Jazz, pop, funk, r'n'b, klasična, eksperimentalna, ambijentalna, elektronska, techno glazba spojena u fantastičan zvučni doživljaj kojeg izvodi mnogoljudni orkestar sastavljen od članova raznih poznatih i manje poznatih ansambla.

Ideja oko nastajanja jednog orkestra koji će povezati mnoštvo naoko stilski nespojivih žanrova i vrsta glazbe u jedno nehibridno zvučno područje dugi niz godina okupirala je čuvenog američkog jazz glazbenika i dirigenta Butch Morrisa. Rođen je 1947. u Oaklandu (Kalifornija), a u ranoj fazi karijere surađivao je i svirao kornet (skraćena truba) sa Arthur Blytheom, Stanley Crouchom, Bobby i Wilbur Bradfordom, te Horace Tapscottom. Nakon što se odselio iz Oaklanda udružio se sa Charles Moffettom i David Murrayom pa tako iz te suradnje kreće prvo Morrisovo dirigentsko ostvarenje koje je dokumentirano u "Current Trends In Racism In Modern America" 1985. godine. Procjenjuje se da je tijekom dirigentske karijere radio s više od 5.000 glazbenika u orkestrima u 22 različite države na svim kontinentima (naravno izuzev Antarktike). Osim dirigentske i kompozitorske umjetnosti paralelno se bavi već više od trideset godina i glazbenim spisateljstvom objavljujući kritike, recenzije, eseje i glazbene teorije u kojima najčešće razglaba o stilovima i kulturnim razlikama, te je na temelju dugogodišnjeg istraživanja 2003. oformio orkestar od članova Brazilian Girls, Wax Poetic, Kudu, Forro In The Dark, I Led Three Lives i Love Trio. U rock vodama poznati član Nubulu Orchestra je Kenny Wollesen bubnjar pratećeg sastava Tom Waitsa, a kao gost na albumu prvijencu pojavljuje se pravi jazz glazbenik Eddie Hendersen iz ekipe Herbie Hancocka.



To je album na kome je spojeno upravo ono što je Morris i priželjkivao - jazz, slobodne forme, world-music, brazilski folk, afrički arhaični ritmovi, istočnjačka pentatonika, funk, pop, dance, r'n'b, techno, psihodelija, eksperimentalna, klasična, avangardna, ambijentalna glazba... Iz svih glazbenika je kako tvrdi bez obzira na njihovu glazbenu naobrazbu, kulturne i ine stilske razlike uspio izvući ono najbolje kako bi se predočila prava narav imena Nublu Orchestra koja znači 'orkestar koji uključuje prirodu'. Svih 12 naslova je potpuno slobodne forme i mogu se posmatrati kroz mnoge glazbene žanrove i prizme. Otvarajuća "Sciubba diving" miješa dub-reggae s eksperimentalnom elektronikom i jazzom s ponavljajućim vokalnim loopom Sylvie Gordon, "L.e.s. gardens" je svojevrsni izlet u eksperimentalnu techno sferu koju nadograđuju brojni zvukovi duhačkih instrumenata, "Here comes the man" donosi uzbudljivost funka na avangardan način s obiljem psihodelije, dok je "Sketches of NYC" najinteresantniji komad prvog dijela albuma sa plutajućom 'laid-back' atmosferom primjerenom za eksperimentalni jazz i modernu klasičnu elektro-akustičnu školu gdje doslovce ima svega i svačega. Za techno-funk pristaše komponirana je plesna "Downstairs" uz pratnju trianglova kojima bi pozavidjeli i Einsturzende Neubauten iz sredine '80-tih, dok je "City light" sjajan r'n'b/jazz. Afro-pop/funk sintagmi Nublu Orchestra se dodiruju na rasplesanoj "We are the ones" gdje se ponovno pojavljuje u ulozi vokala Sylvia Gordon. U ovoj skladbi pravi muzikolozi pronaći će vrlo mnogo sličnosti s albumom "I'm Cold" Rip Rig And Panic gdje je svoju karijeru započela Neneh Cherry. Vrlo sličan nastavak albuma slijedi i u "Steppin' on toes" barem što se tiče ritmova, no glazba je daleko ekspresivnija i pršti zadanim improvizacijama koje služe za nadogradnju ritmike. Pretposljednja "Under siege" je vrsna papazjana istočnjačke pentatonike, jazz ekspresija i latinskih plesnih ritmova, a završnicu albuma zaokružuje "Food good", čudesan spoj bluesa, jazza i trip-hopa u nevjerojatnoj ritmički minimalističnoj slow-down kombinaciji.

Album je briljantna riznica mnogobrojnih prije svega jazz improvizacija, sjajnih aranžmana u neobaveznim i nepredvidljivim formama s mnogo čistih disharmonija, polifonija i dodekafonija, te je vrhunsko ostvarenje moderne glazbene scene koja ruku na srce posljednjih 10-15 godina stremi ka retrospektivnim zalogajima.

Ovo je definitivno nova glazba.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 09/12/2007

PS: Članovi: Butch Morris (dirigent), Didi Gutman (električni piano), Jesse Murphy (gitara, bas), Clark Gayton (trombon), Thor Madsen (gitara, elektronika), Aaron Johnston (bubnjevi), Kenny Wollesen (bubnjevi), Jonathon Haffner (alt sax), Graham Haynes (kornet), Ilhan Ersahin (tenor sax), Cavassa Nickens (bas), Sylvia Gordon (vokal)