Na svojem šestom studijskom albumu i trećem s isitm nazivom (ali različitom bojom naslovnice) Rivers Cuomo i ekipa nisu se makli puno dalje od kombinacije zvukoma s kojom su nas pridobili još 1994 na svojem prvom (plavom) albumu.

Vrijeme je pokazalo da je svaki album nazvan po bendu bio bolji od onog koji je slijedio, a nosio je neki drugi naslov, no osim što je tome tako, ovaj je album po još nečemu poseban. Naime, Rivers, navodno poznat kao egotripaš prve vrste ovajput je dozvolio ostatku benda da istakne kandidaturu za textopisca ili glazbopisca. Tako se nakon udarnog Cuomovog trojca Troublemaker, The Greatest Man That Ever Lived (Variations on a Shaker Hymn) (koja je Cuomova Bohemian Rhapsody i dosad najduža Weezerova pjesma u trajanju skoro 6 minuta) i Pork and Beans, koje ujedno čine i jedno od najboljih otvaranja albuma ikad, uskoro mogu čuti i malo drugačije teme.



Drugačije?! Da se svugdje nisu raspisali o tom "velikom" događaju, malotko bi uspio shvatiti i uloviti razliku u načinu interepretacije. Glazbeno te pjesme nimalo ne zaostaju za klasičnim Weezer zvukom, jedina razlika je u pjevačkoj interpretaciji pjesama "Thought I Knew" i "Automatic", koje su otpjevali autori Brian Bell (gitarist) i Pat Wilson (bubnjar), dok je "svoju" pjesmu "Cold Dark World", basist Scott Shriner prepustio Riversu da je otpjeva.

Na kraju još svakako treba spomenuti i Heart Songs, koja je direktni nastavak pjesme Island in the Sun sa "zelenog" albuma.
Iako su između bila dva regularna izdanja, trebalo je ipak punih sedam godina da poslušamo dostojnog nasljednika "zelenog" albuma i nadam se da će Weezer imati dosta boja na pameti u sljedećim svojim pokušajima.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 15/06/2008