Ugodno iznenađenje od reizdanog albuma koji sadrži EP 'Bone Marrow' kao bonus i koji odgađam preko mjesec dana jer mi se u jednom momentu jednostavno nije dalo. Stil je power electronics i sjećam se da mi je ostao u ugodnom pamćenju. Album otvara 'Cold white bosom', pištanje praćeno delayanim vokalima nije isuviše iritantno, a onda ulijeće i low-end noise kotrljanje ali na prekide. Što bi mi južnjaci rekli- na refule. Taj segment se intenzivira kako kompozicija ide svojim tokom i nije iritantno, niti bi ovo spadalo pod ekstremniji dio žanra. Sasvim solidno. 'Labia majora' počinje sekvencom iz valjda nekog indijskog filma, sudeći po naglasku i ovdje zaista počinje prava nojzara. Sekvence variraju od noise pištanja do dubokih lombranja, praćeno elektronskim sekvencama i sve to u jednom kaotičnom stilu. Puno konkretnija od prethodne, šalta pasaže kao da mijenja programe na televiziji u bjesomučnom pokušaju da nađe nešto gdje nisu reklame. Ima sastava koji baš takve semplove koriste, ali ovdje aludiram na kompoziciju. Pred kraj odnos se mijenja pa bi se dalo opisati kao raznovrsne dodatke na static noise podlogu. Ništa manje dobro.



'Meat molester' počinje više industrial, elektronika je bassovita a povremeni upadi škripe i grebanja služe da razbiju monotoniju. Nije industrial noise, ali ima taj nekakav štih. Vokali i propisna doza buke dolaze negdje na polovici kompozicije, i bez velikih promjena u strukturi ju privode kraju. Naslovna 'Ophelia' počinje kao snimka usisivača, praćena tim 'diktator na delayu' vokalima djeluje kao da se nekom baš ne da obavljati kućanske poslove. Sekvencirana buka i vokali, nije nešto ali bar nije audiosadističko iživljavanje pa se može u miru odslušati. Početak skladbe 'Ossuary' obećava da će se stvar razviti u neku grandiozniju industrial pjesmu, ali glitchevi i sekvence industrial buke, sa ponegdje ubačenim pištanjem i vokalima čine njenu okosnicu. 'Embalmed beauty' je dosad najviše industrial noise pojačan tim dubokim elektronskim zvukovima. Agresivnija od prijašnjih, ali ni ona ne prelazi granicu dobrog, ili je možda lošeg, hmmm ukusa. 'One hour after the heart stopped beating' je više psihodelična ispočetka, malo monotona ali ne previše te ona zatvara Ophelia dio albuma.

Već sami početak 'The flow of bone marrow' je očito više industrial noise orijentiran, dok je čak i low end dio više organski. Vokali ovdje djeluju malo prenaglašeno, ali ne smeta previše. Stvar prolazi kroz nekoliko noise sekvenci i svaka ima svoj štih. 'Virgin saint' počinje iritantnim pištanjem na neko sekvencirano sranje od samplea, i definitivno loš odabir nosećeg kanala na kompoziciji, bolji bi bio kakav abrazivni drone ili čak dublju statiku, bilo šta, samo ne ovo. Srećom kako stvar inkorporira više aspekata možete se koncentrirati na vokale ili na noise dijelove, mada neće spasiti lošu podlogu. 'Mammory glands' se stoga vraća boljoj kombinaciji buke kao temelja, gdje manipulacije zvukovima dođu kao izvrsna nadogradnja. Zamjerka joj je predug kraj. Album kraju privodi 'My throne of spines and collar bones', koja je minimalistička, ali se kroz pjesmu izmijeni dovoljno toga da ne bude dosadna.

Jedna loša stvar na inače iznimnom albumu. Osobno mi je draži 'Bone marrow' EP, ali ne umanjuje kvalitetu cijelog izdanja.

Naslovi: 1. Cold White Bosom, 2. Labia Majora, 3. Meat Molester, 4. Ophelia, 5. Ossuary, 6. Embalmed Beauty, 7. One Hour After The Heart Stopped Beating, 8. The Flow Of Bone Marrow, 9. Virgin Saint, 10. Mammory Glands, 11. My Throne Of Spines And Collar Bones

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 21/09/2023