Ghislain Poirier dolazi iz Montreala (Kanada), te koristi originalnu instrumentalnu glazbu za svoje DJ mikseve koje aranžira u vlastite kompozicije. Počevši koncem 20. stoljeća kao klupski DJ, svoj prvi album "Il n'y a pas de sud" objavljuje 2001., te od tada uvelike radi sa samplovima različite glazbe poput Editors, Clipse, Kid Sister, Pierre Lapointe, Champion, Les Georges Leningrad, Lady Sovereign... Neke od navedenih autora je i remiksirao, a napravio je i nekoliko kolaboracijskih radova sa Nik Myo, TTC, Lotek HiFi i Beans. Također povremeno uz vlastiti vokal koristi i gostujuće MC-ijeve, a najčešće je ugostio Omnikrom, Face-T i Sebu. Objavio je šest solo albuma, dva EP-ija "Rebondir" (2006) i "La Ronde" (2007), te šest singlova od kojih je posljednji "Blazin' feat.Face-T" skinut s albuma "No Ground Under". Najhvaljeniji album je prethodni "Breakupdown" iz 2005. zbog kreativne estetike koju je Ghislain prikazao na njemu.

Ovaj šesti po redu album mu je prvi koji je objavio za Ninja Tune Records, a prije toga je objavljivao za Chocolate Industries, Rebondir, Shockout, Musique Large, Int_versions i 12k Records. Interesantno je da album ima tri verzije - američku, britansku i varijantu za download, a svaka od njih se razlikuje u nekoliko produkcijskih štosova, izostavljanju nekih glazbenih dionica, različitih bonus kompozicija i različitih vokala koji su izmješani iz pjesme u pjesmu. Uvodni MTV hit singl "Blazin' feat.Face-T" imali ste prilike slušati i na našim radio valovima i medijima, a odlikuje ga dancehall ritmika a'la Reel To Reel (sjećate se hita "I like to move it"?), iritantan brzi ragga vokal gostujućeg Face-T-ija, elektronski efekti i lakopamtljiv refren koji zove na plesni podij. Otprilike u sličnom stilu je i skladba "Go ballistic feat.Ardominal" koja se odnosi na socio-politički svjetonazor crne populacije u Americi. Na albumu se nalaze i tri kompozicije na francuskom jeziku ("Jusqu'en haut feat.Omnikrom", "Ladies & gentleman feat.Ambitieux & DJ Netik" i "Mangnen l'boule feat.Nik Myo") koje su uglavnom hip-hop/dancehall strukture u oldtime maniru sa sitnim pomacima ka suvremenijem zvuku zbog pomanjkanja klasičnog gramofonskog scratcha koji je zamijenjen elektronskim samplovima. U "No more blood/ Diaspora feat.Zulu" (zavisno koju varijantu albuma slušate) se dotiče bazičnog contemporary r'n'b-a s elementima roots dubova, reggaea i tradicionalne afro-američke svijesti prema legendarnom povratku u Afriku gdje između ostalog spominje Somaliju, Sudan, Nigeriju, ali i razasutu crnu braću od Engleske, Libanona, preko Irana do Indonezije. Istu skladbu remiksirao je Sixtoo (nedavno smo recenzirali album "Jackals And Vipers In Envy Of Man"), te je objavljena kao 7'' singl u kojem vodeći vokal pripada Face-T-iju, a singl je potpisan kao Sixtoov autorski rad. Zanimljiv tekst se nalazi u "City walking feat.Abdominal" gdje se govori o izgubljenom ljudskom dostojanstvu u velikoj metropoli. Kanadski kritičari pretpostavljaju da je riječ o Torontu. Nekoliko instrumentala kojima razbija vokalne dionice donose Ghislainov kreativni estetski manir u kojem blago zalazi u psihodelične vode ("Hit & red"), world-music arabeske (odlična "Exils feat.Abdelhak Rahal" i kratka "One hand can't clap") i blago eksperimentalni electro-pop koji posve odudara od hip-hop i dancehall atmosfere ("It's a war war").

Zanimljiv album pun sitnih politoloških razmatranja svjetonazora okoline i društva kojeg hip-hop stručnjaci svrstavaju rame uz rame veličina poput MF Doom i Redmana. Kod njih je album redom dobio visoke ocijene, a neki koji su radili interview s njime tvrde da je sva njegova ritmika proizašla iz elemenata karipske tradicionalne glazbe. Hm?

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/04/2008