Nekad jednokratno-dvokratno za upotrebu koja je zapalila svijet netom prije i nakon onog sudbonosnog 11. rujna 2001., ugasila se u nebeskom svodu nu-metala nestavši poput nikad ostvarenog orgazma. U principu, ovaj originalni trojac iz San Diega se uplašio nagle popularnosti ko' dečeci što su napravili pozitivno veliku stvar i dobili milijunček dolara od kojeg se može živjeti bez da više išta radiš u životu. Više ih nije briga za top-liste, pa sad smišljaju novi tretman da se odvale svirati turneju, ajde, volio bih ih vidjeti u Hrvatskoj. Ovaj novi album nazvan latinskim 'istina' im je već 11. u karijeri i sigurno vas neće osvojiti, ali s moje strane gledišta, glazbeno uopće nije loš, dapače, čak je i preporučljiv.



Gomilu pjesama gitaritst Marcos Curierl svira poput svojeg velikog uzora Tom Morella, a frontmen Sonny Sandoval kopira Zack de la Rochu, međutim. Utisak je mršav i nikakav jer nema angažirane strane. Vjerojatno će te se naći da uživate u nekoliko pjesama zbog rifffova i snažnog vokala, no kad uđete u smisao lirike, vrlo brzo će te i odustati jer to više nema onaj stav, nego samo nostalgiju budući da bend nikad nije namašio "Satellite" (2001), album koji je bio skoro pa i najvažniji u godini rušenja njujorških blizanaca.



Inttrigantna perspektiva benda jest da nakon nespretno profučkanih godina i albuma se ponovno vraćaju pokušavajući doći čak i na europske festivale, ali ne isporučuju ništa više od prosječnog nu-metal benda križanog s grungeom, što u konačnici i jeste zanimljivo kao spoj RATM i Nirvane, ali rap poruka je blijeda nula bez prkosa i adekvatnog stava. Naslovi: 1.Drop (feat. Randy Blythe), 2.I got that, 3.Afraid to die (feat. Tatiana Shmayluk from Jinjer), 4.Dead right, 5.Breaking, 6.Lay me down, 7.I won't bow down, 8.This is my life (feat. Cove Reber from Dead American). 9.Lies we tell ourselves, 10.We are one (our struggle), 11.Feeling strange

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 08/05/2024