Debi album stanovitog Matt Rosina (a.k.a. M.Kolophonium) koji se potpisuje kao Godheadscope je kantautorsko djelo u kome je spojio ambijentalnu, komornu glazbu i noise.

O njemu se s njegove web stranice ne može puno saznati osim da je radio s poljskim sastavom Dead Raven Choir (nedavno smo recenzirali solo album Wolfmanglera - "Cooking With Wolves", člana ovog banda), te da je radio sa Cindervoice i da je objavio split album s italijanskim dark-akustičarima Stroszek.

"A City Out Of Sight" je tipičan ambijentalni drone (lijeni i dosadni) album koji podjednako balansira na sceni elektronike, ambijentalne i eksperimentalne glazbe, post-rocka, noisea, a i metala, te stoga ne treba čuditi što su recenzije albuma objavili gotovo svi mediji koji se bave rubnim područjima spomenutih scena. Album traje 45 minuta i ima samo četiri kompozicije koje variraju od 10 do 14 minuta, te su oslobođene osnovnog ritmičkog rock instrumenta - bubnjeva. Prva skladba "Room of light" je najopakija u zvučnom pogledu. Sastavljena je od distorziranog elektronskog zvuka koji simulira elektronski minimalistički industrial, synth i limenu sekciju (hm?) u kojoj se pojavljuju zvukovi slični rogu, te u njoj Matt pjeva, no što je to točno ostaje velika enigma jer su mu vokali prigušeni debelim slojem prozirne, ali ipak dovoljno teške i mračne distorzije s kompozitorskim aranžmanom kako bi na primjer mega poznati finski skladatelj Arvo Part uglazbio ambijentalni zvuk nekog mračno tromog metal sastava. Ima ponešto i od albuma "Prayer" Mikhail Alperina, Arkady Shilklopera & Sergey Starosina koji je objavljen 1994. s Tuva Folk Ensemble i Ruskim Folk Ansamblom. "Joy & grime" je vrlo lijepa drone kompozicija gdje se prikazuju različiti minimalistički tretmani (klavir, akustična i električna gitara, razliveni i nejasan vokal, zvona) u svrhu spoja komorne glazbe i gitarske post-rock noise/metal sintagme kako bi se dobila jasna slika čitavog albuma koji se kreće kao tromi i sasvim usporeni vlak koji ide, ide i nikako da se zaustavi. Instrumental "Dusk on glass" je 'najkraća' skladba i traje samo 9 i pol minuta, te je posve mirna i lagana ambijentalka odsvirana samo na synthu koji uzastopce ponavlja dva jedna te ista akorda, te sadrži pozadinske sintetičke komorne zvukove koji mogu biti svašta. Tek na 2-3 mjesta ova duboko hipnotička ambijentalna instrumentalka donosi još dva nova synth akorda. Posljednji komad "The weight of paper" je najduži i u njemu Matt ponovno vokalizira, no što točno pjeva teško je reći. Vokalne efekte je stereofonično rasporedio na lijevi i desni kanal uz povremene miks-prijelaze s lijevog kanala na desni (nakon polovine skladbe čuju se i ženski back-vokali), a glazba je najkompleksnija i sastavljena je od sampliranih loopova tihe škripe (možda gramafonske ploče) koji daju ritam, zatim klavirske melodije, distorzirane gitare, te bas linije, akustične gitare i violončela koji su slijedom minimalističke nadogradnje spleteni u dugačak tijek od punih 14 minuta po principu vrlo dobro znanih The Necks s albuma "Sex" i "Hanging Garden".

Album u kome se dakle spajaju mnogi zvukovi i mnoge minimalističke sfere od ranih ambijentalnih minimalista Brian Enoa i Konrad Planka, preko Boyd Ricea do Sylvianovog solo rada i Nine Horses, kao i sintagme sastava poput Jesu, Lycia ili Dead Raven Choir, spomenutih The Necks, ali i gothic imena kao što su bili Bauhaus i Dead Can Dance u svojim najlaganijim i najmračnijim temama.

Naslovi: 1.Room of light, 2.Joy & grime, 3.Dusk on glass, 4.The weight of paper

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/12/2007