Ovogodišnja Kulturijada zagrebačkih studenata (Hrvatskih studija) je prošla izuzetno dobro. Pet sastava je dalo sve od sebe, a najveću euforiju su stvorili Antenat kada je čitav Boogaloo bio rasplesan uz njihove reggae dubove zahvaljujući frontmenu Nenadu Kovačiću. Jedina je šteta za izostanak BILK. Prije nekoliko dana imali su saobraćajnu nesreću i želimo im što skoriji opravak. Tradicionalnu godišnju feštu studenata otvaraju kvartet Plan B u 21.20h u postavi od dvije gitare, bubnjeva i basa pred skoro još polupraznim klubom. Velika većina publike je još cmrkala svoje q-packove piva, istakala demižone vina i praznila litrenke žestice ispred ulaza koje uz vrlo strogi pretres nitko nije mogao uvući u Boogaloo. Zato su Plan B imali sitni faktor pomanjkanja audijencije, no to im nije zasmetalo da otpraše polusatni repertoar vlastitih kratkih i melodičnih punk/hc skladbi otpjevanih na engleskom jeziku. Vokal je solidan, aranžmani su im zanimljivi (imaju dosta različitih tempova unutar skladbi), te pokazuju osim punkerskih utjecaja Bad Relligion, Overflow, Offspring i sl. sastava i elemente čvrstog rocka i reggaea uz obavezno punkersko vokalno višeglasje. Bubnjar je povremeno zafalšao ritmove, te da nije bilo posljednje skladbe na hrvatskom jeziku "Oči pune suza, opalim te zguza" dojam njihovog nastupa bi bio vrlo uvjerljiv. Ovako su samo pokvarili solidan koncept na uštrb publike koja je u sve većem broju počela pristizati ispred bine. Nakon desetak minuta pauze izlazi mladi zagrebački sastav Skaut koji je nedavno objavio debi album i u 22.10h otvaraju svoj nastup opako tromim i teškim hard/heavy rock sintagmama koje neodoljivo vuku svoje korijene iz utjecaja prvenstveno Metallice i Tool. Sastavljeni su od dvije gitare, basa i bubnjeva, a momak na gitari zadužen za vokale (na hrvatskom) je pokazao vrlo čvrst i uvjerljiv scenski nastup uz zadivljujući i nategnuti raspon pravog muškog rock vokala. Svirački su vrlo zreli (bas gitarist je mali virtuoz), skladbe su im dotjerane, pršte konciznošću, razrađene su u detalje sa zanimljivim breakovima i maštovitim solo-dionicama, te uz vrlo raznolike glazbene tempove pokazuju da su svojski ispeglali svoj materijal u kojem svaki instrument ima svoj posebni zadatak čime posebno obogaćuju vlastiti izraz. Izveli su i svoj vrlo dobar plesni rock singl "Kako je umro Petar Pan" (ili je to naziv albuma?!), a posljednja skladba je bila "Mississippi smile" koju su jedinu otpjevali na engleskom jeziku. Svojim 35-minutnim nastupom su se pokazali kao izuzetno vrijedan hard-rock kvartet koji ima vrlo lijepe komercijalne predispozicije uz veoma bogate harme, vrlo dobre tekstove, aranžmane i uvjerljiv scenski nastup. Na njih treba obratiti pažnju u vrlo skoroj budućnosti. Svaka čast! Onda je slijedila predugačka pauza od punih 20 minuta (neshvatljivo mnogo) jer na stage izlaze Dolibasija, također sastav od 2 gitare, bubnjeva i basa gdje je samo trebalo promijeniti kablove i dotjerati neke sitnice. Budući da se vrlo dobro sjećam njihovog prošlogodišnjeg nastupa u KSET-u kada su bili predgrupom kanadskih veselih skakavaca Planet Smashers, pomno sam gledao ovaj njihov večerašnji pokušaj definitivnog trijumfa pred sada već vrlo krcatim klubom Boogaloo. Dolibasija kreće u osvajanje terena sa vrlo veselim songom "Ako nemaš puno para", te kroz nešto dulji nastup (od skoro 40 minuta) pokazuju da su počeli poprimati atribute angažiranih punk/hc bandova. Ima tu svega, te usporedbe s Hladnim pivom, KUD Idijotima, Atheist Rapom, Six Pack, Overflow... nisu bezazlene, no na njihovom nastupu se još uvijek osjeti da nisu detaljno razgradili svoj koncertni repertoar. U tijeku izvedbe pojedinih kompozicija djeluju zbunjeno kao da se nisu uspjeli usaglasiti kako će aranžmanski izvesti neke dionice i čini mi se da su se neprestano dogovarali kako i što treba izvesti, no djeluju puno bolje nego li prije godinu dana. Skladbe su im i dalje ostale uglavnom zarobljene u linearne melodije (obje gitare i bas imaju identične linije), a tek u ponekim aranžmanima pokazuju