Genijalno!!! Avangarda noise-elektronskog hardcore zvuka podarila je svijetu novi predložak za usvajanje svoje bizarne umjetnosti. Čudnovati album za sjećanje i psihološko razmatranje. Ako još niste na čisto što je to r'n'r (i sve oko njega), ovaj album nemojte niti pokušavati slušati. Ako jeste, pripremite se na krajnji domet svega što ste do sada poznavali. Sukobiti će te se sa mnogim opozicijskim stavovima, a to je upravo r'n'r.

Kada se susretnete s albumom koji ima ovakav naslov, te nemoguće nazive kompozicija, uistinu ne znate što trebate očekivati. (posebnu pažnju obratite na nazive skladbi!).

Necroanal su najnemogućija buka u digitalnoj varijanti i o njima nisam apsolutno ništa smisleno mogao shvatiti niti nakon 10-15 preslušavanja (nešto me neprekidno tjeralo da ga slušam i slušam). Album sadrži 22 kompozicije (bolje rečeno 22 naslovljene buke) koje se kreću u vrlo kratkom h/c maniru od jedne do tri minute. Međutim, neki smisao u njihovoj nemogućoj glazbi postoji, a on se svodi na repetativnu elektronsku/ techno/ experimental noise fragmentaciju hardcore manira gdje ne postoji trenutak plesa i uobičajeno primjerenih h/c emocija. Doslovce, to su kompjuterski lomovi frekvencija prepuni grind-core elemenata i utjecaja najopakijeg industrial-gabbera sa tek na momente melodijskim sintagmama koje traju po nekoliko sekundi. Nekada nemogući The Stooges sa "L.A.blues" (album "Fun House", 1970.) ili Melt Banana, Atari Teenage Riot, Alec Empire i gotovo svi živući (i mrtvi) industrial, gabber i grind-core predstavnici su prava nevina pop glazba spram ovoga. Necroanal nisu svojevrsni 'luđaci', ali čudaci jesu. Nešto zaista nemoguće i vrlo teško za slušanje, ali u svakom slučaju originalna glazba koja se preporuča konzumirati samo ako uistinu volite eksperimentalnu glazbu, punk, metal, hardcore, noise, techno i elektroniku istovremeno.

Album nema niti jedan tekst, traje samo 33 minute, te je obilje elektronsko- eksperimentalne hardcore buke u kojoj postoje uslovno rečeno svi zvukovi 'uobičajenog' rock-banda (bubnjevi, bas, klavijature, gitara, vokal) uz vrlo malo efekata, tako da se ovaj album može slobodno smatrati avangardom novog zvuka. Samo veliko je pitanje kuda će se s ovakvom glazbom doći u komercijalnom pogledu... Ne želim biti preoštar, ali ako će ovako izgledati popularna glazba za 50 godina, onda bih svakako to želio doživjeti i čuti tamo negdje 2050/60. godine prije nego što umrem. Također ne tvrdim da je ovo budućnost, no siguran sam da će se ovaj za sada nemogući stil razviti u brojno kompjutersko tehnološko sljedbeništvo koje će raditi još opakije zvučne radove. Ovo je vrhunac noise scene, kako elektronske, tako i rock, svejedno je.

Odnosno, dok se drugi zajebavaju sa retro ostavštinama, Necroanal rade nešto posve drugačije, trenutno neprofitabilno, ali za 10-20-30 godina, tko zna na kojem niviou... i Kraftwerk su krenuli s nemogućom glazbom, kaj ne? Ali danas ima jako malo onih koji se sjećaju stvarne rock-avangarde s konca '60-tih. A da li će biti onih koji će se sjećati ovog albuma Necroanal? I da će ga istinski slušati i usvojiti, to vjerujem. Jer ovo je, sad već 2007. fantastično! Možda i preuranjeno, ali je opako dobro napravljeno. Neki pionir mora postojati. To su Necroanal. Opako kreativno! Nevjerojatno!!! Previše dobro za 2007. godinu., čak bi rekao i preuranjena ejakulacija... Sa bombama koje ispoljavaju mnogi naslovi ovog albuma, ovo je definitivno jedno od najkreativnijih ostvarenja 2007. godine.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 07/12/2007