Power electronics sastav iz Italije nastavlja sa svojim vrsnim harsh industrialom na albumu koji je izišao ranije ove godine. Poznavaoci ne trebaju čitati dalje, a za sve one koji se žele upoznati sa malo pikantnijom stranom industrial glazbe evo: Otvarajuća 'Provisional' počinje dronajućim zujanjem koje se protoko vremena razvija u basovito pulsiranje praćeno naznakama noise krckanja. Stvar se dodatno razvija u sličnom smjeru nadograđujući tu osnovu. Sekvence zvukova se smjenjuju dok pulsirajuća podloga daje odličan temelj. U domeni industriala i power electronicsa ovo bi se moglo smatrati ambijentalnom skladbom koja služi kao odličan intro u album. Već sljedeća 'Mind slaughter' kreće sa noiseom, iako isprva nije toliko agresivan. Album točno po mom guštu. I dosad sam već spominjao kako više volim suzdržana noise izdanja sa nekom glavom i repom, umjesto kaotičnog sadizma koji po mom sudu ne služi nikakvoj svrsi. Suvišno za reći da nisam fan Hijokaidana. Uglavnom album je konzistentat i pjesme se prirodno razvijaju bez nekih velikih oscilacija. Različiti dodaci tu i tamo dodaju na dinamici dok osnova ostaje ista.



'Ghetto program' je statična stvar kojoj dinamiku daju vokali negdje od polovice pjesme. Za nijansu lošija od prethodnih, ali je u duhu albuma, što pokazuje i naredna 'Modern death shows'. Sve je suzdržano, nema velikih oscilacija, i što je najbitnije- ovo bih komotno mogao preporučiti bilo kome tko se interesira za mračniju stranu glazbe, kako bi ih na mala vrata uveo u svijet industriale. Ono što možda nedostaje je neki krešendo, moment filmskog ambienta, pa ni kakav izlet u industrial metal ne bi bio na odmet, no sagledavajući album kakav jest, uopće nisam nezadovoljan. Introspektivan u svakom slučaju.



'Self destruction culture' je zasad najžešća na albumu, sa najviše noise utjecaja mada i to pišem uvjetno jer ovo sve spada pod domenu podnošljivog. Pištanje i švrštanje ni u jednom momentu ne prelazi granicu neke abrazivne buke. Najveća zamjerka dosad je što su sve pjesme manje-više monolitne, bez nekog pretjeranog razvoja. Možda još jedan sloj buke ili vokala da razbije monotoniju, ali nije mi prevelika zamjerka jer promatram ovo više kao ambijentalni negoli kao noise album. 'Against will' nastavlja ovaj niz statičnog noisea sa povremenim i minimalnim manipulacijama. Pozadinski zvukovi pridonose ambijentu tjeskobe, no ne odudara od zacrtanih okvira. Malo sci-fi zvučnih efekata i eto ga, dobar, a pitak noise za široke mase. Doduše široke mase danas malo do nimalo pažnje obraćaju na alternativnu glazbu, ali njihov gubitak. Parafrazirajući Dušana Kojića- pop bezumlju treba reći NE.



'Possible violation drug' je također jedna spororazvijajuća industrial noise stvar koja ne alijenira, već uvlači slušatelja u svoj izričaj. Album kraju privodi jedna od boljih stvari 'Flesh mannequins'.

Album koji se može odslušati sve i ako niste nužno fan industrial noisea, mračan, monolitan, ali možda malo i monoton. Kažem, još malo vokala ili noise manipulacija ne bi bilo na odmet, ali i ovakav je sasvim solidan pogotovo za poklonike urbexa dok istražujete napuštena industrijska postrojenja.

Tracklista: 1. Provisional, 2. Mind Slaughter, 3. Ghetto Program, 4. Modern Death Shows, 5. Self Destruction Culture, 6. Against Will, 7. Possible Violation Drug, 8. Flesh Mannequins

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 18/09/2024