Posebna, takoreći izolirana glazba, svojevrsna avangarda koja nema previše veze s rock-zvukom došla je i do naše vrlo čitane web stranice... Predstavljamo vam odličan avangardni album koji je s pravom dosegao vrh Tuxedomoon i otišao mnogo dalje. Stoga, ne očeujte uobičajene dark-rock/pop kompozicije. Ovo je novo iznenađenje koje tek predstoji analizirati.

Timeless Pulse Quintet je nastao 1991., no od 2005. rade u postavi Thomas Buckner (vokali), Pauline Oliveros (harmonika), George Marsh (udaraljke), Jennifer Wilsey (udaraljke) i David Wessel (elektronika). Ovo im je prvi zajednički rad i album.

Nakon što se uslovno rečeno pjevač Thomas Buckner preselio u New York 1983. i počeo eksperimentirati sa novim vokalnim tehnikama postao je jednim od glavnih operatora vokalnog zvuka kod Robert Ashleyevih opera i Roscoe Mitchell-ovim komadima. Mnogo djela u kojima je ovaj avangardni pjevač sudjelovao nisu njegova prava autorska djela, mada je u njima sudjelovao. Navedimo "Full Spectrum Voice" (1991. Lovely Records) s učešćem Jon Gibsona, Nils Vigelanda, Peter Gene, Annea Lockwooda i samih Roscoe Mitchella i Roberta Ashleya, zatim "Sign Of Times" (1994, Lovely Records), "Inner Journey" (1998, Lovely Records) sa Wiliam Duckworthom, Somei Satohom i Jacques Bekaertom (tu su bili i David Wessel i William Duckforth). Na albumu "Pilgrimage" (1995, Lovely Music Records) i "First Meeting" (1996, Knitting Factory Works) radio je sa Borah Bergmanom i samim Michellom. Osim toga ima nekoliko vrlo znamenitih radova u okviru avangardne glazbe sa Mitchellom na saxu, udaraljkama i flauti (album "8 O'clock", 2000., Mutable), s Gerald Oshitom na "Space" (2001, Mutable), s Diamandom Galas na "Jump The Circle Jump The Line" (2001, Mutablemusic), na "Alone Together Apart" (2002, Mutablemusic) ima suradnju sa čelistom David Darlingom i Borah Bergmanom na pianu na albumu "Context" (2005, Mutable), dok je posljednji Bucknerov kolaboracijski rad bio album "Totem" (2006, Mutable) gdje su se francuski flautist Jerome Bourdellon i on sam posvetili kiparstvu Alain Kirili-ja u nekoliko dadaistički kakofoničnih melodija.

Prvi i nadajmo se ne i posljednji album Timeless Pulse Quinteta slijedi avangardne smjernice ovog izuzetnog vokalnog improvizatora. Na elektronsku šumovitu potku David Wessela koja se kreće od tiših prema bučnijim šumovima (to su odavno radili Steve Raich i Philip Glass, a i Kraftwerk, Sonic Youth, o Stockhausenu i Cageu da ne govorimo), dodaju se improvizirane 'uslovno rečene' melodije odsvirane na harmonici i vokalne improvizacije samog Thomas Bucknera koji je osebujan avangardist našeg vremena. Nije rocker, ali nekakvog rockerskog pristupa u sebi ima, poput David Thomasa iz Pere Ubu. Prva kompozicija "21" traje punih 21 minutu i daleko je bolja od mnoštva tzv. 'avangardnih' kompozicija koje su avangardni popularni kompozitori napravili u posljednje vrijeme (a bilo bi lijepo da mi Pedja to ponovno snimi, jer je album veoma neslušljivo snimljen). Kompozicija je veoma modernih shvaćanja, umjetnički dotjerana i čak u posljednjem dijelu sam Thomas Buckner zvuči kao operni pjevač. Druga skladba "Healing piece" u trajanju od svega 10 minuta uz zvukove harmonike, pozadinskih efekata i klavijatura donosi mirni/nemirni eksperimentalno/avangardni zvuk najbolje moguće elektronike, doom-metala (poput eksperimenata Wolfmanglera) i akustično-električnog zvuka istovremeno. Sjajno! I nevjerojatno! "Just play" će vas potpuno uvesti u fantastični svijet improvizacija i elektronike koji nemaju veze sa jazzom i elektronikom, ali nisu niti daleko od toga. Vokal Thomas Bucknera je između Mirka iz Cinkuša i Tehaca (u ovim opsezima), a u svjetskim razmjerima poput (opet spominjemo) David Thomasa. Kompozicija donosi zvuk harmonike, lucidnog Bucknerovog vokala koji na svoj određeni način svršava i postavlja temeljne odrednice za budućnost. Glazba je sjajna, posebna i nemjerljiva u okvirima šture rock-pop scene. Traje 23 minute i potpuna je avangarda svim mogućim trendovima. Nevjerojatno, odlično. "Light" je nešto kraća kompozicija (traje samo 10 minuta), puna je ekperimenata koji variraju od vokalnih neurotično-raspoloženih Bucknerovih glasova do sjajnih elektroničkih zvukova melodija u kojima autori ovog djela daju izgleda sve od sebe. Prodor u 'drugi svijet', onaj gdje ovozemaljski prestaje, a počinje onaj drugi. Pred sam kraj komkpozicije harmonika kaže da je to... (po njima izgleda veliko pitanje). Zadnja stvar "Shapes" gdje na nevjerojatan način spajaju sve konotacije popularne glazbe u svojevrstan kolaž avangarde,moderne klasike, elektronike i na koncu doom-metala.

Čitav album nije za emitiranje na komercijalnim radio stanicama, ali je fenomenalan umjetnički materijal.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/12/2007