Povodom dolaska ove štajerske garage-rock/punk grupe u Močvaru, 12.I 2008. kada će nastupiti zajedno sa zagrebačkim Hitchcock i The Dogz iz Novog Sada predstavljamo vam njihov debi album.

Korijeni ovog sastava počivaju u ostavštini bivšeg mariborskog banda Opus Hey koji se rasturio 1997., nakon čega su basist Sissy Pop(e) (pravim imenom Silvio Zemljič) iz Maribora i gitarist Otto Corporal Cut-Butt (Aleš Otorepec) iz Rogaške Slatine započeli novo poglavlje pod imenom Muškat Hamburg. Razlog ovog imena je potpuno jednostavan - brdoviti podravski kraj Slovenije obiluje rodnim vinogradima i vinskim klijetima u kojima se uzgaja osobita sorta mirišljavog grožđa muškat hamburga od kojeg se pravi izuzetno stolno i istoimeno desertno delikatesno vino za koje su članovi sastava ne samo zavičajno, već i enološki vezani. U početku djelovanja, sastav su činili još Tine Papič i stanoviti Tomo, Simon i Alen, te u tom periodu zvuče kao miks-band rock'n'rolla, garaže i metala, no ubrzo se ustanovilo da ekipa na koncertima ne može istovremeno djelovati na dva kolosjeka (garaža i metal), te se uz obilate personalne promijene nakon cijelog niza koncerata 2003. godine stabilizira konstantna postava. Nju uz Sissy Pop(e)-a i Otta čine Bizga Panzer - Trate (bubnjevi, pravo ime Andrej Berglez), Kuki Cold Eye - Trate (gitara, Primož Kuzmič) i pjevač Madam Fucker (Matej Utroša) iz Gornje Radgone. U međuvremenu od osnutka 1997. do 2003. sastav je imao i nekoliko manjih frakcija poput izleta u Malo Bo (hardcore) i revival Opus Hey (punk), te je snimljen i zasebni projekt pod nazivom "Rokerji pojejo pesnike" uz goste Mišu Gamsa, Jožeka Štucina i Gorana Koražije koji je potpisan imenom Muškat Hamburg. 2004. sudjeluju u projektu Radio Študenta "Klubski maraton 2004.", te objavljuju svoj prvi demo materijal "Minuta do pet do pol treh" u trajanju od 32 minute sa 9 autorskih skladbi koje sadrže i već ranije realizirane snimke. Bio je to odličan demo rad pun iskonskog garažnog rock/punk/blues zvuka uz prilično različitu produkciju. Uz snimke 17.VII 2004. sa Radio Študenta za "Klubski maraton 2004." (pjesme "Punči nocoj" i "Kongo"), te projekta "Rokerji pojejo pesnike" iz 2003/4 (naslovi "Treba je" i "Živa noč"), na njemu se nalaze četiri vrlo loše lo-fi snimke iz kućne radinosti prostora skupine Dr.Zero na Sladkem Vrhu (20 km od Maribora na samoj granici Slovenije i Austrije) koje su snimljene 9.V 2004. (kompozicije "300 miles", "Ona", "It's alright" i "Delaj & papaj"). Unatoč nesrazmjernoj kvaliteti snimaka bilo je vidljivo da se radi o izuzetnom potencijalu rock sastava koji ima velike afinitete krenuti stopama Partibrejkersa, ranih Majki, Kojota, Goblina... (koje sami navode kao iskonske uzore). Negdje netom nakon ovog dema nastupili su, čini mi se u zimu 2004. (ili 2005., ne mogu se točno sjetiti) u zagrebačkom Spunku gdje sam ih osobno prvi puta gledao i slušao (a usput se upoznao i nacugao s njima), te im obećao promociju na našim web-stranicama, ali do toga nije došlo jer su me mučile daleko teže brige zvane danas propali multimedijalni klub Ozon iz Siska gdje sam ih namjeravao pozvati da održe koncert. Sjećam se da je njihov nastup u Spunku bio sjajan premda je bilo prisutno 50-60 ljudi, te da je pjevač Matej na pozornicu izašao s perikom-mikrofonkom i crnim naočalama, a kako smo prije koncerta popili 4-5-6-7 piva gotovo da ga uopće nisam mogao prepoznati. Već na prvoj stvari je izašao s pozornice direktno za moj stol i umalo da nas rock adrenalin nije potegnuo na perverzije... Nakon uzbudljivog koncerta svi skupa smo još dugo u noć cugali i razgovarali o Podravini (njihovoj slovenskoj i mojoj hrvatskoj), kontali koliko zajedničkih riječi ima slovenski jezik i kajkavsko hrvatsko nariječje i uživali u vrlo dobroj glazbi koju je puštao DJ smješten na šanku...

