Odd Nosdam je David Madison iz Berkeleya u Kaliforniji, a ime je uzeo od jednog slikara iz Norveške po imenu Odd Nerdrum koji je često stvarao senzualne, mekane i zanosne teme smrti. David Madison je rođen u Reader's Digestu pored Cincinnatija (Ohio) gdje je pohađao osnovnu glazbenu školu za trubu. Kasnije je upisao i umjetničku akademiju za fotografiju (također u Cincinnatiju), te se ranih '90-tih eksperimentalno počinje baviti glazbom radeći čudno sljepljene loopove Nirvanih riffova i Black Moon ritmova. Pet godina je bio umjetnički direktor Anticon Recordsa, te je pravio omote za albume, postere, promotivne fotografije i slično, te se kasnije posvetio i produkciji uradivši štošta na albumima izvođača kao što su Sole, Jel, Telephone Jim Jesus, Sage Francis, Why? i Dosh And Thee More Shallows. Prve radove s imenom Odd Nosdam počeo je objavljivati početkom 2001., no to su ustvari bile kolaboracije i studijski zvučni dizajni za izvođače Doseone i Why? (albumi "Greenthink", "Reaching Quiet" i "Plan 9"). Od tada ustalio se termin cLOUDDEAD's kojim se naziva rad i stil Odd Nosdama, te se po lingvističkoj zavrzlami može tumačiti kao 'oblaci glasne smrti' po njegovom senzualnom uzoru, slikaru Odd Nerdrumu. 2002. objavljuje "No More Wig For Ohio", album koji je bio kolekcija beatova, dok 2005. izlazi "Burner" gdje se okušava u teritoriju sampliranja poput njegovih neskrivenih utjecaja Prince Paula, Flying Saucer Attack, Lee Scratch Perrya i Hooda. Ovaj novi underground cLOUDDEAD's žanr prepoznao je i čuveni John Peel koji ga je vrlo dobro protumačio kao 'bogata sampledelica'. Surađivao je i sa Mad Professorom, Mike Pattonom, te je 2006. remiksirao i velike Boards Of Canada i radio na video materijalu za Element Skateboards. U kolekciji Odd Nosdama nalazi se desetak izdanja, no ne može se sa sigurnošću utvrditi kada su ona objavljena. Ipak, za znatiželjne istraživače, mogu se pronaći pod sljedećim nazivima - "Burner Sticker", "Vol.8", "Reject Odd Nosdam", "No More Wig For Ohio", "Your American Bonus", Untitled Three (featuring Jessica Bailiff)", spomenuti "Burner" i "Plan 9... Meat Your Hypnotis", te split EP sa Why? "The Why? and Odd Nosdam".

Ovaj album "Level Live Wires" objavljen je 28.VIII 2007., te je kolekcija relativno kraćih instrumentala od minutu do pet minuta u kojima se može štošta toga pronaći od različitih utjecaja i inspiracija poput shoegazer struje, hip-hopa, elektronike i psihodelije. Na albumu su osim Davida sudjelovali i njegovi studijski kolege Dee Kesler na gitari (iz Three More Shallows), Doug McDiarmid na vokalu i barskom pianu, Josiah Wolf (oba su članovi Why?), Chris Adams (vokal i bas gitara sastava Hood i Bracken), te Jessica Bailiff (vokal) i Jel na bubnjevima. No, premda je ovdje prisutna gotovo klasična rock postava, glazba je nešto posve drugo.

Album otvara lagani usporeni "On" u trajanju od svega 58 sekundi gdje se stvara organska trip-hop psihodelija koja se odmah nastavlja na "Kill tone", ambijentalnu sampliranu kompoziciju s brojnim studijskim (a i uživo odsviranim) efektima laganog trip-hopa, pozadinskih vokala, klavijatura, zvukova harfe i fingerpicking odsviranih gitara. "We dead" je još jedna vrlo kratka, ovaj puta minimalistična kompozicija u kojoj se neprekidno ponavlja jedan te isti vokalni sample "we dead" Jessice Bailiff. "Freakout 3" je eksperimentalno-ambijentalni komad koji se gradi ponovno na organskoj psihodeliji raznih zvukova (synthovi, samplovi, industrial noise efekti bez ritmova) u čiji je aranžman uvršteno i nekoliko nepovezanih vokalnih fabula. "Fat hooks" je otprilike sličan ambijentalni komad, no za razliku od prethodnog ima plesni lagani trip-dance ritam i vrlo sjetnu i usporenu melodiju u kojoj se u dalekoj pozadini osjeti vokal Jessice, te je najljepša kompozicija na albumu i ima neočekivani minimalistički samplirani završetak. "Blast" je ponovno kratki ambijentalno minimalistički broj (nešto manje od 2 minute), dok je "Kill tone two part two" nastavak iste skladbe u jedinoj pjevanoj varijanti na albumu gdje se pojavljuje veoma žalostan muški vokal, samplirane violine i mnoštvo čudnih efekata. Tekst je vrlo neobičan - 'I never saw my parents try to make a thing like me in time on the bathroom mirror where I learned to accept my body... good luck is a dead duck.' Hm?! No, daleko najčudnija skladba je posljednja "Burner" koja sadrži gomile eksperimenata, obilje čudnih zvukova i hipnotički psycho trance podebljan monotonim bubnjarskim ritmom, vokalnim efektima i režavim zvukovima klavijatura i synthova gotovo poput prijetećeg zvuka sirene. Ovdje se mogu jasno uočiti i brojne inspiracije uzete iz okružja elektronske industrial scene. Čitav album obiluje producentskim zahvatima i studijskim efektima (delay, echo, dub, različite kompjuterske zvučne tehnike...), tako da je pravo malo remek djelo suvremene samplirane produkcije.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/12/2007