Razvojni put sastava Elbow ovdje je došao do svojeg vrhunca. 11 bisera u nizu obogaćeno je gudačima, veličanstvenim baršunasto hrapavim vokalom Guy Garveya i velikim uspjehom na britanskoj listi najprodavanijih albuma gdje je došao do broja 5.

Već 18 godina dugačka karijera ovog kvarteta iz malenog gradića Bury (sjeverno predgrađe Manchestera, Engleska) došla je do svojeg tek 4. albuma. Kroz pažljivo kreiranu karijeru sastav si nije dozvolio nikakve bizarne ili nepotrebne eskapade poput mnoštva svojih manchesterskih rock kolega, već je krojio vlastito 'easy' opredjeljenje da o svemu valja nekoliko puta dobro razmisliti, pa tek onda djelovati. Ako bi se u neke krajnosti mogala svrstati njihova turneja po Kubi 2004. kada su bili prvi britanski izvođač koji je svirao izvan Havane, onda je to jedina njihova 'bizarnija' točka u karijeri koja je uz to dokumentirana i kraćim filmom režisera Ishrad Ashrafa. Ili, pak, kada su tisuće ljudi impresionirani njihovim nastupom skandirali i pjevali za vrijeme njihovog koncerta na Glastonbury festivalu 2002. 'još uvijek vjerujemo u ljubav, jebite se'. Svi albumi su im sjajno prošli na UK top listi albuma - debi "Asleep In The Back" 2001. došao je do no.14, "Cast Of Thousands" 2003. s velikim hitom "Fallen angel" do no.7, "Leaders Of The Free World" se smjestio na no.12, a ovaj četvrti rad "The Seldom Seen Kid" je odmah po izdavanju 22.IV 2008. dospio na no.5 što je njihov najveći uspjeh karijere. Uz to imali su čak 10 singlova koji su zauzimali pozicije na nemilosrdnom UK top-50 od čega su "Asleep in the back/ Coming second" (2002.), spomenuti "Fallen angel" i prvi singl s ovog albuma "Grounds for Divorce" svi redom zauzeli no.19.

Znani kao vrlo lagani post brit-pop band s elementima dream popa i sitnih primjesa umjerenog indie-rocka uz upečatljiv vokal frontmena i gitariste Guy Garveya između Peter Gabriela i Stinga, na novom radu su otišli korak dalje. Svoju peteročlanu i nepromjenjenu ekipu u kojoj su uz Garveya još braća Craig (klavijature, truba, prateći vokal) i Mark Potter (gitara, prateći glas), te Pete Turner (bas) i Richard Jupp (bubnjevi) za potrebe ovog albuma angažirali su orkestar od 3 gudača, 5 duhača, 2 prateća vokala i kantautora Richard Hawleya koji im je gostovao u Cohenovskoj noir baladi "The fix" kao vodeći vokal i gitarist. Već uvodna lagana komorna skladba "Starlings" uvodi u jedno novo poglavlje rada koje je ovdje sastavljeno od primjesa neo-folka obogaćenog gudačima i podebljanim duhačima poput fanfara, "The bones of you" je komad u flamenco ritmu, a Garvey vokalom neopisivo asocira na Stinga kao nikad do sada. Kratki dio kompozicije otpada na gitarsku frenetičnu solo dionicu, a iskorišten je i dio aranžmana legendarne "Summertime" George i Ire Gershwin iz opere "Porgy And Bess". "Mirrorball" je još jedna iz plejade njihovih standardnih laganica koja sadrži elemente postmoderne i komorne klasične glazbe u pop aranžmanu, te se ovaj patetično-elegični noir koncept albuma nakratko prekida singlom "Grounds for Divorce", jednom od najplesnijih kompozicija albuma. Ima zavodljiv početni slide blues riff, obredni gospel ritam, prateće moćne vokale i snažnu gitarsku potku (mogao bi im zavidjeti i sam Jimmy Page), te kada se prvi puta sluša može se pomisliti da je riječ o nekom novom izdanju Peter Gabriela jer je vokal Garveya promukao i hrapav poput majstora Pere s albuma "So". Skladba je posvećena njihovom prijatelju i glazbeniku Bryan Glancyu koji je iznenada preminuo 2006. Garveyev otac mu je prije toga dao nadimak 'Grounds for Divorce' (razlog za razvod), a i sam naziv albuma odnosi se na Glancya kao na 'rijetko viđenog momka'. Tekst je sofisticiran i individualan (kao i većina lirike na albumu) i iz njega se ne može saznati što se točno desilo nesretnom Glancyu (alkohol možda). Onda se album ponovno baca u noir atmosferu sa laganim, plesnijim šansonama "An audience with the Pope", "Weather to fly", "The loneliness of tower crane driver" gdje se izmjenjuju aranžmani za klavir, organ, gudače i prateće vokale uz neprimjetni doprinos samog banda. Tu su samo kao pratnja za defile ne raskošnih, ali vrlo prijatnih kompozitorskih poteza. Posve lagana, ali i mračna elegija "Some riot" je jedina kompozicija na albumu u kojoj svira samo band koristeći klavir, gitaru i klavijature. Kao drugi singl s pravom je odabrana pretposljednja kompozicija "One day like this" u umjerenom plesnom tempu obilato nafilana zvukovima gudača (klasična i fingerpicking svirka), minimalističkim aranžmanom i zborskim pjevanjem. Završetak je pripao skladbi "Friend of ours", laganoj i tužnoj elegiji posvećenoj Bryan Glancyu.

Ova dva singla "Grounds for Divorce" i "One day like this" u svojim EP verzijama sadrže svaki još po tri kompozicije koje nisu uvrštene na album što dovoljno govori o snazi autorske kreativnosti Guy Garveya koji je napisao sve skladbe. Kritičari su ih u posljednjih 5-6 godina često uspoređivali s The Velvet Underground, John Caleom, U2, Blur, R.E.M., te je dovoljno spomenuti da je "The Seldom Seen Kid" daleko bolje od svega što su R.E.M. napravili u zadnjih desetak godina.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/08/2008