Kad se u ono teško i depresivno pandemijsko proljeće 2020. pojavio povratnički album "Alphabetland" ovih 'carneval of weirdness' punk pionira iz Los Angelesa, prvi nakon 17 godina pauze, bilo je jasno da od neke možebitne turneje neće biti ništa, a pogotovo da ukoliko do toga i dođe, čista je sumnja kako bi mogli dolutati i u naše krajeve. Jer, malo tko ovdje zna za njih, koliko se sjećam, niti jedna ploča iz 80-ih im nije licencno objavljena u ondašnjoj Jugoslaviji, mogli su se slušati samo na repertoaru Ante Batinovića u radio emisijama "Po vašem izboru" i "Rock express", a kako gotovo i da nisu imali uspjeha u Britaniji (izuzev klaustrofobičnog debi albuma "Los Angeles" 1980, UK indie no. 14), stari kontinent čak niti nije znao za njih. U ranim danima su bili kaotični s rockabilly/ country-punk nabojem u minimalističkom prangijanju adkorda-dva, koji puta odšetavši i u folk, pa i u jazz s isprepletenim vokalima John Doea i Exene Cerevenke, para koji je kroz međusobne svađe (brak, razvod, desetljeća prijateljstva i glazbene suradnje) kulminirao ludilom tražeći brzinu Ramones, Black Flag, Germs i Dead Kennedys cvjetajući u napetosti međuljudske dramatike sukobljavajući se s općenitom kulturom. Ostavili su u prvoj fazi 6 manje-više solidnih albuma s podosta oscilacija u kreativnosti, nekoliko puta su prestajali raditi, nikada nisu obznanili raspad, pod grunge najezdom 1993. su okrenuli u alternativni rock albumom "Hey Zeus!", a singlovi "Country at war" i "New life" su bili nadomak proboja. Malčice im je manjkalo jače MTV potpore prilikom akustičnog live izdanja "Unclogged" (1995), ali, eh, tada se stvorila kriva predodžba jer ih ondašnji Infidelity Records nije predstavio u pravom izdanju… Na ovome, kako su rekli 'zadnjem' albumu osjeća se protok vremena i otkucaji sata s puno frustracije za izgubljenim sezonama neaktivnosti. Svjesni svoje poodmakle dobi (svi su oko 70 godina), pjesme u tematikama naglašavaju osjećaj hitnosti i konačnosti, uostalom svoju zadnju turneju su nazvali "End is Near". Crpe inspiraciju iz svoje duge prošlosti revalorizirajući minimalistički punk mekšeg stila, više u post-punk/ new-wave šlihu Wire, The Fall i naravno, Blondie jer je Cerevenkin vokal neodoljiva asocijacija na Debbie Harry. Takav kinetički rock and roll pokazuje da X nema što novog izmišljati jer imaju jasan stav tko su i što su, a to je ustvari istrošenost i pohabanost koja još uvijek ima iskričavost i praskavost. Ritmovi su nešto teži i tromiji čak i kada se ubrzaju, jasno, nije to ona mlađahna lucidna energija, već prihvaćanje stvarnosti kroz eksplicitno radostan singl "Big black X" prisjetivši se propadajućeg Hollywooda, života na cesti, kampiranja u šatorima, pa zatim želja da se ponovno dese nevolje ("Sweet til the bitter end"), neki novi procesi ("Winding up the time")…



Iako više nisu divlji, neurotični i željni uspjeha koji im je u nekoliko navrata tijekom 80-ih izmicao pred nosom, posebice u slučaju drugog, trećeg i četvrtog albuma "Wild Gift" (1981. USA no. 165), "Under the Big Black Sun" (1982, USA no. 76), "More Fun in the New World" (1983, USA no. 86) koje je producirao Ray Manzarek iz The Doors usput im svirajući i klavijature (!), zadržali su prepoznatljivo frckavu međusobnu kemiju s emotivnim refleksijama na različitost između ispravnog i pogrešnog pričajući priče o kaosu, krvoproliću, otupjelom rasizmu, pulsu velikog grada, natrpanog lažnog blještavila i glamura, šarenih zagonetki u artefaktima sjećanja nove, revalorizirane imaginacije, te onog stava kada je u Hollywoodu bila velika uvreda nekome reći da je rock zvijezda.



Ipak, kako god, ne treba ovaj rad smatrati otrcanom furkom za oživljavanjem karijere zbog nadolazeće zadnje turneje nakon koje će uslijediti još jedan 'zadnji album'. Ovo je prije svega onaj pobjednički krug s nostalgijom nimalo ne aludirajući na oproštaj. Na visokom je nivou, a svaki pravi sportaš se zna povući s borilišta u pravom trenutku prije katastrofalnog poraza. To jest, ovo je dostatan podsjetnik na prve hollywoodske punkere kada još nije bilo kiča, irokez kresta, šminkeraja, koža, lanaca, tetovaža i piercinga. Možda i najbolji mogući oproštaj.

Naslovi: 1.Ruby church, 2.Sweet til the bitter end, 3.The way it is, 4.Flipside, 5.Big black X, 6.Smoke & fiction, 7.Struggle, 8.Winding up the time, 9.Face in the moon, 10.Baby & all

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/08/2024