Nakon prvih godina rada za koje sami kažu da je bio "experiment s nekom našom vizijom dub, reggae, ska, punkrock i trance/ambijentalnog zvuka", skoro pa definiranog "prvog albuma, te singla "Rajčice" koji koji se pojavio i u jungle verziji, RDK ekipa je odlučila posvetiti se pretežno dub i reggae ritmovima. Činjenica je da se uz takve ritmove najbolje njiše kukovima i radi štošta drugo, a oni su, navodno, jako dobri uživo u održavanju takve atmosfere. Kažem navodno, jer ih još nisam gledao uživo, a vjerujem ljudima koji to tvrde.

Bass Matters počinje sa zapanjujuće odličnom i hitoidnom "U.N.I.T.Y.", na kojoj im je svojim vokalom pomogao Omar Perry, sin legendarnog Lee Perrya. Hipnotički ritam i odlično raspoređen vokal uklopio bi se u bilo koju svjetsku dub/reggae radio stanicu, top listu ili kompilaciju i postao hit. Pitanje je samo vremena.

Uz ovu, mnogo dobrih tema moguće je čuti kroz cca 60 minuta trajanja Bass Mattersa. Od zarazne dionice na melodici na "Reggae Connection" i "Arabian Rockers", etno violine na "Bosnia by Bus" ili Zion Train brass sekcije na "Through the Woods and Over the Hills", pa sve do još jednog gostovanja pri kraju albuma. "A Brighter Future" bio je prvi singl skinut s albuma, a na njemu im je vokalno pomogla Lua (također štićenica Universal Egga).



I sve bi to bilo lijepo i krasno da album umjesto 60, traje 40 minuta, te da time nijedna pjesma ne prelazi magične 4 minute (prosjek skoro 6 minuta, nakraća nešto malo više od 4, a najduža sedamipol). Jer, doslovno na svakoj pjesmi, pa čak i na onim najboljima "U.N.I.T.Y." i "A Brighter Future", negdje oko kraja četvrte i početka pete minute pjesma gubi svoj red i zakon, dolazi do bezidejnosti (Gyaku Zuki), a ponegdje i do iritirajućih dijelova (Loonitsch), koji bi vjerojatno dobro legli uživo, no u zadanim okvirima albuma, nikako ne pašu.

I da je tome tako ovaj bi album zaslužio čistu 10ku, no u ovim okolnostima ocjena je…

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 27/07/2007