Nakon izleta prema žešćim i psihodeličnijim zvukovima, Hawley se na svom novom albumu vraća onome po čemu ga pamtimo u najboljem svijetlu. Da se razumijemo, i "Standing at the Sky's Edge" se izlizala na gramofonu, kao i dosadašnji cdovi, ali nekako su mi tamo ipak nedostajale fine orkestracije, koje ipak bolje pašu uz njegov vokal, nego režeće gitare.

I dok je većina materijala u tom nekom, poznatom slow motion stilu, pred kraj albuma dolazimo do pjesme Heart of Oak, koja ima ritam Traveling Wilburysa, a posveta je svim njegovim idolima i odgojiteljima u muzičkom smislu. Prvenstveno se to odnosi na englesku folk pjevačicu Normu Waterson, kojoj je posvetio i glavni stih u pjesmi "When you sang the Bay Of Biscay The world drifted away, And the wind it sighed Throught the hearts of oak" . Osim što je pjesma jedan od "highlighta" hawleyeve karijere općenito, prati je izvrstan promocijski video spot, za koji, siguran sam nije dobio ni funte od britanske vlade, kao ni oni francuzi koji su snimili promocijski turistički spot za Lijepu našu.



No vratimo se na sam početak albuma, koji otvara I Still Want You, pjesma vođena predivnom violinom i luxuznim orkestracijama, stvara toplu i ugodnu atmosferu koja nas prati tijekom cijelog albuma. Posebni ugođaj pri slušanju bilo koje Hawleyeve ploče, stvaraju stihovi koji u potpunosti dočaravaju situaciju o kojoj pjeva u tom trenutku. Tako u Serenade of Blue, kad zapjeva "Our Days are Lonely, and the Nights are so Much worse", osjetim upravo onu hladnoću i nedostatak toplog tijela kraj sebe, kakvu je, pretpostavljam i on želio istaknuti. S druge strane, toplina se skroz vrati kad u Nothing Like a Friend zbog dugotrajnog prijateljstva zapjeva "Will these city streets remember us, we walk them long ago".

Hawley je jedna od rijetkih "rock zvijezda" koja se bavi očuvanjem baštine, u njegovom slučaju Engleske, a da nije folk pjevač i ne stvara folk muziku. I to treba cijeniti i čuvati. Na isti način, na koji Hawley priča priče u svojim pjesmama, moglo bi se o svakoj njegovoj pjesmi ponaosob napisati stranice i stranice texta, no moram nešto ostaviti i da sami otkrijete.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 01/10/2015

PS: Za obožavatelje Jarvisa Cockera, samo napomena, da se pojavio na albumu kolege i sugrađana i to u jednoj vrlo neuobičajenoj ulozi.