeva o neuzvraćenoj ljubavi ili samoći, osjeća toplina.

Kao "opener" je odlično pogođena "Something Is...!", a havajska gitara u "Baby, You're My Life" daje poseban ton pjesmi i podsjeća me da moram malo preslušati one stare singlice koje imam doma. Srcedrapateljna "The Nights Are Cold", "Lonely Night" s tipičnom festivalskom melodijom iz pedesetih, pa vejtsovska uspavanka "Precious Sight" s jazzy bubnjem i organom u pozadini i za kraj ostavljen, jedini instrumental "The Light at the End of the Tunnel (Was a Train Coming the Other Way)" tjeraju da slušam ovaj album još, još, još, još, još i još!

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 25/01/2002