No, evo, prvi album je konačno snimljen i šteta je što ga nisam dobio prije jer bih ga svakako uvrstio u izbor najboljih albuma iz regije za 2007. godinu. (a možemo ga uvrstiti i u best of 2008). Kao prvo, gotovo sve skladbe su na slovenskom jeziku što treba cijeniti u vrijeme globalizacije društva s početka 21. stoljeća kada se mnogi retro izvođači (pogotovo rock, punk i metal) pokušavaju izražavati na engleskom jeziku s kojim u principu ne naprave gotovo ništa (čast izuzecima). Slovenski jezik (a i makedonski) je uvijek predstavljao masnu boljku svim izvođačima bivše ex-Yu (pogotovo Pankrtima, Lačnom Franzu i Mizaru) tako da nisu ostvarili visoke tiraže koje su mogli imati da su kojim slučajem koristili hrvatsko-srpski. Uspjeli bi poput Azre, EKV, Bajage ili Dugmeta koji su koristili opći i jedinstveni jezik kojeg razumije 22 i nešto miliona ljudi. Kako god, ovi vrsni Slovenci to nisu napravili. Osim što su na album stavili samo dvije pjesme na engleskom ("300 miles" i "Denim demon") kao što je to bio običaj na njihovim koncertima ili demu "Minuta do pet do pol treh" gdje su također samo dvije skladbe na engleskom. Svjesni da rock scena u Sloveniji stremi ka ortodoksnim hibridima MTV-Adrie, Muškat Hamburg su potegnuli najbolji mogući i najočekivaniji potez i sve ostale skladbe otpjevali na slovenskom i odsvirali ga na najbolji mogući r'n'r način. Album ima 14 brojeva u kojima bijesni, razara i opčinjava zrenje vina poput bačve koja će nakon vrenja mošta razoriti vinsku klet. Mada je album podosta neuravnoteženo snimljen i produciran (studio Kif-Kif i Metro, produkcija, mix & master Aleš Dvorak i Janez Križaj), ovdje ima pregršt sjajnih kompozicija koje su tko zna kakvim metodama nerazmjerno i neujednačeno (a možda i na brzinu) miksane i mastrerirane tako da ponegdje manjka specifičan sloj britkosti i jačine koju Muškati imaju na sceni.

Prva skladba "Manijak" je odlični punk-rock u kojoj Matej pjeva "oblačim se kao neki manijak, od socialne teško živim, včasih pojem tableto šele potem lahko zaspim/ nocoj noben me ne bo jebal... z motorko bom okoli šou, do taprve oštarije in zažagal šank na pol". Mama mia! Već ovo je vjeran dokaz koji dovoljno govori o životu (ne)prosječnog Slovenca koji svoje mjesto nije našao u sklopu nove moderne dežele. (odnosno, sve je otišlo zna se kuda...). Druga stvar "Punči nocoj" je punokrvni r'n'r koji govori o pravoj mačoidnoj rock stvari svjetonazora u koju je uključena i prevara partnera, a što je interesantno, stvar se pretapa u narednu, odličnu "Odpri oči" koja pobija značaj ljubavi i odvodi je u čistu prevaru, odnosno, osvetu za kurvanje. "Delaj in papaj" je otprilike snažan komad poput Rollinsovog "Do it", te je lagani upliv Muškat Hamburga u straight-edge Fugazija s tekstom "delaj in papjaj, več in papaj manj, ljubi se in popivaj/ bolj se jebi, pij ga manj/ sploh ga, ne srat, človek mora met Slovenijo rad..." gdje Muškati daju do znanja da su itekako vezani uz svoju državu u kojoj ih još nitko ne doživljava zdravo za gotovo. (bez brige, doći će vrijeme za vas). Naredna stvar "Nekega lepega dne" je još jedna vrlo sofisticirana straight-edge stvar koja balansira između sirotinje i nadri-noblesa s tekstom "gledali smo v lonce, mati že zopet kuhajo žgance, sosede so enkrat od doma spodili, so večkrat črno telico ubili/ žderemo samo žganjke in krompir, če bomo poslošali strica, na mizi bo enkrat še mastna prasica". Najlagnija stvar na albumu je "Banda prihaja domov" gdje u skoro plesnom dance-rocku Muškati govore kako se vraćaju 'praznih rok i tvoj sin prihaja domov'. Stvar je mogući radio favorit. Kompozicija "Kongo" je sjajna, u rangu najbijesnijeg El.Orgazma s legendarnog prvog albuma, čak bolja od "Konobara" i "Nebo". Sjajan punk-rock nabijen emocijama koje život znače. U rangu najopakijih Partibrejkersa s tekstom 'ja ne morem tak živet, ne morem tak umret'. U početku skladbe "Pjes" na trenutak izgleda kao da je na vokalu Mirko iz Cinkuša (poput uvoda "Babilonska"), ali cijela stvar se okreće u rock'n'roll obradi The Stooges "I wanna be your dog". Već spomenuta "300 miles" je vrlo brzi križanac punka i r'n'r-a, te je sjajan uvod u frenetičnu završnicu albuma koju čine naslovi "Rupurut", "Ona", "Denim demon" (obrada Turbonegro) i posljednji, najkraći broj "Nicht hin" u trajanju od svega minutu i pol čime završava ovo 40-to minutno bombardiranje sa snažnim i melodičnim riffovima.
Interesantno, cd je štampan samo u šesto šest in šesdeset komada. Moj primjerak je številka 34.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/01/2008