Najnoviji hrvatsko-bosanski rock sastav na kojem se lome koplja zbog glazbeno-lirskog izraza. Rock, punk, new-wave i r'n'r na bosanski način.

Zagrebni život (ha-ha-ha, da nije 'Zagreb nije život'?) je svakako zanimljiv sofisticirani album...

Studeni Novembar je s radom počeo 2006. godine, te u njemu sviraju Asmir Gračanin (bas, prateći vokal), Bojan Bajić (gitara, prateći vokal), Dražen Žerić (klavijature, prateći vokal), Zvjezdan Kužnar (bubnjevi) i frontmen Igor M. Ivanović (gitara i glavni vokal). Žera je, zna se tko, a Igor Ivanović je glazbenik koji je donedavno bio gitarist zabočkog rock sastava Nezbit sa bubnjarem Zvjezdanom, dok je prije toga tokom osamdesetih bio članom sarajevskih sastava Kongres, Gino Banana i Crvena jabuka, a kao studijski glazbenik surađivao je i pisao za mnoge izvođače. Po njihovim riječima, oni su ovaj album radili iz čistog gušta i zadovoljstva jer su porodični ljudi kojima je rock band ispušni ventil od svakodnevnih poslovnih i obiteljskih obaveza. Stoga su album napravili za sebe i po vlastitom nahođenju, te za one koji isto ili slično misle, osjećaju ili se barem sjećaju rocka u svojoj prepoznatljivoj narodskoj ex-Yu varijanti.

Nekada davno, prije dvadesetak i više godina Vlatko Stefanovski je izjavio 'mogu si misliti kako će izgledati bandovi kojima će uzor biti Plavi orkestar'. Međutim, koliko god da se to kao mesijanska najava dokazalo u radovima mnogih izvođača (nije ih potrebno nabrajati), Studeni Novembar se vraćaju u period vrlo sličnog senzibiliteta s naglaskom na daleko žešći i rockerskiji pristup gdje popunjavaju veliku prazninu koja se zbog općepoznatih ratnih događaja razdvojila na dvije velike suprotnosti - uglavnom ljigavi mainstream i tvrdokorni underground. Glazbeno, album je vrlo šaren - od sintagmi gitarističkog hard-rocka i rock'n'rolla, preko new-wave obrazaca i naboja nu-metal riffova do pop melodija. Pjesme su tekstualno prožete satirom, ironijom i prikrivenim, blago sofisticiranim punkerskim cinizmom lidera Igora koji je jedno vrijeme proživio u Hrvatskom Zagorju, tako da je uz svoj tipični bosanski akcent spojio mnoštvo originalne kajkavštine čime je napravio jedan originalni koloplet dva posve razdvojena životna svjetonazora. S tog aspekta, Studeni Novembar su izrazito kreativan sastav pun pozitivne svježine i time odudaraju od bilo kakvih primisli na Plavi orkestar. Prije se može tvrditi da je Igor kompleksan autor na nivou Bregovića ili Let 3 samo s razlikom što je Igorov teritorij okrenut pretežito ka BiH i Hrvatskoj publici. Mnoštvo izraza koje koristi u završnom new-wave broju "Tuga je najbolja" poput 'jajca, sira, mesa, vina/ od kolinja tekovina... gajba piva, gajba vina, pajcek, pura - ma milina', zatim 'zagorski merak' ili 'ista pjesma tugu tješi i Krleži i Meši' su svakako najtipičniji prikaz Igorovog nadahnuća koliko svojom Bosnom, toliko i Zagorjem, a i Hrvatskom. Može se razglabati o njegovoj predvidljivoj tehnici baratanja rimama poput ptice-lice, sredine-visine, droge-noge, piva-kriva, došli-pošli... koje padaju otprve u uho kao poetski diskutabilan i istovremeno vrlo komercijalan epitet, no činjenica je su tekstovi bogati pravim i iskonskim vrednotama u kojima mnogi mogu pronaći jedan dio vlastitog života. Odlične su životne ekspresije poput citata 'ovo dno je u stvari to što cijeli život želimo' (u uvodnom vrlo modernom dance-rocku "Taubek"), satirične 'mi papci se moramo držat jedni uz druge' (ironična umjereno plesna "Čuvajmo si običaje" s pratećim vokalom Igorove kčeri Andreje), odvaljenog bijega u liječenje nezadovoljstva 'ja sam skonto da od devet rana dvije liječi hrana, a sedam kafana' (vrlo brzi punk-rock/new wave "Svadba") ili emotivne melodrame 'ležim pod tobom ko mokra ponjava' (umjerena "Guza muza"). Igor se u nekoliko kompozicija bacio i na ulogu govornika prošle ex-Yu generacije (emotivna "Ovdje je tvoj dom" i vrlo dobra rock-pop skladba "Nismo mi baš ništa krivi"), a album skriva nekoliko sofisticiranih zagonetki (poput čudnovatog teksta u dance-rock skladbi "Leptir") i odriješiti punk-rock naboj ("Gužva"). Ipak, najuočljivije su dvije skladbe - "Lomača" u kombinaciji nu-metal/pop riffova i folka potkrijepljenog guslama sa satiričnim tekstom 'moj je problem što sam ja manjina, al što nas je manje veća sam većina' i elegična balada "Pošla je na vodu preko pruge... (moja lijepa susjeda)" koja je namjenjena publici Crvene jabuke.
Na album je svoje prste umješao i Nikša Bratoš, a i Dino Šaran je tu nešto radio mada na omotu nije navedeno što to točno, tako da se može zaključiti i bez obzira na njih kako ovaj debi album Studeni Novembar ima vrlo dobar format, aranžmane i sve predispozicije za komercijalni efekt.

Sve kompozicije su prihvatljivog radiofoničnog tijeka (3-4 minute) i samo je na publici da ih prepozna kao neko novo Dugme ka odmaku prema ironiji Let 3. Ako se to ne dogodi s ovim albumom, on će kako god ostati kao vrlo dobar sarkastično-kritički prikaz vremena u kome je stvoren.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/04/2008