Drugi demo Caustic Vomita bi ih vrlo lako mogao katapultirati u stratosferu doom metal scene. Dok je trenutni trend definitivno uzimanje inspiracije od ranog Paradise Losta ili Incantationa, Caustic Vomit ide nekim svojim putem. Demo ima intro i tri pjesme te traje nešto više od 28 minuta. Prva stvar 'Embrace of Perpetual Septicism' tako prolazi put od sporih, skoro pa funeral doom pasaža, pa do tupa-tupa death metala, i uz blagu odu Paradise lostu kroz lead gitare ipak trasira vlastiti put. Pritom su najslabija karika vokali, koji su toliko zamućeni, iako kužim, demo je, i taj neki prljavi stil je u pitanju, ali moglo je to i puno bolje sa nekog aspekta masteringa. Oko nekih doba ide solaža na podlogu koja bi se komotno mogla nazvati i punkom s obzirom na svoju... poletnost? Neuobičajen epitet za jedan doom metal album ali eto ima i toga. Raznovrsno, ali ipak čvrsto s obe noge u grobu.



'Amid Its Unhallowed Girth' počinje blastom ali se usporava na neki mid-tempo death metal, da bi i ona usporila na taj mili grobarluk koji opet kvare jedino ti prokleti vokali. Kako se stvar razvija opet dobivamo porciju ranodevedesetih u vidu lead i solo gitara, brze death metal pasaža, dok prava doom slast dolazi negdje oko 3:45, kada sastav po prvi put upošljava trademark tugaljive sprovodske melodije i odvodi stvar u potpuno drugom pravcu. Nakon povratka formi stvar se ipak i završava u tom tugaljivom štihu. Posljednja stvar je obrada 'Dancing in the realm of shades' grupe Thergothon.

Album za sve ljubitelje death dooma, malo nedorečen, ali svakako vrijedan provjere. Bilo da ste ljubitelj ranog Paradise Losta, demo faze Cathedrala, Skepticisma ili Thergothona ima tu ponešto za svakoga. Dojam kvare samo loše masterirani vokali ali mislim da ovom bendu možemo predvidjeti solidnu budućnost. Demo je pa ću biti i blaži u ocjeni.

Naslovi: 1. Intro, 2. Embrace of Perpetual Septicism, 3. Amid Its Unhallowed Girth, 4. Dancing In The Realm of Shades (Thergothon cover)

Ocjena (1-10): 7,5

marko šiljeg // 01/06/2023