Payable On Death ili svima znani kao P.O.D. odigrali su kratku dvogodišnju rolu u jeku popularnosti nu-metala ostvarivši 2001. dva ogromna hita "Youth of the nation" (USA no.28, UK no.36) i "Alive" (USA no.41, UK no.19), te su treći "The Fundamental Elements Of Southtown" (1999) i četvrti album "Satellite" (2001) rasprodali u milijunskim nakladama, a onda su, barem za nas Europljane nestali s radara. U domovini Americi su zadržali ogromno sljedbeništvo zahvaljujući kršćanskim uvjerenjima na koje se pozivaju, kao i činjenici da su uz Creed već čitavo desetljeće vodeći i najpopularniji christian-rock bend.

Danas, deceniju kasnije nakon velikog uzleta nu-metala i pripadajućih ogranaka žanra nije ostalo mnogo; Limp Bizkit, Deftones i Korn se praćkaju u kolotečini koja klizi ka zaboravu, a Linkin Park s novim albumom "Living Things" jedini pokušavaju održati milijunsku publiku koja im se osula nakon elektronskog promašaja "A Thousand Suns". U toj priči P.O.D. i nemaju mnogo šta za izgubiti; oni su svoje kredite odavno iskoristili i jedina im je šansa bila da naprave album s kojim će povratiti poljuljano povjerenje nakon dva posljednja mlaka ostvarenja "Testify" (2006, USA no.9) i "When Angels & Serpents Dance" (2008, USA no.9) s kojih, iskreno govoreći, malo tko pamti ijednu solidniju pjesmu.

Njihov frontmen Sony Sandoval uvijek je imao tendenciju da piše tekstove koji balansiraju između dinamike i patetike ne skretavši sa čvrstih christian-rock uvjerenja. Koliko god da je umio ostvariti vrlo duboke i emotivne stihove, oni su istovremeno često padali na ispitu kakvoće pseudo-balada upakiranih u žestoki miš-maš alternativnog i nu-metala, te rapa. Tipičan primjer jest drugi singl, ujedno i žestoka naslovna pjesma "Murdered love" u kojoj gostuje hip-hoper Sick Jacken iz Psycho Realm, a prvi stihovi idu ovako 'the death sen.tence/ cap.it.al pun.ish.ment/ give to blood.shed/ con.vict the inn.o.cent'. Iskreno govoreći, teško da se može shvatiti što je navelo Sandovala za ovakav tekstualni nered u kome se uništava pjesma zaustavljanjem nakon svakog sloga u svakoj riječi. Jasno je kako se pokušalo prikazati ludilo, međutim skroz blesav repetirajući refren 'the day that they murdered/ day that they murdered/ day that they murdered' ima sve šanse da postane jedna od najdosadnijih simpatično-glupavih atrakcija godine.

Album otvara odlična i žestoka "Eyez" sa gostovanjem Jamey Jaste iz Hatebreed i kad pomislite da će cijeli tok krenuti u ovom smjeru, P.O.D. naniže cijeli serijal prosječnih, pa i vrlo slabašnih pjesmuljaka na razmeđi alternativnog i nu-metala od kojih jedino odskače prvi singl "Lost in forever" u umjerenom tempu i još ponajbolja "Babylon the murdered" potkrijepljena synth linijama koja eksplodira sasvim zadovoljavajuće u refrenu. Ajde, može se tu još utrpati "On fire" i "I am" sa previše folirantskih štoseva ukradenih od RATM, no ostatak albuma teško da može uzbuditi kardiogram one nekadašnje nu-metal publike. Tu se pronađe nevjerojatnih lirskih sranja u (ne)očekivanom funk komadu "Bad boy", šlampavog crossovera "Panic & run" (reggae, punk, nu-metal), pretjerano sentimentalna patetika o tinejdžerskom samoubojstvu i nasilničkom ponašanju "Beautiful" za osnovnu školu dosega fanova Avril Lavigne i Pink ili potpuno rap-rock razočarenje "West coast rock steady" sa catchy melodijama i funky basom u kome im na pratećem vokalu gostuje Sen Dog iz Cypress Hill. Kako se samo on dao natjerati na ovu rabotu, zbilja nije jasno...

Bend je u onim slavnim danima albuma "Satellite" definitvno bio na vrhuncu kreativnosti sa pumpajućim nu-metal pjesmama i relativno solidnim tekstovima punim tinejdžerskog bijesa. U to vrijeme to nije bilo loše, međutim, mnoge od ovih pjesama ne pokazuju nikakve znakove evolucije ili zrelosti kao da su se doslovce vratili na stare albume pokušavajući oživjeti nekadašnju formulu uspjeha. No, kada bi ovo bio debi album, moglo bi se govoriti o simpatičnom, ali ne i o velikom djelu. Pjesme nisu onakve kakve bi se očekivale od zrelih momaka, nemaju stav i jedino ih je izvukla ispolirana produkcija Howarda Bensona koji im je radio ona dva milijunska ostvarenja.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/08/2012