da su ponešto uradili i po tom pitanju. Naravno, imaju i višeglasna pjevanja, te često mijenjaju vodeće vokale, no sve su to gotovo iste glasovne dionice pri čemu su vrlo brze punk/hc skladbe izvedene potpuno nerazumljivo. Ipak, ostvarili su pun pogodak prilikom izvedbe ska broja (mislim da se zove "Životinja") gdje su dobar dio publike digli na noge i frenetičan ples, te prilikom izvedbe skladbe koju su najavili kao "pop" u vrlo lepršavom i melodijski prepoznatljivom maniru. U posljednjem komadu "Ja pijem od jutra" pojavio im se gostujući vokal (neznam tko je to), te su ubacili dio refrena "Ruže Hrvatske" od Prljavog kazališta. Sve skupa, pokazali su se solidnim punk/hc sastavom koji da se bolje pripremio na samu koncertnu izvedbu ovdje je mogao zaslužiti vrlo dobar kredibilitet. Što će reći - napredak je vidljiv i možda ćemo ih uskoro vidjeti u još boljem izdanju. Oko pola noći izlazi Antenat s postavom gitare, bubnjeva, trube, saxa, klavijatura, basa i sjajnog frontmena Nenada Kovačića (Afion) koji je uz svoju "talking drum-kongu" koju je nosio oko pojasa svojim ritmovima, vokalima i plesnim koreografijama digao čitav Boogaloo na noge. Doslovce se plesalo u svim kutkovima kluba, ispred pozornice gužva, čitava masa od tisuću i još pokoju stotinu više se talasa, ruke su neprestano u zraku, a atmosfera je fantastična. Priznajem da ih nisam gledao dosta dugo vremena i ostao sam iznenađen ovakvim sjajnim feedbackom u kojem je publika prepoznala svaku njihovu skladbu, te na najbolji mogući način dočekala i nekolicinu novih kompozicija koje je Antenat nedavno napravio. Ekipa glazbenika je besprijekorno uvježbana, te njihove psihodelične linije klavijatura uz potporu ritma, odlične crte bas gitare i efektima duhača držala je neku čarobnu magiju u zraku koja je Nenadu dala strahovitu moć i energiju za njegove "ragga-muffin" vokalne eskapade. Uz nisku poznatih pjesama ("Brza noga", "Possibility"...), te nekolicinu novih ("Jedna situacija", "Ima nas dovoljno"), Antenat je prikazao vještu smjesu reggaea, dubova, ska, rocka, d'n'b, dancea, psihodelije... te imaju onu crtu koja otprilike prati sjajne nastupe Asian Dub Foundation. Fantastičan nastup koji zaslužuje najbolje moguće ocijene za koncert domaćih izvođača. Bravo, bravo, bravo... Tako se to radi! Svoj nastup su završili nešto prije 1h poslije pola noći, te je publika iskoristila gotovo pola sata pauze za zasluženu okrijepu i komad friškog kisika, dok je dobar dio plesača ostao na podiju zaokupljen d'n'b ritmovima koji su dopirali s razglasa. Oko šanka velika gužva, toaleti pretrpani, a u predvorju zvukovi nekog mladog cover banda koji je prašio r'n'r (baš sam prisustvovao dosta falširanim izvedbama "Footlose" i "A hard days night"). U ipak predugačkoj pauzi gdje je nekoliko stotina posjetitelja napustilo klub, Radikal Dub Kolektiv izlaze na binu tek u 1,30h i počinju svoj psihodelični tromi dub-reggae u uobičajenoj formaciji bas gitare, bubnjeva, klavijatura i gitare. Premda su imali najbolje predispozicije da detaljno namjeste aparaturu, bas je parao uši svojim pretjerano "do daske" uvrnutim i podebljanim zvukom, zvučne kutije su brujale, membrane su pucale, dvorana je drndala i masa ljudi se hvatala za organe sluha. Djevojka na klavijaturama (postavljene u pozadinu) koja povremeno pjeva bila je tiha i nećujna, da bi tek negdje na sredini koncerta RDK uspjeli pohvatati koliko-toliko limitirani zvuk. Uz njihove dubove, reagge ritmove i obilje efekata echa i delaya (s kojima ponekad pretjeruju), te vrlo brutalno naglašen zvuk veliki dio publike je poćeo odlaziti jer se dobrano istrošio na sjajnom nastupu Antenata.

Vrlo dobar dojam kojeg su ostavili svih 5 učesnika bio bi još bolji da su nastupili Bilk, te spomenimo da nije bilo pretjerano urokanih posjetitelja i koliko sam uspio primjetiti niti jednog incidenta. Svi prisutni (od organizatora prko izvođača do publike) mogu biti potpuno zadovoljni prikazanim i ostvarenim jer je fešta protekla u najboljem mogućem izdanju. Čekamo vas i dogodine!

horvi // 19/03/2007