Ako dopustite, ja bih ovaj album nazvao "Sex kroz sve oblike". To je fantastično djelo koje će se desetljećima tumačiti. Genijalno i nevjerojatno. Zaboravite sva ta Hladna piva, Rambe, Pipse, Letove i ostale velikane današnje scene. (s izuzetkom nove Kičme i još uvijek nepoznatog Andrije iz Livna). Ovo je fantazija.

Došao je i taj dan da imamo najbolji, najoriginalniji, najinovantniji (i sve naj u superlativima) hrvatski rock album. I to ne samo rock album 2007. godine, već i cjelokupnog hrvatskog rock stvarateljstva od prvog albuma Grupe 220 "Naši dani" iz 1967. naovamo. Ovo je epohalno djelo u svim pogledima. Čisto kao suza, prozirno i kristalno bistro, jasno, očaravajuće, genijalno, maštovito, neponovljivo...

Od prvog povratničkog koncerta 4.III 2006. u KSET-u kada su se pojavili sa bremenom starog imena Trobezove krušne peći (najoriginalnije ime bilo koje jugoslovenske rock grupe), preko cijele serije fantastičnih koncerata i dugotrajnih najava za objavljivanjem albuma prošlo je gotovo dvije pune godine. Revni pratitelji zbivanja oko Viva Glorio znaju da je izlazak albuma odgađan zbog mnoštva posla oko miksanja i masteringa albuma kojeg im je radio jedan od najboljih i najcijenjenijih rock producenata Andy Gill, gitarist čuvenog Gang Of Four. Imao sam tu iznimnu čast da budem svjedokom njihovog 'drugog rođenja', te znam da su se oko njih u proteklih godinu dana muvale velike face domaćeg izdavaštva uz ponekad smiješne groteske kad bi bili odbijeni od samog Viva Gloria. Jedan izdavač nakon što je bio odbijen rekao je "takve starce nitko neće slušati".

Viva Glorio su 'četvoročlana banda' rock gospode u najboljim i najkreativnijim zrelim životnim godinama koji sticajem okolnosti nisu mogli (a i smjeli) objaviti album u '80-tim godinama zbog izrazitog bunta, provokacije i svjetonazora kojim su isijavali. Kulminaciju karijere doživjeli su 1983. kada su nastupili na zagrebačkom Muzičkom bijenalu koji je ujedno otvorio vrata i rocku kao umjetničkoj glazbi (dvije godine ranije na istom festivalu nastupili su Gang Of Four, Classics Nouveaux, Električni orgazam, Laboratorija zvuka, Šarlo akrobata i Haustor). Snaga ovog sastava stoga nije slučajna.

Čekati skoro trideset godina na objavljivanje prvog, debitantskog albuma je skoro ravno suicidu u kome su nekadašnji Trobeci skoro digli ruke od rock and rolla (jedino je bas gitarist Bara, Mario Barušin bio aktivan kroz rad s Brujačima i nekim manje znanim sastavima), no ovaj album ne samo što je vrhunac hrvatskog rocka, već je i prvi album koji prati hrabre poteze Thom Yorka i Radiohead jer je prvi domaći album kojeg nećete pronaći na prašnjavim policama u cd-shopovima, već ga morate za simboličnu cifru od 40 kuna (oko 5,5 eura) downloadirati sa njihove web stranice www.vivaglorio.com

