Radujte se narodi jer Blaze se vratio! Naslov novog albuma simbolično govori o njegovoj životnoj priči koja zadnjih godina i nije bila blistava. Nakon izlaska (ili bolje rečeno izgona zbog povratka njihovog starog pjevača Dickinsona) iz planetarno popularnih Iron Maidena, Blaze je osnovao bend koji je djelovao pod istim imenom. Nakon 3 albuma od kojih su prva 2 bila vrhunska, bend se raspada i Blaze ostaje sam i bez izdavačke kuće. Ipak, uspio je sastaviti novi bend, između ostalog i s dvojicom članova melodic death metal grupe Under Threat, i nastaviti karijeru, ovaj puta pod imenom Blaze Bayley.

Zvuk je sada malo moderniji i žešći, vjerojatno i pod utjecajem novih
članova koji dolaze iz žešćih pravaca metala (thrash i već spomenuti death metal), ali nema straha - ovo je još uvijek heavy metal! Moćni heavy metal kakvog danas nedostaje unatoč poplavi novih metal bendova. Blazeov vokal je u punoj formi. U vrijeme dok je bio u Iron Maidenu često je bio kritiziran radi lošeg pjevanja, što je djelomično i bila istina zbog stila samog benda. Blazeov vokal je dublji i teško može doseći visoke tonove tako česte u heavy metalu, a to je posebeno dolazilo do izražaja kad je morao pjevati dionice tada bivšeg vokala Brucea Dickinsona koji je poznat po falsetu. U solo vodama Blaze je zasjao. Dublje uštimane gitare i mračniji stil pjesama mu odlično odgovaraju i vokal mu je sad i više nego odličan. Nicolas Bermudez
je odradio odličan posao na solo gitari. Dok su se stari Blazeovi gitaristi
više držali klasičnog heavy metala 80ih bez puno tehnički napredne svirke, Nicolas je na mala vrata uveo elemente shreda u Blazeov svijet. Ritam gitarist, Jay Walsh, je također jako dobar tako da je album prepun odličnih rifova kao što je npr. onaj na početku naslovne stvari koja ujedno i otvara album. Od tih prvih par sekundi znao sam da će album biti dobar...i nisam pogriješio.

Skladba "The Man Who Would Not Die" savršeno ocrtava smjer kojim je Blaze krenuo: brzo, a bez zloupotrebe duplog basa (što inače mrzim,a puno bendova prakticira), energično, moderno, a opet s dahom tradicionalnog heavy metala. To mi je možda i najjača skladba na albumu, ali daleko od toga da ih nema još puno odličnih. Izdvojio bih "A "Crack in the System" koja mi isprva nije zapela za uho, ali nakon nekog vremena se brzo popela na vrh. Uspijevaju složiti groove koji vas ne pušta.stvar je relativno jednostavna i dosta se ponavlja, ali to ne šteti nego upravo doprinosi zarazi melodijom. Ritam gitara je tu zbilja vrhunski odrađena. Odlična je i "Smile back at Death", skladba inspirirana filmom Gladijator, ali u njoj svoju životnu priču vjerojatno može prepoznati svatko. "While You Were Gone" je posvećena
njegovoj supruzi i menađerici Debbie. Isprva laganija, kasnije ubrza tempo i opet nas zaspe brdom odličnih rifova. Dobiva na značenju činjenicom da je Debbie nedavno završila u komi iz koje se još nije probudila (ovim putem izražavam želju da što prije ozdravi).

Album je mračan i prožet pričom koja kad-tad vjerojatno pogodi svakoga - propitivanje samog sebe, smisla života, borbe, ljubavi. Teme koje su i od prije bile tipične za Blazeove albume. Ta tama ipak nije izvedena na previše depresivan način jer je glazba ipak većinu vremena brza i agresivna. Tako je "Blackmailer" jako dobar primjer energičnog heavy metala uz koji se lako može zamisliti vojska dugokosih metalaca koja maše glavama u ritmu. Ovdje nema ni tipičnih balada koje bendovi ponekad plasiraju. Lagana "At the End of the Day" još uvijek je obilježena čvrstom gitarom, a atmosfera više podsjeća na neki doom metal bend nego na klasične baladice.

Summa summarum: Blaze se vratio! Blaze je odličan! Slušajte Blazea! S
ponešto osrednjih stvari možda baš i nije dostigao svoje "Silicon Messiah" ili "Tenth Dimension" albume, ali s obzirom na sve što je prošao i prolazi - ima vremena da i njih nadmaši! Album možda treba 2-3 slušanja više od prosjeka (čak i za fanove) da se doživi u punom svjetlu, ali nemojte odustati jer ćete se zakinuti za jako dobru glazbu!

ocjena albuma [1-10]: 8

deda // 03/08/2008