Ime sastava ne govori mnogo? Antony Hegarty...? Pa, naravno, to je čuveni vokal iz banda Antony And The Johnsons.

Volim ovog čovjeka i poštivam njegovo homoseksualnno opredjenje, on je car današnje gay scene. Uz pjesme s ovog albuma nastati će mnoge generacije. Vokal Antonya je savršen, a njegove pjesme su pune emotivne suštine kojoj teži podjednako i žena i muškarac...U '70-tim je bio David Bowie, u '80-tim Marc Almond, a u 21. stoljeću je Antony Hegarty.

Hvaljeni Antony Hegarty ili kako ga je Bjork nazvala 'crnkinja zarobljena u tijelu muškarca' ima novi projekt kojeg je pokrenuo njujorški DJ Andy Butler. Osim Antonya i Butlera u sastavu su Nomi i Kim Ann Foxman, te su u nepunih dvije godine sa samo tri snimke na myspace profilu dogurali do 400 tisuća posjeta. Ovo im je debi album koji je objavljen 10.III 2008.

Centralna figura sastava, gay pjevač Antony Hegarty rođen je 1971. u Sussexu (Engleska), koncem '70-tih je nakratko s roditeljima živio u Amsterdamu, 1981. se sele u Kaliforniju, a od 1990. Antony živi na Manhattanu (New York). Još u svojim tinejdžerskim danima Antony se zarazio electro-popom i osebujnim vokalima Marc Almonda (ex-Soft Cell), Alison Moyet (ex-Yazoo), Jimmy Somervilleom (ex-Bronski Beat i Communards) i Boy Georgeom (ex-Culture Club). Svoje prve radove 1998. objavljuje u sastavu Antony And The Johnsons zahvaljujući demo snimcima koje je čuo David Tibet iz britanskog eksperimentalnog sastava Current 93. 2001. objavljuju znameniti EP "I fell in love with a dead boy" koji je sadržavao obrade David Lyncha, Angelo Badalamentija i Current 93, a 2005. za album "I Am A Bird Now" sastav dobiva prestižnu nagradu Mercury Prize, te ga časopis Mojo proglašava albumom godine. Osim toga, Antony je surađivao sa Lou Reedom kao prateći vokal na njegovom albumu "The Raven" (2003.), zatim sa Bryan Ferryem, Rufus Wainwrightom, Current 93, Joan As Police Woman, Bernard Buttlerom, Bjork (na albumu "Volta"), te se u nekoliko navrata pojavljivao i u filmskoj industriji u dokumentarcu o Leonard Cohenu "I'm Your Man" gdje je izveo obradu "If it be your will", te u eksperimentalnom filmskom projektu "Turning" čudaka Charles Atlasa koji je napravio video portret najpoznatijih njujorških zagonetnih žena.

Album "Hercules And Love Affair" je prije svega disco album koji svoje korijene nalazi u sceni ecstasy electro-popa kojeg su iz Amerike u Britaniju donijeli Soft Cell nakon ogromnog utjecaja kojeg su na njih izvršili frenetični nastupi legendarnog dvojca Suicide. Naravno, ovdje su prisutni i utjecaji cijele plejade disco i elektronskih synth-pop izvođača bez obzira na seksualnu opredjeljenost (od Human League, Soft Cell, Yazoo, Eurythmics, Bronski Beat, Pet Shop Boys, Scissor Sisters, preko novih romantičara Visage, ABC i Fashion, do transžanrovski utjecajnih izvođača New Order, Depeche Mode i Moby). Kao pilot singl prvo je u kasno ljeto 2007. objavljen singl "Classique #2/ Roar" koji se ne nalazi na albumu, a kao prethodnica samom albumu 3.III 2008. izlazi i prvi singl skinut s albuma, odlična funky-disco skladba "Blind" koja je u prvom tjednu došla do mršavog UK no.40. Ritam, glazba i produkcija nalikuju kao da ju je radio Giorgio Moroder, a osim elektronskog plesnog house ritma i basa koji plete obogaćena je zavodljivim samplovima trubača, gitarskim new-romantics prebiranjima po žicama i synth harmonijama. No, kao i u većini skladbi na albumu najjačiji je sugestivan vokal Antony Hegartya i emotivni tekstovi koji su kao i kod gotovo svih gay opredjeljenih izvođača često dvosimisleni.



Album otvara "Time will", osebujan plesni elektronski blues s laganim psihodeličnim laid-back prizvukom koji je izostao s jedina dva objavljena rada Yazoo kada je Alison Moyet svim svojim srcem htjela pjevati blues. "Hercule's theme" je rasplesani prizvuk laganog high energy disca iz prve polovice '80-tih s finim harmonijama sampliranih duhača i gudača, a ima tu i zvuka Bee Gees iz čuvene "Stay alive" groznice subotnje večeri. Zvuk ranog house ritma kasnih '80-tih donosi "You belong" s utjecajima Inner City i specifičnom Stock-Aitken-Waterman produkcijom koja je bila izbacila sijaset instant dance imena (Jason Donovan, Mandy, Rick Astley...) od kojih je jedino ostala na sceni Kylie Minoque. I upravo naredna skladba "Athene" po vokalu Kim Ann Foxman djeluje kao da ju pjeva upravo džepna pop-dance diva. Ostatak plesnog disco-dance albuma čine skladbe "This is my love", "Raise me up" (sa samplom psycho gitare iz "Golden brown" The Stranglers) i završna "True false, fake real" sa isprepletenim vokalima Nomi, Kim Ann i Antonya. Lagani dio albuma otpada na skladbe "Iris" (vokal Kim Ann) koja je negdje u razmeđi Human League albuma "Hysteria" i "Crash" iz sredine '80-tih i gotovo eksperimentalna "Easy" s vokalom Antonya koja u sjećanje priziva Kraftwerk psihodeliju iz kompozicije "The hall of mirrors" (ili u njemačkom originalu "Spiegelsaal") s albuma "Trans Europe Express".
Unatoč obilatom retru koji je prisutan od a do ž, album ima nepatvoreno romantičan i iskren emotivan šarm kome ljubitelji disca i housea (a i ne samo oni) ne mogu odoljeti.

Diskoteke i plesni podiji, veselite se. Ovo je album za pravi provod subotom uveče i jedan od momentalno najboljih u ovom plesnom žanru. Kandidat za best dance album 2008.
Zavukao mi se pod kožu ovaj album i vokal Antony Hegartya, sjajan je...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/03/2008

PS: zašto ih ne pozvati na ovogodišnji VipInMusic Festival?

(ne smijem veću ocijenu jer smo već previše 10-ki dali za ovu godinu)