Album je čisti art-rock s naglaskom na post-punk/ new wave ostavštinu, no nikako nije retrogradnog pristupa. Radi se o najmodernijem i najdotjeranijem rocku koji trenutno postoji u svijetu. Ova četiri gospodina napravila su uz pomoć Andy Gilla "super bomba čudo", nevjerojatno inteligentan, duhovit i kreativan rock album koji postaje i ostaje zaštitnim znakom hrvatskog rock and rolla u najboljoj mogućoj varijanti. I ne samo hrvatskog, već i ex-Yu rocka. Ovakav album nije napravio niti Buldožer, ni Šarlo akrobata, ni Idoli, ni Kičma, ni Leb i sol, a kamoli Dugme..., jednostavno nitko. Glazba pršti sjajem najfinijeg dijamanta, a tekstovi iznimno uzbudljivom sofisticiranom lirikom u kojoj nema banaliziranja već se ide 'do daske' bez vulgarizacija i skrnavljenja vokabulara. Pošto znam svih 14 kompozicija jer sam prisustvovao gotovo svim njihovim koncertima i znam kako su razvijali tenzije gotovo oko svake pjesme, uočavam gdje im je Andy Gill umješao prste i dodao svoj poseban začin kojeg su debelo platili, ali se nikako ne kaju zbog toga. (svi mladi i perspektivni rock sastavi ovdje će pronaći tone i tone inspiracije). Godinu i pol ponavljao sam neprekidno da su Viva Glorio najbolji i najoriginalniji, te da imaju savršene tekstove, a sada po ne znam koji puta to sve moram ponoviti. Glazba je fenomenalni rock koji sadrži sve što rock treba sadržavati - plesni akcent, blues, alternativu, funk, noise, hard zvuk, eksperiment, inteligentan sadržaj, a tekstovi više nego što se i može očekivati od jednog rock banda. Oni su drski kritičari vremena i trenutka, bolji od ijednog priznatog demagoga. Album otvara "Moj slučaj", mračna i neoptimistična skladba koja inteligentno prelazi preko pojma subjektivnosti i nevjerojatan je uvod poput fantastičnog "Paralysed" Gang Of Four s albuma "Solid Gold" (nemojte me gađati u tikvu zbog toga). Stvar je nevjerojatna. Bolja i od "Paralysed". Naredna "Lassie" je pjesma o voljenoj ženi koja se uputila u novi izlet prema ljubavniku. (u solo dionici na synthu Bega kao da asocira na čovjeka koji mora masturbirati jer nema što za fuk, mada to ne mora biti točno). Seks se nastavlja u izuzetnom plesnom singlu "Superbombačudo" koji je opisan sa mnoštvom plesnih fraza iz vremena Led Zeppelin - Gang Of Four - Talking Heads, te se privremeno raspušta s eksperimentalnom "Glorio pleše i razmišlja" koja traje svega jednu minutu, te se cijeli 'romantični' zanos albuma pretvara u sodomu i gomoru, zlo i naopako kroz skladbu "Kuća" gdje je prisutna 'javna kuća' gdje na kraju dobrog i opakog fuka sa svime i svačime očarani Bega odlazi fućkajući kroz mračne ulice. "BB" je prikaz reality show programa "Big brother", ali i daleko dramatičnije društveno-političke situacije gdje su glumci ustvari oni na pijedestalu samog zakona. "Mama" je ponovno seksualni bijeg, ovaj put u duboku skrivenu bolest Edipovog kompleksa ("bježite hostese, došla mi je mama, sve što meni treba ona znade sama"). U kompoziciji "Vuk" pedofilija i homoseksualnost se pretvaraju u konglomerat modernog svjetonazora, "Ona" (do sada se zvala "Sunce na prozorčiću" po čitanki za 1. razred osnovne škole) razglabaju ulogu prostitutcije, a u naslovu "Bura" na nevjerojatan način opisuju seksualni akt, koji nesumnjivo groteskno asocira na 'svete' bračne dužnosti. To će biti velika enigma za buduće naraštaje - 'što je pjesnik želio reći?' Sa seksom nastavljaju album kompozicijom "Disapareunija" u kojoj ne spominju niti jednu prostu ili bezobraznu riječ, ali sa tekstom 'bol, pulsirajuća bol, režuća bol, poput paljenja bol, mukla bol' daju do znanja da je riječ o jednoj vrsti sado-mazohizma. Zadnja stvar "Mornar" je doslovce put u nepoznato s kojim Viva Glorio jasno daje do znanja da njihovo vrijeme tek počinje - ' kuda ploviš krotki mornaru, s prstom u pupku, pod noge nježnom strvinaru/ iz olujnog se mora dižeš, iako je sasvim lako - bijela jedra i bijela bedra... s licem od soli, bijela jedra i muška bedra'. Glazba je genijalna i ako ne shvatite tekstualne poruke možete uživati u njoj. Za slušanje ovog albuma ne postoji predispozicija da morate biti punker, metalac, alternativac ili poklonik brit-popa ili hip-hopa. Sve je to rock and roll. Oni su sjajni svirači, perfekcionisti svojeg zanata koji su vjerovali da samo Andy Gill može njihov zvuk uskladiti u najboljim omjerima.

Osim Idola, ovako se nitko nije fenomenalno znao i umio duhovito izraziti na rock način. Ovo je genijalno ostvarenje! Treba im čestitati na upornosti i volji da nakon tolikih godina diskografskog odjebavanja ostvare ovakav epohalan i sjajan album. Nevjerojatno.
Bonus track albuma je "Lassie" na engleskom jeziku, a prijevod su napravili Davor Slamnig i Buga Begić.

Nakon ovog albuma Viva Glorio mogu snimiti i folk narodnjački ili country album, ali ovaj neće moći zasjeniti. Ovo je perfekcija u svim pogledima. Viva, Viva, Viva Glorio!

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 04/12/2007